Koliku odgovornost ste spremne prihvatiti za tuđe dijete...

[leonisa]

leonisa, vidiš probleme gdje ih nema, ništa ne znaš o tim ljudima, ali za tebe dovoljno da se čudiš...
po meni je čuđenje isto kao i zgražavanje ili neodobravanje, na koje nemaš pravo...
cvijeta je navela svoje primjere, a ona je s tim ljudima živjela i zna kako je funkcioniralo..ti vidiš ljude koji roštiljaju, pa odmah, na osnovi jedne primjedbe majke da ne doji (a mislim da je to bit i ono što te je ustvari zasmetalo) gradiš sliku o njihovom životu...

rekla bi da si nevjerojatna, da vec nisi vidjena.

ponekad se cini da kontriras kontre radi, pa onda kad nemas sta pisat ides sa komentarima u kojima stavljas rijeci u usta, vadis iz konteksta, pa okreces, donosis zakljucke, a onda kad niti to ne uspjeva, okrivimo (ne)dojenje.

al moram ti priznati dosljednost u tome kroz sve ove godine.

a sada da ti riplajam na totalno pogresno tumacenje napisanog: tebi mozda je cudjenje izjednaceno zgrazavanju ili neodobravanju, meni nije, vjerujem ni ostatku svijeta. ne trebam pisati razliku, zar ne?
imam pravo cuditi se, imam pravo pitati se, imam pravo uciti, saznavati i razvijati se, imam pravo zadovoljiti znatizelju, imam pravo pukusati shvatiti i pokusati razumjeti.
ni u jednom trenu nisam napisala da imam pravo osuditi i ne dopustiti.

takodjer slucajevi o kojima pisem da sam razmisljala nisu slucajevi procitani u zutom tisku ili na forumu, to su ljudi oko mene koje susrecem, cesce, rjedje, opetovano, nikad vise, ljudi s kojima pricam i vodim dijaloge. neke poznam 20g neke sam tek upoznala.
i nikog osudila.
upitala sam se, jedino, iz kojeg sve razloga ljudi imaju djecu. grozno pitanje? zasto?
jos uvijek nisam lisena razmisljanja i filozofiranja, barem ne u mojoj glavi.
prvi put sam to iznjela iz nje.

i za kraj, vratila bi te na moj prvi post u kojem se spominje ne-dojenje u kojem mozes procitati da je majka, sama od sebe, rekla: i onako je ne dojim. a da sam ja pomislila u sebi, i danas prvi put ovdje, "kao da je dojenje jedini razlog bivanja s djetetom".
tako da si za kraj, tooooooooootalno fulala, al ono, da si se trudila nisi mogla vise fulat, sa svojim "ja mislim da je to bit i ono sto te ustvari zasmetalo" i time uskocila sama sebi u usta.
i kloni se zakljucivanja ("pa odmah, na osnovi jedne primjedbe majke da ne doji gradis sliku o njihovom zivotu"), katastrofalno ti ide. pliz.

[klokanica1506]

Mislim da si me krivo shvatila, naravno da je i otac bitan, i nisam lavica s ispruženim kandžama prema mom lavu, s njime sam i dalje umiljata maca . Ali ne mogu se složiti s tvrdnjom da novorođeno dijete podjednako zadovoljava svoje potrebe kroz majku i oca, kad meni visi na cici ko mali šišmiš skoro 24 sata i istodobno zadovoljava svoje dvije velike potrebe (za hranom i bliskošću).

