Koliku odgovornost ste spremne prihvatiti za tuđe dijete...

[Kosjenka]

Dakle to može biti sestrino, šogoricino, najbolj frendice, unuče i sl., ne mislim na dijete iz komšiluka koje je došlo na igru.
Mene nešto muči već skoro godinu dana, mislim nije da me non stop ždere ali s vremena na vrijeme me neke teme podsjete na to da me zaboli želudac, pa zaškripim zubima...
Uglavnom ja nemam baka servis, jedna bala nam je bolesna i stara, a druga radi smjenski, vikendima, blagdanima i nemoguće joj je dati klince na čuvanje jel ona ako je slobodna u subotu u nedjelju ide raditi i sl.
I tako mi sami čuvamo svoje klince, nepada nam napamet nikakvo putovanje bez njih(nije da bi i išla), izlasci, na svadbama su s nama pa koliko izdrže..
Međutim dogodila se jedna situacija da smo morali na put nas dvoje i da nismo mogli klince voditi i tako pitamo najbližu nam osobu(osim baka) koja bi mogla fizički to odraditi znači nema nikakvih prepreka tipa moram na posao, koja ima i svoju djecu pa jel moji kad su čoporu super im je i stvarno su dobri, koja ima kuću prilagođenu djeci i koja je na kraju krajeva najbliskija s klincima nakon nas i baka/deda.
I tako ta ista mi lijepo kaže može stariji nema problema, ali mlađi bi mogao plakat pa ne bi.
Meni je isti tren prošlo milijon situacija gdje sam ja njezinu djecu bedinala, probdjela noći ako su bile kod nas pa pokupile virozu, vodala na izlete itd.
Mene ne opterečuje ako je tuđe dijete kod mene na kakti godišnjem pa padne i razbije se, božemoj dogodi se, ako pobere virozu skupa s mojima, ako plače zagrlim ko svoje i utješim, ako su nestašni vičem ko i na svoje.
A jednostavno ova moja nečuvalica je skroz u strahu, da šta ako bude plakao(mislim pa utješiš dijete, daš mu na kraju krajeva čokoladu i crtić neče svijet propasti, potkupljiv je mali jel), šta ako se dogodi ovo ili ono...
Eto...
Ja sam spremna preuzeti odgovornost i uzeti klinca kod sebe na noć, dvije, tri...
Koliko ste vi spremne, jel čuvate duže od par sati klince od sestre/brata, kume, frendice ako je nužda i ako zatreba.

[sasa]

slično kao i ti, ukoliko je takav dogovor "udomim" klince, dobiju jednak tretman kao i moj, ali ipak se potrudim ako je u pitanju prespavljivanje da im bude fora, pa im organiziram "filmsku večer" sa kokicama, palčinkama i sličnim. to bude ponekad naporno kao i kaos koji se u tim situacijama događa, ali znam da moje dijete u tome uživa i da je to normalan dio roditeljstva. radi se isključivo o djetetovim prijateljima i njihovi roditelji uzvraćaju uslugu, mi smo se kroz djecja druzenja upoznali i postoji međusobno povjerenje. viroze i ogrebana koljena me uopće ne opterećuju. radi se o klincima generacije tvog mlađeg.

[winnerica]

Uf, ja sam uz svoje djete (dok je bio samo jedan :zubo znala furati na more još i troje tuđih, na 10-ak dana; više ne (to su bili djetetovi bratići i sestrična); bilo mi je teško, najstariji nećak je gluhonijem (treba li više išta objašnjavati?) - po sebi specifičan, bojiš se da ga ne udari auto negdje (a prirodno živahan) jer onaj u autu podrazumijeva da ga on vidi i čuje kad mu trubi npr... Ovo dvoje mlađih neplivači, nejedači, pišali u krevet, teško podnosili put i vožnju... Zapravo sad ovo dok pišem shvaćam koliko sam bila mazohista... Nebih više - hvala

[maria71]

prihvatila bih, ako sam mogla preko nekoliko puta voditi 30.tak 13 -godišnjaka i 18 -godišnjaka na tjedan dana i van granica Hrvatske, čuvat nečije dijete ( jedno ) na dan, dva bi mi bilo prelagano

[Cathy]

Ne bi, meni je previše i par sati, ali............
Mene djeca baš i ne slušaju tako da.

