 |
|||
Gljive ludare
Elem, puna ih je šuma OPREZ!!!
Ne sjećam se kad sam zadnji put vidio toliko ludara u šumi. Nastojat ću frknuti slikice friško poslikanih ludara, a u međuvremenu tko je znatiželjan neka potraži po netu. Latinski Boletus satanas
Ima bijeli klobuk i crveni stručak koji se kruškoliko širi prema dolje. Veliki su. Ovi koje sam danas sretao bili su barem 30 deka svaki.
Pamet u glavu, vrganje u košaricu
Evo friška slikica, slikano prije 5 sati, šuma kod Goranca: http://i27.photobucket.com/albums/c1...e/IMGP2697.jpg
Ova uslikana je mogla imati skoro kilu. Šteta što su otrovne. Da nisu gostili bi se cijelu zimu - toliko ih ima
Posljednje uređivanje od Davor : 05.10.2012. at 22:23
oft. koji je to fotić?
ja berem samo sunčanice...šta je sigurno-sigurno
Pa baš ih i nema ove sezone.
Nabrao sam doslovno punu vrećicu kojekakvih vrganjevki u roku od možda sat vremena. Ima i pečurki velikih k'o dječje dupe, ali sam se baš nastrmio na vrganjevke, a sunčanica ... nema.
Pentax Optio E75 - idiot. Uz mirnu ruku ispadnu dobre slike s dobrom bojom.disciplina prvotno napisa
Baš s njima ima najviše frke - ljudi beru zelene pupavke misleći da su sunčaniceja berem samo sunčanice...šta je sigurno-sigurno
Moja stara i teta nabrale prošli vikend nekoliko košara sunčanica... u Sloveniji, kod Vojnika.
to sam brala prošle godine,a ove u našem tajnom boxu još ni jedne jedine gljive, bili prošlu nedilju...sutra ćemo opet u izvidnicu.... šta je najgore lako za gljive ni masline nisu rodile, orah sve suho.... valjda je suša uzela danak
jedno pitanje, ja nisam ekspert, MM mi kontrolira svaku ubranu gljivu, jeli vridi teorija da svinje nikada neće pojesti otrovnu gljivu?
Berem samo šampinjone, u dućanu .... hihihi... Inače obožavam gljive ALI...
puno je ludara, tako je, ali mislim da se teško mijenjaju za prave vrganje, imaju tu karakterističnu crvenu boju, isto kao i divlji vraganji koji su žuti po stručku.
sunčanice su opasnije, posebno mlade, treba paziti, da se ljuskice na klobuku lako skidaju, da se prsten po stručku lako pomiče dolje gore.vrganji su prekrasni i jako dobre kvalitete. kad bih znala poslala bih vam slike.. osim navedenih beremo pečurke, bukovače, rujnice (rijetko ih nađemo), lisičke.
ovako i ja
uleti tu i tamo i koja bukovača
Našao je moj sin sunčanice u Prigorju prošle subote, ali ja nisam bila tamo, a mm mu nije dao brati. Moje je dijete - pozna gljive, ali tatu je bilo frka pa su ih samo slikali... Nije bilo puno, inače ih zna biti toliko da se može probirati koju bi, a koju ne bi...
Vrganja nema. Ove godine nisam šumu ni vidjela (neuralgija trigeminusa) ali nadam se da ću još stići kad se oporavim...
Danas (na)brali vrganje, vidjeli puno ludara i svakakvih drugih gljiva koje se nismo usudili brati.
Ne
Možda vrijedi za divlje svinje gdje čopor na mlade prenosi znanje o tome što je dobro za jesti, ali za udomaćene sasvim sigurno ne vrijedi. Njihova je logika vjerojatno - ako mi to daju ljudi onda sigurno valja ROK!
Za prepoznavanje gljiva vrijedi metoda postupnog uvođenja novih familija. Nema skoro niti jedna familija gljiva u kojoj se ne bi našla neka loša ili gadno otrovna pa zato najbolje krenuti od ziher prema onima koje moraš opreznije prepoznavati. Možeš u startu prekrižiti amanite (zelena pupavka i društvo) i russule (bljuvara i društvo) jer ćeš među njima teško naći jestivu - bez obzira na fantastične iznimke. Upute tipa "skuhaš pa ukiseliš..." neće ukloniti činjenicu da je ta gljiva zapravo loša.