[flopica]

ina aj molim te malo ohani, ma tko bi to pomislio da si bitch sa MPO?
za tebe samo pomislim - sad će jedan niz - i veseli me taj niz jer si zanimljiva u svojim razmišljanjima

nije ovdje riječ o tome ko koliko radi. ko može do 17 doma ako ni tada, ko ne mora od doma nikuda
zašto se uvijek sve pretvori u neki antagonizam zaposlenih mama i mama koje su kući?
istina da je teško uvijek procijeniti zašto netko nešto radi drukčije od nas i da sde ljudi nesvjesno uspoređuju s drugima
pa se može omaknuti i pokoja osuda, sve je to ljudski
ali ovdje me posebno guši što ispada da nioje dobro izreći nešto što misliš
a ja ne mogu ne reći da je meni nezamislivo ostaviti novorođenče jer beba od 5 tj. to je i ići na roštilj
ali što ja sad odavde znam što je toj mami trebao taj roštilj, možda je ovo a možda i ono
samo velim da je meni ne bi palo na pamet
ako sam sad vaka i naka, a hebiga jesam

[flopica]

zanemarite tipfelere pišem u nezamislivoj brzini

[flopica]

ma kud vi tako brzo odoste, ja ne stignem ni pročitati sve

[klokanica1506]

Koristila si pojam "bitni" - pa svi su bitni za dijete, pa i za novorođeno, ali u zadovoljavanju potreba je dijete definitivno orijentirano prema majci. Može meni pričati tko god što želi, ali ja znam da kad su u pitanju bila moja djeca stara svega nekoliko dana, tijekom neutješnog plača bi bilo dovoljno da ih privinem uz svoja prsa i plač bi se ako ne prestao, barem bi se smirio. To isto nije palilo u naručju oca, bake, djeda, teta... Beba se orijentira prema mirisu, osluškivanju poznatog glasa, čak i ritmu majčina srca i zato mi je strašno žao beba kojima je komunikacija s onim što je njima poznato i pruža im sigurnost uskraćeno.
Opet je drugi par cipela kad je dijete zadovoljno, sretno i smireno u tuđem društvu, recimo u društvu bake dok su tata i mama sat dva na roštilju. U to se nebi htjela miješati

(ali opet ne mogu ne napomenuti da i bi i beba možda roštiljala )

[vertex]

Jest, slažem se. Ali... po mom iskustvu, kad dublje pročačkaš to je underlying mnogome. A ne razgovaramo direkt jer i inače posvukud razgovaramo diplomatski, inače bi bilo puno ključanih topica i ključanih odnosa. A razgovaramo tako jer je i "druga strana", meni se čini, quick na zaključivanju.

Meni se stvarno ne čini ideal da se živi za svaki trenutak provden s djecom, niti za roditelje, niti za djecu, da im je to medvjeđa usluga. Meni se to čini the bug modernog doba, nastao kao (krivi) odgovor na stvaran problem modernog doba - da te nema doma.

Opet, sasvim je onda OK da netko kaže da je the bug što je dijete bilo odvojeno od majke ranije od godinu dana/tri godine.

Raspravljamo, preispitujemo. Fakat ništa nije u stijeni (kako ja to vidim).

Uglavnom se slažem, osim što mislim da "strane" pogotovo nisu u kamen zapisane i da je puno ljudi sa stavovima "između", te da to između treba njegovati, a ne pojednostavljenim trpanjem na "strane" zatirati.

I iskrenost mi nije problem, mislim da stvarno nije, malo kad me iznervira što netko ima neko drugačije, ili, po meni, krivo mišljenje. Živciraju me podmetanja u raspravi i slične stvari.

[leonisa]

vertex potpis.

[Sanja]

Brate, nas ogroman broj odraslih ima ovdje traume zbog ponešto preširokih "zona ugode" muževa koje smo si same birale. Smiješno je misliti da dobar broj djece nema puno većih problema sa "zonama ugode" svojih roditelja i da se o tome nikad ništa sa strane ne može znati, jer sve je relativno. Širok je spektar normalnog, ali nije baš bilo šta u redu.

Pa cvijeta je pisala o ekstremnim stvarima, o roditeljima koji dva puta na dan posjete djecu a inače borave u dijelu stana u koji djeca ne smiju ulaziti, o majci koja nakon dana provedenog sa djecom slijedeći dan mora odmarati od toga koliko su je djeca iscrpila. Pisali smo o roditeljima koji na godišnjem odmoru djecu po čitave dane ostavljaju na brizi hotelskom osoblju.
Ja ne bih komentirala tko je trebao imati djecu a tko nije, ali da mi je ovakvo opisano ponašanje normalno i razumljivo - bome nije.