[meda]

meni to nije uobicajeno. jesam par puta cuvala tudu djecu preko dana (ponekad i cijelog), moje niko jos do sada nije cuvao ni na kratko (osim cuvalice i bake dok je bila ziva), a preko noci nikada. uvijek je bio ili s mamom ili s tatom preko noci. ne znam kako bi to uopce ispalo.

i bilo bi mi tesko nekom dijete uzeti na par dana, a svoje ne bi nekom ostavila osim u krajnjoj nuzdi. ali ne znam stvarno kome bi ga ostavila. jedino bi ga ostavila mojoj mami, ali to vise nije moguce.

nekoliko puta nam je dosla necakinja na par dana, i znam da je uvijek navecer bilo da bi ona ipak isla doma, pa se znala i rastuzit ako je bila sama kod nas bez seke. meni to bas i nije ugodno.

da me neka frendica zamoli i da nema drugog izlaza, sigurno bi pristala, sta da radim, ne bude valjda dijete ostavila na cesti. ali da svoje dijete moram nekom ostaviti radije bi uzela curu koja ga ponekad cuva nego nekoga sa strane opterecivala. ne znam, valjda sam asocijalna. i ne volim nekome bit duzna.

[spajalica]

bi, necak zna kod nas prespavati i ovako kako kaze sasa, crtic, kokice, palacinke idu za dorucak.

i moji odu u istom aranzmanu kod sestre.

mladja sestra, zna uzeti na noc-dvije moje klince. do neba sam joj zahvalna. ona nema svoje klince

[anatom]

meni ce postati svakodnevica kada pocnem u prenapucenim zg vrticima cuvati 30 tak klinaca.
ali nemam problema sa time.
donedavno sam ih imala 4 ukljucujuci i moju.

ne brijem na negativne dogadaje i nije me strah da ce se nesto dogoditi.
mada jedna od baka je jednom cuvla ribicu koja je naravno bas tada opako zakurila i nikada vise se nije ponudila.razumijem ju apsolutno.

[meda]

sad sam se sjetila kako je na nekoj temi o izlascima bilo vise ljudi koji su rekli da ne ostavljaju svo 2 ili 3 djece kod iste osobe (bake recimo), znaci nije neobicno da i drugi ne zele vise djece odjednom

ali meni osobno bi isto bilo bezveze da netko kome sam ja cuvala djecu meni odbije isto napraviti.

a puno je lakse ako su braca zajedno, barem je meni s necakinjama tako. manjoj necakinji je starija sestra bliza nego sto sam joj ja pa joj je to ko da je doma.

[Peterlin]

Prihvatila bih. Ima takvih situacija kad je ljudima potrebna osoba od povjerenja.

Nisam bila u prilici čuvati vršnjake svoje djece (valjda se krećem u takvom krugu ljudi, dosta sam starija od većine roditelja iz razreda svoje djece) ali provela sam mladost čuvajući tuđu djecu (najmlađa koju sam čuvala tada je imala 4 godine), uz naknadu i bez naknade i ničeg se nisam bojala tada kao ni sada.

[ana.m]

Meni je jako teško svoju djecu ostaviti nekome jer ih je troje, a svi ionako imaju po minimalno svoje dvoje!
Po noći mi još nikad nije osatlo ničije dijete, a tuđu djecu sam čuvala uz svoje i ni mi bilo teško. Kud troje, tud još koje...
Kaj se straha tiče, nemam ga...kak pazim na svoje tak pazim (još i više) na tuđe.
I nemam problem ostaviti svoje na čuvanju, imam problem naći nekog za čuvanje kad mi treba. Sva sreća na dragim mi prijateljicama koje ulete kad nemam izbora.

[Tanči]

Čuvala sam bratovih dvoje kad mu je najmlađi imao par mjeseci i cijelu noć sam ga nosala jer je plakao čim bi sjela ili pokušala ga staviti u krevetić. Brat je sa ženom bio na svadbi i kad su došli ujutro i našli me u boravku budnu s malim na rukama nisu se mogli načuditi jer oni to tako ne bi nikada. Kaj ga nisi stavila u krevet i nek plače, prestat će- rekao mi je brat. U međuvremenu je došla još jedna beba i čuvala sam ih svo troje kad je bratu trebalo. I cijeli dan i preko noći. Samo ja sam to i prihvatila. Nitko drugi ne bi. Zašto? Ne znam.
Mene ničega nije strah. Evo, baš ovo ljeto sam bila dva tjedna potpuno sama s bratićevih dvoje malih i mojom malo većom na jednom udaljenom i poprilično izoliranom otoku. Bez doktora, bolnice, hitne, ičega. Frendice su mi rekle da sam luda i da one to nikad ne bi. Ja pak u tome ne vidim nikakav problem. Bilo nam je jako lijepo. To je jedino čega se sjećam. O eventualnim dramama ne razmišljam unaprijed. Ponesem, odnosno pripremim osnovne lijekove i toplomjer i sl. i to je to.
Moja kći je tek s 10g jednom bila na tjedan dana kod rodbine i nikad prije i nikad poslije. Ne zato što ja ne bih nju dala, već zato jer nije ni bilo potrebe,a i familija nam je tako rasuta i stara da je zapravo i nema tko uzeti k sebi, na žalost.

