leo, ja te kužim i potpisujem
i ja ko flopica.
i ni u jednom trenu se nisam zgrozila.
da, zanimalo me sta ide nakon recenice: i onaku ju ne dojim i zasto je imala uopce potrebu to reci i opravdati se, time me zaintrigirala.
i da, bila sam prisutna kada je frendica ostavljala svoje petodnevno dijete da bi mogla otici na cjelonocni tulum i gledala tu bebu koja urlice u rukama, tada jos ipak, stranca.
nisam a rekla, nisam a napisala. al da me steglo oko srca, je.
ja sam drzala tu bebu da se ne udavi od ridanja dok se ona sminkala i oblacila, totalno nezainteresirana za tu istu bebu.
i druzim se s njom i draga mi je, al zasto bi lagala sebe da me taj plac i ostavljanje nije potreslo?
i zasto ne bi imala pravo na to da me potreslo?
Ali, mind you, svi daphne-like primjeri će vjerojatno bit dočekani srcima "jer je to tako divno"... Evo... samo malo za razmišljanje.
ina, ne znam na sta si se onda nadovezala jer si pisala ispod mog posta i pisala o "zlim roditeljima u vasim ocima" koje ostavljaju djecu bakama za vikend, a te vikend bake i piknike sam JA spomenula za djecu do 2mj.
jos sam napisala da mogu razumjeti koji sat, al da dijete koje je tek navrsilo mjesec dana ostavis baki da bi mogla otici rostiljati, piti i zajebavat se, ne mogu i da me zanima zasto i kako i da mi se srce para kad beba koja je tek dosla na ovaj svijet i nista ne kuzi, sve joj je strano i jedino poznato utociste je negdje na vikendu.
cini mi se da si ti previse projicirala na sebe neke postove i da ono sto si napisala " a "oplakujte" tuđe situacije unutar sebe" sad cinis da "opravdavas" tudje situacije unutar sebe, narocito zadnjim postom.
a nije potrebno.
i kad pises nikad nemoj...jesam se na samom pocetku razmisljanja ogradila od vise sile? jesam.
odlazak na posao, zaradjivanje i financije ne mozes stavit u isti rang s tulumarenjem. ili odlaskom na odmor. BEZ tek rodjenog djeteta.
nemoš.
i ne mozes se kad vidis par negdje na "ljetovanju" koji ti kaze kako ih doma ceka njihov par tjedana star sin, pitati WTF??
a mozda i mozes...
Apsolutno sve što činimo je potreba opravdavanja svog izbora, kako i pros, tako i cons ekipa. Vjerojatno je i ovo tvoje možda tvoja potreba učvršićivanja i odrađivanja situacije s tom frendicom, koja ti je jako draga, ali tu bitnu stvar ne možeš s njom raspraviti, bucam sad.
I ovo "međusobno uvjerevanje" kako je grozno... ne znam... ići 3 dana na odmor bez djece je isto potreba pisanja i nalaženja potvrde da je naš izbor OK, a oni drugi... strašno griješe.
Na konkretno pitanje jesam li bebu od 5 tjedana ostavljala zbog tulumarenja - nisam - ali ja i inače nisam taj đir.
Ali, stvar je percepcije što je nekome šok... a što je nekome drugome događaj like any other. Sjeti se samo svoje nedavne situacije i reakcije tvoje i TM-a na isti "triger".
Ko zna kakve su situacije brojnih ljudi koje su tu sad minuciozno opisane samo s jedne strane kao roditeljski promašaji.
Pa na ovom topicu je stavljeno... što su svi ti koji su imali babysitterice provodili život u kontinuiranim tulumarenjima? Čisto sumnjam.
Što se sve odnosilo na djecu staru samo 5 tjedana? Čisto sumnjam.
A što će nekome bit trauma... hoće li svjetlo u hodniku, ili to da su ga mama i tata jednom ostavili jer su išli u pariz, a njemu bilo 4-5 (toliko bi trebalo da se sjeća toga, to nije dijete od 5 tjedana)... a možda će nekom bit trauma što nikad nije bilo samo doma (konkretno, to je bila moja trauma od vječno prisutne none).
Život nije beskonačno šprancast, naravno da nije takav niti da nema pravila što je općenito bolje, što ne, ali mislim.. .jednostavno mislim da ste prebrze u zaključcima.