Potpis na ove postove (da, napisala sam da znam kamo će sve krenuti , samo sam čekala ). Krasno je relativizirati, ali i svako relativiziranje trebalo bi imati svoju granicu, jer u protivnom dolazimo do apsurda, pa ga u svom tom relativiziranju još i opravdamo. I koliko god voljeli relativizirati, neke stvari nikad neće biti u redu.

I kad meni odrasla frendica priča kako je u djetinjstvu s roditeljima i sestrom ljetovala u Istri, gdje ih je cijele dane čuvala neka strankinja, a mama i tata su se "odmarali", ali ih je viđala barem na obrocima (tada još nije bilo dječjih hotela), a zatim bi na dan-dva otišli do Venecije, ostavljajući djecu na potpunoj, 48-satnoj brizi plaćenog hotelskog osoblja, i koliko se osjećala napušteno i odbačeno, to nije nikakvo relativiziranje, to je pravo iskustvo prave osobe, doživljeno i proživljeno.

Sad samo čekam da se nađe netko iz relativizirajućeg tima da mi kaže kako je njoj zapravo bilo super što je mogla ići na ljetovanje, jer, eto, djeca iz Afrike...

Ja ne poznajem takav svijet... di bi roditelji kontinuirano izbivali, tj. da svaku večer uspavljuje i budi au pair, a mama i tata negdje putuju poslovno po svijetu. O tom svijetu ja ne govorim.

O tom se svijetu na topicu priča, pa ne razumijem što ti točno komentiraš.

[ina33]

Iz mog kruga poznanika znam 2 ljudi koji su na jedno vrijeme odrastali bez roditelja - na par godina (stipendija roditelja), mislim rana školska dob. I preživjeli to razdoblje bez trauma, lijepo se toga sjećaju, čuvali baba i dida. Moji su roditelji u mom djetinjstvu 10-tak dana ili više (rana školska dob) više godna ostavljali da zajedno provedu neko vrijeme. Meni je to bila apsolutna gula, konačno kod babe i dide malo.

Je li to bilo, po kriterijima "apsolutista", "ikada u redu"? Je li takav ishod uopće moguć? Ili si ja lažem.. jer sam traume potisnula?

Vjerojatno ovisi i o cijelom odnosu koji imaju roditelji s djetetom, pa onda takve stvari nisu "greda"?

Isprike ako sam skroz fulala temu.

[Sanja]

Ina, pa nitko ne priča o slučajevima kad je nužda (posao, stipendija i slično - iako su danas uvjeti višegodišnjih stipendija skroz humanizirani, dobiva se potpora za obitelj i stvarno je lako ostvarivo otići s djecom) ili o provođenju ferija kod bake i djedova (i sama imam prekrasna sjećanja na te tjedne).

Ali ne kužim zar zaista ne vidiš ili baš namjerno ne želiš vidjeti razliku između
a) roditelja koji cijele dane rade i zbog posla su prisiljeni ostavljati djecu u dežurstvima ili angažirati dadilje/bake i djedove; roditelja koji normalno brinu za djecu, a koji si povremeno žele priuštiti večer/vikend za sebe, pa angažiraju bake, djedove, šogore, šogorice, prijatelje i sl. da im pripaze na djecu
i
b) roditelja koji svoju djecu ne viđaju čak ni kad mogu, koji 2-3 tjedna godišnjeg provedu sa svojom djecom u istom hotelu, a efektivno ih u tih par tjedna vide možda pet sati ukupno; roditelja koji zbog provoda ostave novorođenče (!) na čuvanju; roditelja koji se, kao u Cvijetinom primjeru, svojom djecom bave jednom tjedno, a nakon toga se idući dan "liječe od glavobolje".

To nisu iste stvari i nijedna količina relativiziranja neće ih izjednačiti, nikad, ikad.