[oka]

Ja bih čuvala ako se mora, ako nema drugog izlaza itd..., ali mislim da bih isto reagirala.
Naime, da unaprijed znam da će dijete sigurno plakati mislim da bih i unaprijed pukla. (osim ako je nužda i baš moram biti čvrsta)
Ja ne mogu svoje ostaviti kod bake jer se bojim da ne bi mlađi plakao, a kamoli da moram tuđe čuvati dok plače.
Meni bi se srce slomilo ne zbog mene, več zbog djeteta jer znam da dijete samo želi svoju mamu, a njegova tuga je i moja tuga,
tako funkcioniram, ne jer tako želim već jer sam takva, teško mi se nosit sa time.

Isto kao što ne mogu čuti da u vrtiću dijete viče za mamom, cijeli dan ne mogu doći k sebi, a na periode plačem
i hvalim Bogu da sam mogla sa svojima biti kući.
Pre pre senzibilna sam, sve što prolazim u živtu ide kroz srce, a valjda će na kraju i ono prvo zakazati.

ps. A što se tiče odgovornosti, totalno isto čuvam, kao svoje vlastito.

[Bodulica]

Odgovor na pitanje topica: Sve manje.

Što sam starija to više uviđam da mi je to prestresno i da se ne osjećam sigurnom preuzeti odgovornost za nečije dijete. Iz tog razloga sam i prekinula studij za odgajatelja i to pred sam kraj :/ Sve je išlo super dok nije počela praksa i tad sam tek nažalost uvidjela da to nije za mene ma koliko voljela djecu.

Dok sam bila mlađa nije mi to bio toliki problem. Čak sam jedno duže vrijeme i zarađivala čuvajući jednog dječaka dok su moji bili manji. I znam da me je svaka njegova ogrebotina pogađala gore nego da se radilo o mom vlastitom djetetu. Kad su mi ti ljudi ponudili da čuvam i mlađe dijete kad je ovaj stariji krenuo u vrtić, odbila sam. Rađe bi radila tešku fizikaliju nego ponovno preuzela brigu za nečije dijete. Mogu se poigrati na kratko, pričati, pjevati...ali sve dokle su god roditelji u blizini :D

[aleksandra70vanja]

ne volim čuvati tuđu djecu
uvijek mislm da će se nešto loše dogoditi
na V prošlom rođendanu jedan je dječak povrijedio nogu
osjećala sam se krivom i odgovornom
mada objektovno nisam bila
moja je krivica bila što smo to dijete pozvali na proslavu
dijete je palo
kao što djeca padaju
igrali su skakanje u vreći, on se popiknuo
ali on je pao nezgodno i završio na hitnoj
imao je tjedan dana longetu, tjedan dana nije išao u školu
ja sam se grizla za poludjeti
sreća da su roditelji bili prisutni kada je pao
pao mi je kamen sa srca kad su na kontroli rekli da ipak nije ništa puklo i nisu mu stavili gips

[Beti3]

Čuvam djecu bez problema. Ne bojim se odgovornosti. Pazim ih i čuvam i volim i igram se i hranim i uživam kad su djeca oko mene. I veliki i mali. I kad vidim uplakano dijete najradije bih ga uzela i utješila.

[žena majka i kraljica]

ne volim pre dugo čuvati djecu, uvjek više brinem o njima nego o svom djetetu, i pomalo me opterečuje, iako da moram pričuvala bih

[rossa]

Nikad nisam duže od pola dana čuvala tuđe dijete. Mislim da bi ne bi bio problem.
Moja je (osim s bakama koje nisu u zg i mojoj rodicom kod koje ne može zaspati nego nas dočeka u dva ujutro budna) samo jednu noć prespavala kod pirjetaljica i ja sam do neba zahvalana tom tati koji je sam primio i moje dijete uz tri svoje cure.