Posljednje uređivanje od ina33 : 16.10.2012. at 10:31
upravo tako i, znatizeljna kakva jesam, zanimao me razlog.
osjecajna, kakva jesam, stavila sam se u pelene te male bebe koja je u tom trenu sama. sa strancem. ta baka, dadilja, ko god, za bebu su stranac. to ne znaci da ju ne vole, nunaju, maze i paze, mozda i vise od matere, al da beba ipak prepoznaje miris, zvuk, glas majke svoje i da joj majka u tim prvim tjednima treba, cisto radi emocionalne sigurnosti, je. o tome su i znanstveni radovi pisani, zato imamo i kampanju o neodvajanju u rodilistima itd.
vjerojatno bi prije pola godine pomislila, ah 5 tjedana, pa to je vec velika cura, ima mjesec dana...no nije. ponovo me iznenadilo kako sam zaboravila koliko su tada jos mali i hrhki i osjetljivi i mamini privjesci.
edit. ovo je re na tvoj predzadnji post.
Posljednje uređivanje od leonisa : 16.10.2012. at 10:33
mislim da je u gornjim pricama bio naglasak na djecu koja se toliko zblize, od rodjenja, s nekom osobom (sitericom/dadiljom) koja im je zapravo kao mama i onda ona nakon pola godine, godinu dana- nestane.
pisalo se kako je tesko curama koje su to prosle kao odrasle osobe i da im je tesko zamisliti kako je toj djeci prilikom rastanka.
i tu je naglasak na to sto djeca tokom zivota gube svako malo blisku osobu, nemaju tu konstantu, moraju cijeli proces prolaziti iznova, vise nego na roditelje koji nisu doma po cijele dane.
bilo je i ovog drugog, al vise ovo prvo.
X
I da, ja sam ostavljala novorođenče staro par tjedana po par sati.....ostao je sa tatom (meni je to isto kao da je sa mnom, znam da nekima koji glorificiraju mejčinstvo to je neprihvatljivo), sa bakom...I bio je sretan i zadovoljan...uglavnom je spavao, bake i djedovi su ga puni sreće, ponosa, snage i volje nosili, zabavljali...dok sam ja, zamislite sa starijom curom tulumarila po dućanima (jel se i starije dijete mora obući, jel te), McDonaldsu, kinu, kreativnim radionicama... (jel se i starije dijete mora zabavljati)..i odmorila se fizički i psihički...
A za 10 godina će izaći neke druge knjige koje će bit kritika sadašnjeg načina odgoja, možda, u stvari, već ih i podosta ima. Svaki tjedan izlazi znanstveni rad jedan koji pobija onaj prije njega.
I, opet, mislim da se samo petina postova na ovom topicu odnosila na bebe od 5 tjedana.
Pokušavam malo dati drugu perspektivu, ko je spreman čuti, čut će... a već sam se pomirila s time da je ono što je meni vezano za brojne Rodine postavke presoft odgoj i pretjerivanje (konkretno se ne odnosi na bebice od 5 tjedana, nego na postavke da djeca "pate" s babama i didama na moru ), drugima "nemajčinstvo", svako ima pravo na svoje, svako je svoje argumente promislio, svoje knjige pročitao i kreće dalje s vjerom da radi najbolje u datim okolnostima.
I to je život. I odrastanje. Kolike od tu cura na rodi imaju čuvalice... sigurno je djeci rastanak bolan... djeca vjerojatno pile tipa mogu li je još koji put čuti i mama popusti. I što će ta djeca reći nego kad ćeš mi doći.
Ukratko, sumnjam da je ta "patnja" imalo dugotrajnija od patnje sina od one forumašice koja je otvorila topic da pati... jer se sa sinom za izlet rastala u suzama... a mali biće zaboravio cijelu priču prvim zavojem busa... ili je trajala maks dan-dva.
Posljednje uređivanje od ina33 : 16.10.2012. at 10:44
U stvari, ono što ja u cijeloj priči ne razumijem je kako će se ta, po meni, možda i "super zaštćena" djeca (to su normalne patnje... ako ne može preraditi čuvalica-rastanak, kako će se nositi s, nedaj Bože, smrti bliskih koje se isto mogu dogoditi, promjenom tete u vrtiću, vrtićke grupe... učiteljice)... nositi sa životom.