[vertex]

Pa, ja bi svoje školarce jako, jako jako rado dala nekoj babi i nekom didi na 10 dana, da oni negdi guštaju dok mi isto guštamo. Mislim da bi maloj bilo dugo, ali mogla bi i ona koji dan, bar tri...kad bi ih netko htio i kad bi bilo nekog kome to pričinja zadovoljstvo. Ovi naši su, nemoj se, ina, ljutit, ali previše...komodni da bi im briga o djeci donosila zadovoljstvo.

[Sanja]

Pa, ja bi svoje školarce jako, jako jako rado dala nekoj babi i nekom didi na 10 dana, da oni negdi guštaju dok mi isto guštamo. Mislim da bi maloj bilo dugo, ali mogla bi i ona koji dan, bar tri...kad bi ih netko htio i kad bi bilo nekog kome to pričinja zadovoljstvo. Ovi naši su, nemoj se, ina, ljutit, ali previše...komodni da bi im briga o djeci donosila zadovoljstvo.

X

Mi (tj. moja djeca) imamo u godini 14 (ili 16?) tjedana školskih ferija, a prosječni zaposlenik ima 5, maksimalno 6 tjedana godišnjeg. Dakle, čak i kad bi mama i tata s djecom ljetovali odvojeno (čime se pak gubi smisao obitelji), ostaje još par nepokrivenih tjedana. I da, par tjedana kod bake i djedova bilo bi super, da se može...

[ina33]

Ina, pa nitko ne priča o slučajevima kad je nužda (posao, stipendija i slično - iako su danas uvjeti višegodišnjih stipendija skroz humanizirani, dobiva se potpora za obitelj i stvarno je lako ostvarivo otići s djecom) ili o provođenju ferija kod bake i djedova (i sama imam prekrasna sjećanja na te tjedne).

Ali ne kužim zar zaista ne vidiš ili baš namjerno ne želiš vidjeti razliku između
a) roditelja koji cijele dane rade i zbog posla su prisiljeni ostavljati djecu u dežurstvima ili angažirati dadilje/bake i djedove; roditelja koji normalno brinu za djecu, a koji si povremeno žele priuštiti večer/vikend za sebe, pa angažiraju bake, djedove, šogore, šogorice, prijatelje i sl. da im pripaze na djecu
i
b) roditelja koji svoju djecu ne viđaju čak ni kad mogu, koji 2-3 tjedna godišnjeg provedu sa svojom djecom u istom hotelu, a efektivno ih u tih par tjedna vide možda pet sati ukupno; roditelja koji zbog provoda ostave novorođenče (!) na čuvanju; roditelja koji se, kao u Cvijetinom primjeru, svojom djecom bave jednom tjedno, a nakon toga se idući dan "liječe od glavobolje".

To nisu iste stvari i nijedna količina relativiziranja neće ih izjednačiti, nikad, ikad.

Frigaj ga, ja b) ne znam nikoga.... a čudno mi da svi vi takve znate, ne kužim? Valjda odtud moja nevjerica. Valjda teško shvatit ono što ne vidiš.

OPROSTITE SVI, NAROČITO CVIJETA, OČITO JE DA SAM ZABRIJALA.

[AdioMare]

X
par tjedana kod bake i djedova bilo bi super, da se može...

X
(nije to baš tako, ono, bila na sisi 3 godine i ništa nas ne može razdvojiti
može, ali neće )

[Jurana]

OK; Sanja i vertex se slažu da je u redu ostaviti dijete na 3 dana babi (ako je to zadovoljstvo i babama i djeci); možemo li se oko ovoga složiti?
Ima li tko koji će reći za njih: Zašto su uopće onda htjele djecu?
Ja to ne kažem. Samo filozofiram.

[vertex]

X
(nije to baš tako, ono, bila na sisi 3 godine i ništa nas ne može razdvojiti
može, ali neće )

[vertex]

OK; Sanja i vertex se slažu da je u redu ostaviti dijete na 3 dana babi (ako je to zadovoljstvo i babama i djeci); možemo li se oko ovoga složiti?
Ima li tko koji će reći za njih: Zašto su uopće onda htjele djecu?
Ja to ne kažem. Samo filozofiram.