[rahela]

sad sam se sjetila kako je na nekoj temi o izlascima bilo vise ljudi koji su rekli da ne ostavljaju svo 2 ili 3 djece kod iste osobe (bake recimo), znaci nije neobicno da i drugi ne zele vise djece odjednom

ali meni osobno bi isto bilo bezveze da netko kome sam ja cuvala djecu meni odbije isto napraviti.

a puno je lakse ako su braca zajedno, barem je meni s necakinjama tako. manjoj necakinji je starija sestra bliza nego sto sam joj ja pa joj je to ko da je doma.

kad smo proljetos MM i ja išli na put (4 dana), mlađe dijete je bilo kod šogorice (uz njenih dvoje), a stariji je bio kod bake - s tim da je i baka dolazila tamo, pa su više manje bili svi skupa
sve je prošlo super i ok. - čak je mala bila i virozna sa malom turicom, ali u šogoricu imam apsolutno povjerenje što se toga tiče
isto tako, njene klince, tj. svoje nećake bih uvijek čuvala

i baš je bila situacija da ih trebam čuvati neko vrijeme, ali na kraju se nešto sve drugačije odigralo, pa nije bilo potrebe, nego samo 1 dan
ali bilo je smiješno, jer su moji u periodu od par tjedana izrazbijali glave, imali smo i šivanja i usne kao Sevkine, pad s ljuljačke na glavu na beton, pa kad je došlo vrijeme da čuvam klince pitala sam šogoricu jel sigurna da ih želi meni ostaviti

[Sumskovoce]

Naše ne dajemo na čuvanje, ako idemo nekud, odu sa nama, ako ne mogu sa nama, ostajemo doma.
K sebi bi primila nećaka i nećakinju, eventualno malog od kume. Nikog više.
Često su mi moji na rubu incidenta (što su stariji sve rjeđe, ali svejedno)

[vissnja]

Čuvam decu prijateljica (komšinica) kad nekome zatreba, na par sati. Ili kod mene kući ili ih sve zajedno pazim u dvorištu.
Nećakinju sam vodila sa nama i na vikendicu, par dana. I vodila bih je svuda, super je dete, samostalna, odgovorna, ma sluša me za 5. Ali problem mi je moje dete koje je ljubomorno i besno. Npr. uveče pred spavanje pomazila sam ih i poljubila obe, moja se nakostrešila kao mačka.
Tako da mi je u suštini žao deteta pa je ne uzimam često koliko bih mogla jer je ova moja razgoropađena.

[flopica]

meni puno igra kakvo je dijete - ako je manje i osjetljivo, jako vezano za roditelje pa bila bih malo uplašena kako će proći noć, kako će dijete reagirati
ako je dijete kao što je bila moja E. čuvala bi ih i dvoje bez problema. ta nikada nije zaplakala za nama, čuli bi se na telefon i pa-pa, cmok- cmok, pusa sve pet.

što se tiče veće djece to mi uopće nije problem, kod nas na spavanju vikendom često je neka prijateljica/prijateljice i meni je to super ( speku se kokice, topla čokolada, gledaju filmovi) i sve to radim s guštom jer vidim koliko je moje dijete sretno i koliko su svi sretni. to su klinci s kojima je lako, da se dogovoriti, zapravo ni nemam nekog većeg posla oko njih.
jedino me hvata jeza od rođendana kad ih je previše na malo prostora pa krene divljanje u nekom trenutku - sad sam naučila prepoznati kad je to otprilike pa ih usmjerim na nešto ili je rođ. upravo tada gotov
da nekoj od mojih prijateljica treba pričuvati dijete i da je nužda pa naravno da bih uzela, to nije upitno ni najmanje. isto tako bi i svoje ostavila( dobro ovu malu još ne jer je premala i sisa i imam na kraju krajeva mamu kraj sebe da treba.)
ali da se desi neka situacija imaginarna, nema ko drugi, pa naravno da sam otvorena za pomoći drugima i zatražiti pomoć da meni treba.
jako mi je važno da se imam ljude na koje se mogu osloniti kad treba, a jednako važno mi je i da mene moji prijatelji jednako percipiraju.

[leonisa]

sto se tice male djece, ovisi o djeteu. ako je dijete jako vezano za roditelje/mamu bio bi mi problem cisto jer bi me bolilo srce gledati ga razdvojenog. no, opet, ako je to netko ko je meni ful blizak i poznam to dijete jako dobro, ne bi.

sto se starije djece tice, kod nas je sleep over uveden kad je mala imala 5 godina, pa tako ona ide kod frendice i frendica kod nas, ona ode kod njih za vikend, ona kod nas dodje.
vodila sam u kino, njih i drugu djecu, u park...
starijoj sad to sve malo fali jer uz bebu druzenja kod nas i u mom aranzmanu su na stand byu.