Jednostavne familije su boletus (vrganjevke, imaju rupice s donje strane klobuka, ne listiće) među kojima ima samo par loših iznimki (problematičnog okusa) i ludara kao stvarno gadna (iako od nje vjerojatno nitko nije umro).
Ne možeš fulat s mrtvačkim trubicama, ali ih nastoj očistiti još dok ih bereš jer je naknadno čišćenje tlaka.
Prejednostavne su puhare koje su super kad su mlade, ali ako već puštaju dim onda su jako prestare.
Isto tako se lako snađeš s pečurkama, gdje jedina stvarno loša na prerezu požuti, kao i sunčanice koje od zelenih pupavki razlikuješ po pomičnom prstenu i raskošnoj veličini kad narastu i zato ih ne bereš premlade. Ako naletiš na (bukovu) trulu granu prekrivenu s bijelim gljivama jako nalik na bukovače iz dućana - imaš sreću jer to jesu bukovače.
I naravno, stare gljive se ne beru. Psilocibe i muhare ostavi "šamanima" - oni "znaju" s magičnim gljivama
Treba proširiti horizonte. Možda nema vrganja u užem smislu, ali sigurno ima borovih vrganja i podstavki. Evo ja nabrao punu vrećicu začas. Borov vrganj možeš pobrkati s Queletovim vrganjem (nekad su ga zvali B. Slavonicus) koji po stručku ima uzorak poput mrežice i kojeg se mora prvo brćkati u kipućoj vodi koja se potom baci pa je onda sasvim OK za jesti. Ako te frka, sve crvene vrganje tretiraš kao Queletov i sve 5.
Moj tata i sestra jučer u Vukomeričkim Goricama nabrali 10 kg vrganja. Našli su i nešto mrtvačkih truba, krasnica, sunčanica, grmašica, turčina.
Evo, u primorju prodaju hrpe gljiva uz cestu, naravno uz sir i marune.
po koliko prodaju gljive?
Ne bih znala, nismo stali. Sory
Samoborsko i Žumberačko gorje ove godine puno raznih gljiva. Guštamo već danima.
kaze mi frendica da su vrganji 60 u zg, da se naci i za 50.
ja se ne bojim ludara, bojim se zmija
a vrganja ko u prici na sve strane!
Ma nema zmija, nemaš brige
Gljivarim jučer i danas i baš sam se iznenadila Davorovim iskustvima s ludarama; jučer niti jednu a danas sam dvije vidjela. Tek nakon što sam pročitala ovaj topic, naravno. Vjerojatno je stvar u perceptivnoj udešenosti.
Ali zato ima more zelenih pupavki.....
Da, da, slažem se... Znala sam naći dedeke i zlatače i te borove vrganje (sa smeđim šeširom, ako mislimo na iste), ali pravih vrganja sa svijetlom kapicom boje bijele kave kod mene nema (bukova miješana šuma). Takve smo znali u pristojnim količinama naći kod vodovoda, istočni dio Medvednice tamo gdje prolazi potok Trnava.
Ima zato rujnica na mom vlastitom gruntu (žive u simbiozi s našim borovima) ali ih ne beremo jerbo ih jako vole lokalni glodavci pa se bojim mišje groznice...
Najčešće berem poljske pečurke (znaju rasti među trsjem) ali ove godine nisam ubrala ni jednu jedinu iako je dobra jesen za gljive. Jednostavno nisam ni jednom bila u berbi, loše se osjećam.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 07.10.2012. at 17:14
Meni su trubice najdraže - a stvarno ih već dugo nisam brala. I istina, čiščenje njih je stvarno tlaka.
Znate da se gljive više ne mogu brati bez dozvole?
http://www.index.hr/apetit/zanimljiv...am-je-dozvola/
Kazna je 1000 kuna, ako vas nađu da berete bez dozvole.
Ne smiješ brati ni kestene, ni one koji su pali na pod, ni mahovinu, ma uskoro nećemo smjeti ni disati ako napravimo koji korak prema šumi. Ako to ne platimo, naravno.
Posljednje uređivanje od Beti3 : 08.10.2012. at 16:44
U Sloveniji je tako već dugo, pa ekipa iz Slo masovno pješice prelazi Žumberak/Gorjance, odnosno sv. Geru/Trdinov vrh i dođu brati gljive ovamo. Tako su mi baš pričali mještani u Sošicama.
nije da berem gljive, jer nikad to nisam radila, pa se ne bi upustala u tu avanturu, ali kestenje ipak znam brati.
ovo mi je prva vijest.
joj, i ja volim trubice
gid piše za kestenje?