Posljednje uređivanje od ina33 : 16.10.2012. at 10:46
I to s globalnim životom, sve više, di vladajuća sila u vjerojatno idućem srednjoročnom razdoblju neće bit "meka Evropa", nego zemlje stila Indija, Kina, Brazil, zemlje di su ljudi od malena naučeni na više tough život.. Kako će konkurirati, kako će raditi, kako će se snalaziti. Vjerojatno vam je strano ovakvo razmišljanje, nemam pojma, u stvari.
tete cuvalice koje dodju ujutro i odu popodne doma nakon sto je mama bila na porodiljnom, koliko god, mislim da bas ne mozes usporediti sa situacijom u kojoj dadilja zivi s bebom od rodjenja i s njom je 24/7 dok su roditelji tu samo za vikend, par sati.
niti je vezanost djeteta ista niti je situacija ista i teska je za usporedbu.
i par sati i par dana za bebu od par tjedana nije isto, zar ne deaedi?
Brate, nas ogroman broj odraslih ima ovdje traume zbog ponešto preširokih "zona ugode" muževa koje smo si same birale. Smiješno je misliti da dobar broj djece nema puno većih problema sa "zonama ugode" svojih roditelja i da se o tome nikad ništa sa strane ne može znati, jer sve je relativno. Širok je spektar normalnog, ali nije baš bilo šta u redu.
Roditelji su par sati za vikend? Zašto nisu cijeli vikend? Realno, ako je neko evropsko radno vrijeme 9-17, ako na commuting ode sat vreemna ili sat i pol, čuvalica je kod ljudi od 8-18 najmanje, to je 10 h. Ako djeca idu spavati u 21 h, onda je, više-manje, iz perspektive djeteta tehnikalija spava li ili ne još u stanu s njima, barem si ja to tako zamišljam, cvijeta zna jer je te situacije živila.
Posljednje uređivanje od ina33 : 16.10.2012. at 10:57
ina, nije isto tko te pokriva za laku noc, dadilja il mama/tata, svaku noc i ko ti kaze dobro jutro, sta cemo doruckovati.
mislim, meni je i mama bila au pair, istina prije vise od 35g, al bila je sogorica, nedavno, i to je to. one su njima- "mame".
Ajme, ina...imam dojam da se praviš blesava.
Pa cvijeta je pisala o ekstremnim stvarima, o roditeljima koji dva puta na dan posjete djecu a inače borave u dijelu stana u koji djeca ne smiju ulaziti, o majci koja nakon dana provedenog sa djecom slijedeći dan mora odmarati od toga koliko su je djeca iscrpila. Pisali smo o roditeljima koji na godišnjem odmoru djecu po čitave dane ostavljaju na brizi hotelskom osoblju.
Ja ne bih komentirala tko je trebao imati djecu a tko nije, ali da mi je ovakvo opisano ponašanje normalno i razumljivo - bome nije.
Ali baš se o takvom svijetu pisalo na ovom topicu.
ina i ostale, ovi ljudi o kojima ja pišem, "vlasnici dece", prvo pišem zato što ih poznajem dobro već godinama
deca nam se druže
i da, oni fakat viđaju decu na par sati vikendom, npe. dođu sa subotnjeg fitnesa, preuzmu doteranu i obučenu decu i odu na ručak sa prijateljima, posle par sati vrate decu i idu dalje... nema ih do ponoći
i masu puta sam im i ja čuvala decu ako dadilja ima slobodan dan (nedelja) jer imaju nešto neodložno
a znam im i poslove i firme i put posao-kuća
i znam da su deca kao mali dadilju zvali mama
i znam da ih iz vrtića svako malo zovu jer dovode bolesne klince u vrtić i da se tete žale na njih...
E, baš ti hvala. Sretna napuštam ovaj topic... oprostite na pomutnji. Bilo je iz najboljih namjera.
OffT slobodno me netko proglasi posesivnom, ali novorođeno dijete nebi nikad nikom ostavila na čuvanje zbog tulumarenja, što zbog djeteta koje je u definitivno najosjetljivijem razdoblju zadovoljavanja svojih potreba (95% kroz majku), a i zbog mene same koja pod navalom hormona reagiram ko lavica i skoro pa grizem sve oko sebe uvjerena da nitko drugi nije sposoban da mom djetetu pruži adekvatnu njegu. Naravno da kad hormoni popuste budem svjesna koliko sam pretjerala
OnT preuzimam odgovornost, ali budem poprilično opterećena strahom od nekih nepredvidivih situacija npr. ozljeda i slično. I znam da će ovo sada zazvučati totalno čudno i nerazumljivo, ali vjerojatno bi mi teže palo da tuđe dijete npr. poreže ruku dok je pod mojom odgovornošću, nego moje vlastito (pod pretpostavkom da za svoje odgovaram ipak samoj sebi).