[meda]

Čuvam decu prijateljica (komšinica) kad nekome zatreba, na par sati. Ili kod mene kući ili ih sve zajedno pazim u dvorištu.
Nećakinju sam vodila sa nama i na vikendicu, par dana. I vodila bih je svuda, super je dete, samostalna, odgovorna, ma sluša me za 5. Ali problem mi je moje dete koje je ljubomorno i besno. Npr. uveče pred spavanje pomazila sam ih i poljubila obe, moja se nakostrešila kao mačka.
Tako da mi je u suštini žao deteta pa je ne uzimam često koliko bih mogla jer je ova moja razgoropađena.

haha, kod nas bas suprotno. moj sin ne voli ljubljenja i slicne izljeve njeznosti bas previse, a necakinja je zeljna toga. pa kad ja kazem svome 'misicu', onda me pita jesam li i ja njezin misic i zakaj njoj nikad ne kazem da je misic itd.
u biti je i meni zao djeteta

[Trina]

Kod mene uvijek ima tuđe djece i nikad mi nije problem preko dana čuvati ikoga. Ali preko noći nam je samo sestrična ostala spavati i ona je velika, ima 13 godina..to ni ne gledam kao čuvanje, više kao zabavu za njih svih 8 a i mama i tata joj žive u istom dvorištu pa nije problem i da se predomisli). Dok njenu sestru npr nebi čuvala ni danju ni noću, kao što je nebi vodila nigdje sa sobom (na nekakav izlet ili sl) jer mi ne odgovara njen karakter pa unaprijed znam da bi to bila propala stvar (plakanja, uvrede, svađice isl). Tako da se ne čudim toj tvojoj susjedi koja je tako odgovorila, možda se žena boji da nebi išlo i gotovo.

Svoju djecu mirne duše mogu povjeriti samo svojoj materi. Nikome više. Ni mužu

[BusyBee]

Ja sam spremna preuzeti odgovornost i uzeti klinca kod sebe na noć, dvije, tri...
Koliko ste vi spremne, jel čuvate duže od par sati klince od sestre/brata, kume, frendice ako je nužda i ako zatreba.

Naravno da bih preuzela djecu ako treba. Bilo bi me malo strah kako cu s malim djetetom koje je mozda jos uvijek jako vezano uz mamu, ali ako dobro poznajem dijete, prebrodili bi i to.

[Kosjenka]

Sto ljudi, sto čudi reklo bi se.
Moje nećake žive 100 km od nas, viđamo se cca svakih mjesec dana i to se svodi na dolazak oko podneva, službeni dio ručka i oko 6-7 odlazak. Po meni jako malo za jedinu bližu rodbinu koju moji sinovi imaju. Zato forsiram ferja, volim kada su kod nas, volim ih vidjet skupa, volim kada najstarija čita bajke malome, volim kada rašire kutnu pa se svi izvale na nju, volim kada igraju monopol do kasno u noć, doduše to manje volim jel onda mali opsjeda mene...ma super mi je to sve.
I jednostavno kad ih zovem k sebi ne razmišljam o padovima, virozama, razbijenim nosevima i slomljenim rukama nego samo o tome kako će se prvensten oni lijepo družiti.
A kada je nekom sila zbog nečeg, mislim može to biti i banalno poput odlaska na vjenčanje a ne neka nedajbože situacija, pa spremna sam riskirati i suze i neprospavane noći.

[cvijeta73]

kosjenka, razmišljam i djelujem upravo kao ti.

volim kada su kod nas, volim ih vidjet skupa, volim kada najstarija čita bajke malome, volim kada rašire kutnu pa se svi izvale na nju, volim kada igraju monopol do kasno u noć,

xx

ne radi se o nećacima, al dijete od prijateljice, koja mi je kao familija, svugdje je s nama išao, noći i noći kod nas prespavao (i moj kod nje, čak i na više dana, ovo ljeto npr deset dana je proveo s njima za vrjeme ferija). a jedva čekam i te nećake

inače, kod nas je znalo spavati njih troje istovremeno, dva kvartovska frenda i taj jedan obiteljski. vodimo svih i na kupanje, na izlete, kad se tako potrefi.
osobno, jedino ih ne bih vodila na skijanje.
al mm ni s tim nema problema.

[nana]

Meni to nije nikada bio problem, ljedno ljeto sam uz svoje dijete povela na more i nećaka koji je tada imao nepunih 6 godina, fukcionirali smo nas troje odlično....tu i tamo kod nas prespava prijateljica od Tare a i bilo je slučajeva da od dobre frendice djeca budu kod mene (kćer i sin) na spavanju i tako..........ne znam jednostavno volim djecu i volim da nam dođu, nekako nemam neki strah od toga što bi se moglo desiti....isto tako čuvam klince od sestre, ovaj najmanji je bio beba, bilo je plača, i uspavljivanja ali sam to odradila kao odlična babysiterica!

[cvijeta73]

Mene djeca baš i ne slušaju tako da.

ni mene moja ne slušaju.
al zato tuđa, da viš kako slušaju, i onda u kompletu i moja me počnu slušati. znaju da u suprotnome svak svome domu ide. a s tim se ne kocka, to je ipak previsok ulog.