Evo tu npr.:
http://www.mojzumberak.com/vijest.php?id=413
Bitno je da su donijeli zakon... ja nemam pojma ni gdje je najbliza sumarija, ni blagajna ni kad radi ni da li itko patrolira sumama vikendom kad bih eventualno isla brat gljive i u berbu kestena.
A ontopic "trubica" kako ih zovete (tj. crnih trubaca) - mi smo to znali susiti, mljeti i onda stavljati u mesne umake, da da jedan fiiini gljivlji bogati okus. A evo koliko kostaju susene vani (ovo mi je prva pretraga izbacila - cca 60kn za 40g susenih - da vidite kak se hranite hranom za bogatase)
http://www.ogourmet.com/us/Mushrooms...9/2156/81/45/1
Prvi glas za zakon. Zvuči mi kao jedan od onih zakona sa samoinicijativnom provedbom jer normalnom puku nemaju smisla i tehnički su neprovedivi. U životu nisam vidio niti jednu službenu osobu u niti jednoj šumi pa nekako ne vjerujem da će se sada odjednom namnožiti.
Uostalom, čak i da krenu zaistač "primjenjivat zakon" prva instanca je opomena i to jedino od strane policajca.
Znam i ja da nije baš vjerojatno da će se šumari razmiliti šumama i pisati kazne, ali nije to više onakav užitak u branju i lutanju šumom, kao prije ovog zakona. Meni nije. Ne volim kršiti propise, ne osjećam se ugodno tada, a mm će reći-glupost, tko će te vidjeti, pa bereš samo za vlastitu uporabu. Sve ja to znam, ali nema za mene više one spontanosti, baš sam blesava, ali ne mogu protiv sebe.
kako to da tarife nisu iste??
u prvom i drugom članku razlikuju se iznosi, i dnevni i tjedni
onda, je li uopće legitimno da te šumar u šumi legitimira?
ili će poslati patrole policajaca da pročešljaju sve hrvatske šume, e ne bi li uhvatili opasne kriminalce koji skupljaju kestenje i beru gljive?
evo sta kazu hrvatske sume:
http://portal.hrsume.hr/index.php/hr...sumskihplodova
gljiva ima ko u priči ove godine - treba biti oprezan
mi se u subotu najeli pohanih sunčanica, u nedjelju vrganja s jajima
hrpu vrganja posušili...
mislim da su gore navedeni pravilnici za državne šume, za privatne to, nadam se, ne vrijedi. ajd za gljive, s aspekta zaštite prirode, ali da mi netko u mojoj šumi naplati branje kestenja...
U nas još ni jedne jestive gljive, samo neke čudne koje ni divlje svinje neće.... šmrc
nego, bere li netko kostanjevke? lijepe gljivice, rastu pretežno u grmovima i imaju bijele stručke i tamne klobuke?
ja našla par, ali se nisam usudila ubrati.
Ne. Vjerojatno te može zadržati do dolaska policije, ali bih baš rado vidio patrolu koja se zna snaći u šumionda, je li uopće legitimno da te šumar u šumi legitimira?
Najbolji mi je onaj dio sa šumarske stranice gdje za samo 200 kn možeš mjesečno skupiti čak 60kg vrganja
S linka:
"možete svaki dan sakupiti najviše po 2 kg plodišta lisičica, mrka trubača, vrganja, prosenjaka, puza i rujnica (ostale vrste gljiva ne smiju se sakupljati jer su zaštićene prema Pravilniku o zaštiti gljiva NN br. 34/02), za osobne i potrebe svoga domaćinstva."
?!?!
Radi se očito o podvali Hrvatskih šuma jer pravilnik o naplati ulaska u šumu radi branja gljiva za osobne potrebe uza sav napor nisam našao. Otud opće neslaganje u tarifama u različitim izvorima. Vjerojatno se radi o taktici zastrašivanja poštenog svijeta.
Zakoni i pravilnici koji su na snazi su: PRAVILNIK O ZAŠTITI GLJIVA (Fungi) i ZAKON O ŠUMAMA . Izmjene i dopune zakona o šumama se nisu ticale gljivarenja i to je otprilike to.