Da bude merak kad ih se riješimo?

[Jurana]

Da bude merak kad ih se riješimo?

Živa istina, ne znaš cijeniti ni slobodu ni spavanje ni ležerni mamurluk dok ne dobiješ djecu

[Sanja]

Frigaj ga, ja b) ne znam nikoga.... a čudno mi da svi vi takve znate, ne kužim? Valjda odtud moja nevjerica. Valjda teško shvatit ono što ne vidiš.

Mislim da nema razloga za ispriku, meni se od tvog prvog posta činilo da je riječ o nesporazumu.

Evo, ja znam dva-tri para takvih roditelja... Njihova djeca su vršnjaci moje, dosta se druže, pa imam uvid i u to kako se djeca osjećaju (jer oni zaista često međusobno pričaju o tome, pa meni moja prepričaju), a i roditelji pričaju svoju stranu priče (samoinicijativno, naravno - čisto da ne pomisliš da ikad ikog zovem na red zbog organizacije vlastite si obitelji).

Imam i par frendica koje su radile kao au pair u Engleskoj, priče s kojima su se vratile u Hrvatsku dosta su slične Cvijetinima.

[Sanja]

Jurana, tek sad vidim.

[ina33]

Da bude merak kad ih se riješimo?

Ajme meni, umirem !!!

[Beti3]

I ja kao lavica. Prvu godinu su samo moji, tata ih uzme, sto puta dnevno, ali to je daleko manje od 50%...None mogu samo kad je viša sila, bolest.
Pa sam ih polako puštala, ustvari, naglo starije, jer je trebalo ići raditi.

I ostavljala sam ih i po mjesec dana noni i noniću i išla s mm, jer on nije mogao doma, oni nisu mogli na njegovo radno mjesto, a morali smo i mi biti zajedno (ako ništa da napravimo iduće dijete ili se bar trudimo napraviti...) I dobro je bilo i njima i noni.

I ja sam cijela, predivna ljeta provodila kod none na selu. Koje uspomene!! Jedna ljepša od druge.

Ali, mrvica od par tjedana je priljepak. I svuda ide s mamom. Takvo je moje mišljenje. Ne bih mogla uživati na roštilju da priljepak nije na dohvat ruke. I čudno mi je da netko ne želi tako. Iako znam da ih ima itekako puno koji jedva čekaju "slobodu" od drečeće bebe.
A ja sva sretna kad mi susjeda uvali takvo malo, mirisno djetešce da pričuvam...

[vissnja]

Ajd da se i ja postrojim, jedva sam dočekala da neko pristane da čuva moje dete na duže od sat vremena (baku je bio strah spavanja i uspavljivanja). Ostavljam je bez beda kad god mogu, i nije mi se jednom desilo i kad je bila manja i sada da je ostavim i uplakanu, jer ona "neće da mama ide". Ali ja idem jer mi treba odmor od nje, odmak, provod, izlazak, prijatelji, muž. I ne živim za svaki trenutak proveden sa njom, eno je ispred Tva i ne fali mi puno
Ali stvarno mi ovo viđanje dece vikendom na par sati nije ok. Jednostavno nije.

[Deaedi]

Ja ih ne volim ostavljati, niti preko tjedna-jedva čekam da dođem s posla i da budem s njima, a niti preko vikenda - opet jedva čekam da nešto zajedno radimo. No, kako je među njima veća dobna razlika, a cura ima interese na koje nije moguće (ok, možda bi neki i poveli mlađe dijete), bracu, jer je onda on u centru pažnje i mora se biti koncentriran na njega, onda obično njega ostavimo na 2,3 h kod bake/dede. MM i ja skoro nikad ne idemo nigdje sami jer ih ne volimo ostavljati i zadnje smo gledali Avatar u kinu...to isto nije dobro i znam da nam treba vremena nasamo. Zato ove koje odu na roštilj na 1 dan ne osuđujem niti im se čudim, nego im se divim - i ja bi tako, da se mogu pomiriti sa sobom. I ne volim ih vući po shopping centrima,kada moramo obaviti veću kupnju - obično to bude grandizoni tantrum, svi se posvađamo, pa ih onda radije ostavimo kod nekoga, a MM i ja obavimo što treba.