[Deaedi]

U obitelji nemamo djece, osim mojih.
Djecu od prijatelja bi cuvala nakon npr. 7g .

I svoju ne bi prije toga dala prijateljima na cuvanje.

Kad je H imala 5.5g, poveli smo iz vrtica kod nas na igranje decka od 6g.
Istrcao mi je na cestu u 1sec, nisam se snasla, samo sto sam otvorila vrata- hvala Bogu, nije bilo auta taj cas...
ali sam shvatila kako su djeca nepredvidljiva.

[Sanja]

Kod nas su spavanja kod frendica počela tek u drugom razredu, znači, sa sedam godina. Flora još nije počela s tim i kaže da želi pozvati frendice na spavanje (jednu po jednu, ne sve odjednom ), ali ona ne želi spavati nigdje osim kod mame i tate. Ikad. (I muža će si dovesti kod nas doma, kaže. )

U biti, osim tih vikend-spavanja, nisam imala prilike čuvati tuđu djecu. Da je frka, pristala bih, naravno. Ali ne bih se usudila uzeti tuđu djecu na ljetovanje ili zimovanje, čak ne toliko zbog straha da se nešto dogodi (mislim, ja zaista ne mogu spriječiti ni svoje ni tuđe dijete da na skijanju ne slomi nogu), nego više zbog toga što je par djece s kojima se moja druže prilično teških karaktera. Ok je to za jednu noć, ali sedam dana i noći... Hm...

Deaedi, a propos djece i prometa... Jedna curka iz Fioninog razreda slavila rođendan u nešto udaljenijem kvartu. Roditelji slavljenice su pokupili djecu iz škole i grupno ih odveli do tamo, što uključuje kraću šetnju po relativno uskom pločniku do stanice podzemne željeznice, vožnju podzemnom, jedno presjedanje i još jednu kraću šetnju pločnikom. Uglavnom, jedna curica je stalno bježala na cestu, gubila se po podzemnoj, nije se htjela držati grupe, nije nikom htjela dati ruku, uglavnom, kaos. Slavljeničina mama se kasnije požalila njezinim roditeljima, koji su odreagirali skroz hladnokrvno, u stilu "Pa je l' se nešto dogodilo? Nije! Što se onda živciraš?" Njima je skroz ok da se dijete tako ponaša i "ne žele ga sputavati pravilima", a ova jadna mama koja je bila odgovorna za cijelu grupu djece je od živciranja u jedno popodne ostarila pet godina. I sad ti preuzmi odgovornost...

[leonisa]

ma sto se prometa tice, fakat je lutrija...
prosli tjedan sam iz parka vodila kcer i njenu frendicu iz vrtica. imamo 1 pjesacki za preci, kvartovska ulica.
na pjesackom, nama iza ledja, projurio je mrtav pijan vozac koji je prije toga pokupio betonske zardinjere i razvalio pola auta (dijelove je ostavio na cesti), a nakon pjesackog jos 6 auta. zardinjere su kod parka. pjesacki pred zgradom.
tako da...i tih par koraka moje odgovornosti za 3 djece (moje 2 i frendica od starije) moglo je zavrsiti kobno.

[Sanja]

Leonisa, mislim da se pijani vozač može smatrati višom silom. Dijete koje je odgojeno na način da smije raditi sve što poželi (uključujući istrčati na prometnu ulicu), a da mu se pritom ništa ne smije reći, je skroz druga vrsta problema.

[Deaedi]

Da, ja sam ocekivala da dijete od 6 g nece samo izletiti na cestu, moja je bila mladja i stala je na plocniku. Ja sam bila sa kolicima, i trebalo mi je koju sec duze da izadjem. A vikala sam mu da me ceka i da ruku, nista... Od tada sam puno opreznija s tudjom djecom.

[Bodulica]

Sad tek vidim da se vi referirate na stariju i "tuđu" djecu...

Sa starijom djecom nemam tih problema koje sam navodila u prvom postu tako da su kod nas više puta prespavali prijatelji naše djece i to mi nije problem. Isto tako su i moji išli kod drugih na te piđama tulume. A pod "tuđa" djeca ne smatram nećake i djecu mojih najbližih prijatelja...oni mi dođu kao moji. :D

"Problem" su mi znači manja djeca i djeca koju dobro ne poznam. Ovi ostali su uvijek dobrodošli.