Znači ne postoji zakon na razini države koji bi propisao tarifu, nego se očito radi o nekom internom aktu kojeg se zapravo nigdje ne spominje. Čak ni na šumarskoj stranici - samo nešto muljaju i obilaze. Rekao bih da takav pravilnik ipak postoji (unatoč nedostupnosti) jer je Hrvatski mikološko-gljivarski savez s hrvatskim šumama sklopio ugovor o nenapadanju kojim se članovima gljivarskih društava jamči sloboda branja bez lugarskog prenemaganja. O tome su pisali na zagorje.com u članku Učlanite se u gljivarsko društvo i slobodno berite vrganje! gdje je i interview s Romanom Bošcem koji smatra da je pravilnik notorna glupost i da ga hitno treba mijenjati. OK, još se nije promijenio.
Što to znači za pošteni svijet?
1. Lugar te nema pravo legitimirati ako ti to ne želiš, takvu ovlast ima jedino policajac.
2. Lugar te nikako nema pravo pretresati ili bilo kako fizički ugrožavati. Nema ovlasti koristiti oružje osim u samoobrani.
3. Lugar u društvu policajca te mora informirati o tome kakav točno prekršaj činiš i uručiti ti opomenu ako ti je to prvi put. NAKON toga možeš na miru odlučiti je li jeftinije uzeti dnevnu ili mjesečnu "dozvolu" i razmotriti učlanjenje u gljivarsko društvo.
4. da se ne radi o muljaži normalan svijet bi imao jednostavan uvid u tarifu.
Probat ću cimnuti neke od poznatih u savezu da mi pojasne o kakvom se to aktu radi - ako takav akt uopće postoji. Sve zajedno mi i dalje smrdi na podvalu.
Jučer sam kupila krasne vrganje u Gorskom kotaru,
nakon što sam ih danas jela bilo mi je užasno zlo, jaka mučnina sa nekim čudnim osjećajem, kao da sam se kave prepila,
onda sam nakon par sati dušu ispovratila i sada mi je bolje.
Da li se trebam javiti liječniku ili ne?
Čitam malo na netu da od vrganja nema nekih većih trovanja...
MM ih je isto jeo i njemu nije ništa.
'Oće to od starih gljiva. Ako ima trulih dijelova ili baš posebno crvljivih dijelova to je bolje ne koristiti. Pravilo je da se isti dan očiste i spreme - bilo u lonac, bilo u zamrzivač ili sušaru.
Među vrganjevkama su blago problematične crvene sorte, a posebno Queletov vrganj ili popularno Slavonicus. Postane dobar kad ga se zafuri s vrelom vodom i ta voda se naravno baci.
Ako ti je sad dobro - to je to.
Zapravo uopće nisu bile stare, niti jednog trulog ili crvljivog dijela nisam vidjela kada sam ih čistila.
Pretpostavljam da sada sve paketiće što sam zaledila moram pobacati.
A tako su bile dobre...
ovo isto se i meni dogodilo ali sa šampinjonima. MM-u ništa, a ja sam umirala 2 dana
piplice, možda je bila jednokratna reakcija
možda ti naprosto ne sjedaju dobro
moja teta je jela cijeli život vrganje, onda prije nekih 5-6 godina je imala takvu reakciju i ponovo je probala i opet je bilo isto
sad ih više ne jede
bilo bi šteta da baciš sad odmah sve
za neko vrijeme, probaj ponovo (ako te nije previše frka i muka od same pomisli)
Nemoj pobacati nego razmisli još jednom. Jesi li možda uz gljive štogod cugnula? Alkohol i gljive ne idu zajedno. Na tu foru mi se zakonita zeznula na Risnjaku prije pargodina - pasalo joj je pivo
a potom :bljuc:
Probaj se sjetiti je li među gljivama bilo crvenih. Ako je bilo, sasvim je moguće da si fasovala Queletov vrganj, a u tom slučaju prije nekog budućeg kuhanja samo provozaj gljive kroz kipuću vodu i ocijedi.
Moj sinak već 2 godine proučava djedov priručnik za gljivare. Donio djed neki dan baš ovakvu istu kao na ovoj fotografiji i kobajage ponudio unuku - evo ti vrganj. Malac nije htio niti pipnuti već je rekao - dida, pa to ti je vražji vrganj - ludara!Evo friška slikica, slikano prije 5 sati, šuma kod Goranca: http://i27.photobucket.com/albums/c1...e/IMGP2697.jpg
Ova uslikana je mogla imati skoro kilu. Šteta što su otrovne. Da nisu gostili bi se cijelu zimu - toliko ih imaOstala sam paf!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