lol, kad tako napises, zaista moze biti par sati. no nije. ma koliko bi ti htjela da bude
jednodnevni izlet je ustajanje i odlazak iz kuce u cik zore, putovanje od 2h, bivanje tamo do mraka, putovanje nazad 2h.
i ne spavaju bas sve bebe pola dana. neke vise placu nego spavaju, narocito s 5tj. kad krenu kolike. isto tako ne spavaju u komadu od cika zore do 9 navecer, zar ne?
a paralelno uz taj jednodnevni pisala sam i o cijelom vikendu, no i to je dsamo par sati, zar ne?![]()
Posljednje uređivanje od leonisa : 16.10.2012. at 11:28
Ma ja sve ovo ne bih komentirala, jako mi je tužno da ima ljudi/majki koje ne uživaju u svojoj djeci, i koje ne žive za svaki provedeni trenutak u njihovom društvu. Takve ja osobno ne poznam, imam jednu kolegicu, jako blisku, njena 8 godišnja kćerkica ovo je ljeto 7 i 8 mj. bila kod nas, radi mora i kupanja, svaki su se dan čule 3-4 put, i bilo joj je teško, ali budući da joj mala ima trajnu upalu sinusa i astmu i da joj je taj boravak uvelike popravio to njeno stanje, zbog dobrobiti djeteta pustila ju je k nama. Neznam bili ja izdržala bez moje Alessie Angele i tjedan dana. Već mi je teško za vrijeme radnog vremena i vrtića.
Evo o ovome ja konkretno govorim, sad se pojavilo i na topicu, a mislim da je i inače prisutno. Sori, puljanka, nije ništa osobno, samo te kao primjer navodim, svima dajem i mene da me navode kao kontraprimjer... Pokušavam pokazati koliko je to uistinu "u oku promatračeve... zone ugode i čega već", a malo u objektivnim datostima. I rest my case.
Posljednje uređivanje od ina33 : 16.10.2012. at 11:42
Sad ne kužim, jesam ja koga zbunila, ili...?
leonisa, vidiš probleme gdje ih nema, ništa ne znaš o tim ljudima, ali za tebe dovoljno da se čudiš...
po meni je čuđenje isto kao i zgražavanje ili neodobravanje, na koje nemaš pravo...
cvijeta je navela svoje primjere, a ona je s tim ljudima živjela i zna kako je funkcioniralo..ti vidiš ljude koji roštiljaju, pa odmah, na osnovi jedne primjedbe majke da ne doji (a mislim da je to bit i ono što te je ustvari zasmetalo) gradiš sliku o njihovom životu...
Nisi klokanice, nego je vertex odgovorila na post koji je iznad tvojega dok tvoj još nije bio vidljiv (novim korisnicima su postovi neko kratko vijeme "na čekanju" neobjavljeni).
Ina, nije uopće u pitanju da takvih stavova i izjava ima. Problem je kad ih stavljaš u usta onima koji to ne misle, i onda vodiš raspravu s ljudima koji nešto ne misle, ali si im ti prikačila da misle, jer je to "inače prisutno". I sad šta da radimo i kako da razgovaramo? To je, u najmanju ruku, zbunjujuće.
Da , stvarno pretjeruješ...hormoni djeluju...zaboravljaš na tatu, pa zar je on za dijete bitan samo 5% . Ja bi ipak tu dodala 0, i rekla da je to 50% mama, 50% tata.
S ovim se slažem, na tuđu djecu koja su mi povjerena jako pazim, imam ih stalno na oku.
Posljednje uređivanje od Deaedi : 16.10.2012. at 12:09
Jest, slažem se. Ali... po mom iskustvu, kad dublje pročačkaš to je underlying mnogome. A ne razgovaramo direkt jer i inače posvukud razgovaramo diplomatski, inače bi bilo puno ključanih topica i ključanih odnosa. A razgovaramo tako jer je i "druga strana", meni se čini, quick na zaključivanju.
Meni se stvarno ne čini ideal da se živi za svaki trenutak provden s djecom, niti za roditelje, niti za djecu, da im je to medvjeđa usluga. Meni se to čini the bug modernog doba, nastao kao (krivi) odgovor na stvaran problem modernog doba - da te nema doma.
Opet, sasvim je onda OK da netko kaže da je the bug što je dijete bilo odvojeno od majke ranije od godinu dana/tri godine.
Raspravljamo, preispitujemo. Fakat ništa nije u stijeni (kako ja to vidim).
Posljednje uređivanje od ina33 : 16.10.2012. at 12:21