[Kosjenka]

A šta se računa pod manja?
Moj je u momentu kada sam pitala bio četiri i pol, došao bi u paketu sa starijim bratom.
To što Cvijeta kaže kako njezini nju ne slušaju, moji su puno bolji kod drugih prvenstveno jel su u čoporu i zanimljivije im je...
Mislim slušaju, ne slušaju...svašta im padne na pamet, penjanje, skakanje, zavlačenje itd. i to kad im je dosadno, kad imaju ekipu "normalno" se igraju.
Međutim opet njima može neštpo puhnit, ne kažem ja svašta im može past na pamet zato i ne forsiram njihovo ostajanje negdje ali mislim jednom, ako je frka ...samo jednom.
I nije mi isto povesti grupu klinaca iz razreda ili jednog/dva koje poznaješ.
Vjerujem da su ovi Sanjini frendovi znali da se malu ne sputava pravilima da ili ju ne bi poveli ili bi smislili nešto drugo.

[BettyBlue50]

Pricuvala bih,jer znam kako je kada nemas kome ostaviti dijete pa ni na 10 minuta.Ali samo radi zabave ;poslije ovog vikenda cu dobro razmisliti.Naime ovaj vikend su nam dosle dvije djevojcice (djeca od frendice)kako bi prespavale i igrale se s nasom kcerkom.Oko ponoci su se zalile na bol u trbuhu te iza ponoci je jedna od njih pocela nekontrolirano povracati i kakati.Sama voda je sikljala iz nje a povracala je svuda po kuci.Tusirali je presvlacili i njegovali...bilo mi je uzasno tim vise sto imam dvogodisnjaka i hrpu obaveza.Ako se razbolimo i ako legnem u krevet nemam nikoga da mi pomogne,muz radi i uglavnom kad sam bolesna puzem do kuhinje po caj a beba isto trazi svoje a na poslu su isto presretni zbog bolovanja.Tako da je sve to dvosjekli mac.

[flopica]

a ja bih u tom slučaju ODMAH obavijestila roditelje
nema šanse da čekam jutro

[Bodulica]

A šta se računa pod manja?

Pod "manja" su ti meni djeca koja još ne idu u školu, ajde...predškolce bi mogla izuzeti

[MoMo]

ja nisam do sada cuvala klince sem sestrica ali samo 1 dan ( bez spavanja)-dijete sa poremecajem iz autisticnog spektra ali spremna sam i njega pricuvati peko noci. Puno ljudi mi je reklo da je to kao rizicno, kako sam izdrzala ...mislim ja sam tome pozitivno pristupila i svi 3 ( necak, L i ja) smo se fenomenalno proveli. Isli u kino, u parkic, na vlakic i vretuljak, kuci pravili klopu igrali se....ma divota. I opet bih. Tako sam i drugog necaka cuvala prije nekih 10-12 godina kad je bio klinac uvijek je zelio provodoti vrijeme sa mnom (i sad kad je adolescent zove me u kino ) a i meni je to uvijek bilo zabavno.

Njih 2 su mi jedini necaci stariji je u mom gradu a mladji kojeg sam cuvala ovo ljeto je daleko tako da nemam prilike vise vremena provodit s njim. Ja njih dozivljavam kao svoju djecu i imam osjecaj da mi nista ne bi bilo tesko ucinit za njih (makar do sad nije). Nadam se da ce mojbrat i NjZ imati povjerenja i povjeriti mi svoje dijete na cuvanje kad ga budu imali, ja obozavam kad moja L s njima provodi vrijeme ( sto nije cesto jer ne zivimo u istoj drzavi )

[rahela]

A šta se računa pod manja?
Moj je u momentu kada sam pitala bio četiri i pol, došao bi u paketu sa starijim bratom.

Korina je sada 2 i pol godine i ostaje kod šogorice, kod bake, kod moje tete bez ikakvog problema - ono, ne da ne pita gdje smo (MM i ja), nego se naduri ako joj se samo spomene da bi mogla ići doma

sa nekim drugim ljudima ne bih eksperimentirala za sada, ali u nuždi, i u kombinaciji sa bratom, vjerujem da ne bi bilo nekih problema i da su kod nekog s kim se ne viđaju prečesto

[aleksandra70vanja]

Kad je H imala 5.5g, poveli smo iz vrtica kod nas na igranje decka od 6g.
Istrcao mi je na cestu u 1sec, nisam se snasla, samo sto sam otvorila vrata- hvala Bogu, nije bilo auta taj cas...
ali sam shvatila kako su djeca nepredvidljiva.

meni je tako jedan mali pobjegao prema cesti
prometnoj
htjela sam se prošetati s njim, njegovom mamom i mojom V
prebacila sam V preko ograde, prebacila i njega (bili smo u ograđenom dvorištu, a mama je otišla u kuću po ključ, i kako sam prebacila V, njemu se to dopalo i pitao je mene da ga prebacim)
u trenu je preko livade počeo trčati prema cesti
inače sam nespretna, ali u sekundi sam, ne znam kako preskočila ogradu i odjurila za njim
5 godina života me je koštao

i sad kad se sjetim toga, a prošlo je 4-5 godina znoj me probije

nekako mi se čini da se ležernima događa puno manje njestra nego nama anksioznima koji u svemu vidimo opasnost