Dadilji ih ne bi nikad ostavila, isključivo bake i dede, evo ujo je tek sa nečakinjinih 7g dobio tu čast Ne zato jer mu ne bi povjerila, nego jer znam da bi njemu bilo teško.

[leonisa]

starija je prvi put prespavala kod bake i dide s negdje 2g kad je sama izrazila zelju. prvi put je s njima otisla na more za vikend kad je imala 3g, takodjer je sama izrazila zelju.
prvi put sam smo ju ostavili (znaci ne MMu) kad je imala 3mj. muz i ja smo se zaletili na salatu na pixiese. u tom periodu je i onako spavala, moja stara ju je cuvala kod nas doma.
imala je fazu izmedju 5. i 6. godine kada je svaki vikend htjela spavat kod bake i dide. petak kod jednih, subota kod drugih. koliko god smo tad mogli otici u kino ili van s prijateljima, falila mi je, s vremenom mi je to postalo previse. no ona je sva bila uzbudjena kad bi dolazio vikend jer je znala da tamo moze, ono sto kod nas ne moze, da oni bas i ne znaju reci ne.
kad se mladja rodila nije se htjela maknut od mene. a meni je to taaako trebalo
na kraju je sama trazila da ostane jos 10 dana s bakom i didom na moru. i sad opet samo ceka da negdje landra i prespava.
starija je lutalica.

mladju sam prvi put ostavila s 5mj. kad sam otisla na djevojacku od frendice i vikend iza na svadbu.
taman sam dosla doma prije nego se probudila.

muz ju uredno vodi u setnju ili kod svojih na dva-tri sata. tada mi i spremanje stana dodje ko odmor.

no ne mogu se diviti roditeljima koji su to 5 tjedana, 35 dana, i trebaju cjelodnevni odmor od djeteta. naprosto, ne mogu.

evo i danas je stariju pokupio moj stari u vrticu i odveo ju u grad jer sam ovaj tjedan sama s njih dvije. sigurno joj je zanimljivije s njima nego da tu cami doma dok ja sat vremena uspavljujem mladju.

i vise mi fali spavanje sa starijom (sad spavam s mladjom) nego sto mi fali...sad kad salabajza po gradu.

nabavku obavljam s djecom, ako stariju mogu ostaviti kod mojih, ostavim, sama sam...skoro nikad tako da ne mogu cekat taj trenutak da odim u shoping centar.

[cvijeta73]

ajooooj, jurana, eto u što si me uvalila
ja se stvarno ispričavam radi svog upada na topik, kao što sam napisala, ponijele su me uspomene :D
i, da, kao što kaže mima, to jesu ekstremni primjeri. počevši od imovinskog stanja tih obitelji :D pa na dalje.

no, zanimljiva mi je tvoja opaska o različitim načinima odgoja u različitim dijelovima svijeta.
neki dan mi priča prijateljica, mala ide na balet kod ruskinje. kaže ruskinja - ajoj, vaša djeca, vi stalno mislite kako njima mora biti dobro, moraju imati slobodnog vremena itd. nema toga u rusiji, tamo curice imaju krvave noge na baletu, krvave noge, cijeli dan u pogonu, vježbaju, uče, rade...
pa imali smo i topik o onoj japanskoj mami.
diš uspoređivati jednu kinu i indiju, japan, tamo je ipak malo žešća konkurencija, i nas s 4 i pol milijona stanovnika, cijela država jedan kvart u šangaju.