[cvijeta73]

bolje da ne čitam više ovaj topik

nego, zamislite mene, imam 22 godine, bejbisiter u italiji, ostave me samu par dana s dvoje djece - godina i pol i dvije i pol godine, na nekih dvije i pol hiljade metara nadmorske visine, na skijanju. a oni ošli raditi. mrtvo-hladno. s time da ovaj manji još nije hodao (prohodao s 19 mjeseci), samo je puzao, a mala ko na baterije.
majko moja.
a i inače sam po cijele dane bila sama s njima, mama je dolazila samo dok su spavali.
još jednom - majko moja.
sad ne bih ni u ludilu.

[piplica]

Prije sam djecu uzimala na spavanje bez kriterija, i poslušne i neposlušne, male i velike, poznate i polupoznate,
sada ako mogu ipak biram one koji su sa mojim dečkima najkompatibilniji, ti se najbolje prilagode i sa njima možeš svakamo,
ali ne bih odbila uzeti niti djecu koju nikada nisam vidjela, primjerice da me kolegica sa posla zamoli jer nema drugog izbora, jbg, uvijek ti se može desiti da nešto iznenada iskrsne a ti nemaš kamo sa djecom. Kužim da je problem sa malenima, ali već vrtićki uzrast može proći, već bi se mi nekako sprijateljili....

[aleksandra70vanja]

ne bi ni ja odbila u nekim takvim situacijama da netko ima baš frku
nije da ja ne čuvam tuđu djecu
dolaze kod nas na igru V prijatelji
preko ljeta plivam s V prijateljicama do preko 200 m udaljenosti od obale
ali uvijek je u meni neki strah "da bi se nešto moglo dogoditi"

[Deaedi]

Pa uzela bi tudju djecu da je bas frka, naravno...ali na cuvanje radi igranja samo dobro poznatu i stariju, nakon 6g

[SikaPika]

Imala sam oko 16 godina kada su brat i snaja išli u svatove i ostavili svog manjeg sinčića kod mene i tete. S tim da sam ja bila glavna. Jadničak je cijelu noć plakao, imao upalu uha, a mi nismo znali što mu je. Nije imao ni godinu dana. Probudi se, plače, ja ga tješim, nosam, on se smiri, smije se, zaspe i tako nekoliko puta.
Bilo mi je grozno jer nisam znala što mu je. Probdjeli smo cijelu noć.
Meni se jedino vrti u glavi kako su ga mogli ostaviti meni koja sam tada bila dijete i otići. Recimo, ja nikada ne bih svoje tako malo dijete zbog svatova ostavila nekome. S tim da se mi nismo tako često viđali (nismo živjeli zajedno pa da je skroz naviknuo na mene).
Sada bih uzela tuđe dijete bilo koje dobi na čuvanje. Istina, nisam u prilici, ali bih. Prilično sam sabrana osoba (MM bi se sad nasmijao, ali u važnim trenucima sam sad i ovdje sa svih sto osjetila koje u tom trenutku posjedujem) i ne bi mi bio bed paziti na tuđu djecu. Čiju god, rodbine, prijatelja...

S druge strane, svoje ne bih dala baš svakome. I moram priznati, da se ta osoba dvoumi, razmilsila bih bih li ostavila dijete.

[BettyBlue50]

da bi stvar bila jos bolja nitko se nije javljao na telefon do 11h prije podne......

[Trina]

bolje da ne čitam više ovaj topik

nego, zamislite mene, imam 22 godine, bejbisiter u italiji, ostave me samu par dana s dvoje djece - godina i pol i dvije i pol godine, na nekih dvije i pol hiljade metara nadmorske visine, na skijanju. a oni ošli raditi. mrtvo-hladno. s time da ovaj manji još nije hodao (prohodao s 19 mjeseci), samo je puzao, a mala ko na baterije.
majko moja.
a i inače sam po cijele dane bila sama s njima, mama je dolazila samo dok su spavali.
još jednom - majko moja.
sad ne bih ni u ludilu.

Nikad mi nisu bili jasni ti đirevi. Puno mojih prijateljica je išlo raditi vani ko daidlja i kad sam čula kako to sve tamo funkcionira..imam osjećaj da ljudi s količinom love smanjuju brigu za djecu. Ma samo činjenica da ti u kuću dolazi strankinja mi je čudna..a kamoli toj istoj povjeriti djecu..