mi smo svi navikli na više - manje lagodan život. nek digne ruku ko se nešto previše muči? ono, rmba od jutra do sutra. ajd. naše škole, ako su djeca neki prosjek, ma dajte molim vas, do 4. razreda nit ne osjete da idu u školu. nedaj bože da idu na dvije dodatne aktivnosti, odmah si jako ambiciozan roditelj :D
bleje u kompjutere kad su doma, igraju se vani...
nismo kao englezi koji pošalju djecu s 11 godina u internat. na drugi kraj zemlje. božić, uskrs - i to je to.
ina, ti si kao i uvijek isprepadana s tim novim stilom roditeljstva. ali, ja tvrdim da to nije nikakav novi stil. na ovim područjima obitelji su - privržene. generalno govoreći. ja se s mojom mamom čujem svaki dan. bar jednom. i svaki me dan pita što imamo za ručak
promjena naravno da ima, stil našeg života se razlikuje od stila života moje mame. al bit svega - ta privrženost, ostaje ista. nije stvar u tome dal će bebi od 5 dana nešto faliti ako mama ode na tulum. ne. stvar je u tome da smo mi, opet generalno govoreći, takve da kad rodimo tu bebu samo u nju blejimo. već znaš, ja kao i ti, osobno ne vjerujem niti u dugoročne dobrobiti nošenja, ko-slipinga, ne odvajanja od mame, tate...
al vjerujem u kratkoročne dobrobiti, a kratkoročne dobrobiti su za mene sretna mama, sretan tata, sretna djeca.
nemoj me sad krivo shvatiti, ne mislim da svi stalno moraju biti sretni niti je to moguće. al, da, ako mogu nešto učiniti po tom pitanju, želim da smo svi sretni. ne želim te krvave noge.
ne želim ih dati u najbolje škole s 11 godina jer ih želim kraj sebe. jel to sebično? možda je. al iskreno, nije me briga. jedan je život. i moj se tu ubraja itekako.


isuse kolko uleta, postam pa čitam, nek ide ovakav

[cvijeta73]

dok ja traktat napišem, svi već umiru od smijeha
a djeca kod baba.

leo, deaedi, vas dvije ste obje isto za mene - ekstrem. a nekako sam slutila da ste tu negdje kad je riječ o ostavljanju djece za vlastite gušte.

[leonisa]

sta, iznenadilo te sto ona ne ostavlja, a ja ostavljam?

[cvijeta73]

aaa, ne, preletila sam oba posta, i ubola jedino ono - prvi put sam ostavila mlađu s 5 mjeseci
a deaedi ima teoriju, al badava joj kad muž i ona ni do kina ne stignu

[zhabica]

aaa, ne, preletila sam oba posta, i ubola jedino ono - prvi put sam ostavila mlađu s 5 mjeseci
a deaedi ima teoriju, al badava joj kad muž i ona ni do kina ne stignu

[zhabica]

Sorry deaedi, nemoj se ljutit, smiješno mi je jer sam i ja stekla sličan dojam i jer sam i sama u istom kupus.
Tvoj post bi mogla postpisat od riječi do riječi, u situacijama kad su nam bake i dide na raspolaganju.

[leonisa]

zadnji put u kupovini, a tad sam morala vodit obje jer sam kupovala odjecu i cipele djeci, zena u ducanu mi je rekla "gospodjo, nije vama lako". mladja place, starija brije na papuce dok joj kupujem cizme i ne ferma me pola posto i plese po ducanu...sanjam da odem na plac. sama :rofl:

[cvijeta73]

ovoj mojoj sponzoruši je šoping centar prirodni ambijent, osjeća se tu kao riba u vodi
samo da postoji bar mogućnost kupnje nečega. bilo čega.
to ostaviš za kraj, a u međuvremenu ona jadna slaže popis što će kao dobiti, kad dobijem plaću.
gleda, pipka i ponavlja - ovo mi treba, al znaaam ne sad, znaaaam da sad nemaš novaca.
ajme, jako je smiješna, sad mi suze od smijeha idu

[Kosjenka]

moji kad uđu u dućan urlaju joj ne opet.

[Kaae]

Sve je to nekako relativno, s obzirom na dijelove svijeta, tradiciju, kulturu, ovo ono, bas kako cvijeta kaze.

Iako se ja i dalje cudim i pomalo zgrazam, mada sam tu tri godine i sve mi je jasno, ovdje djeca ostaju bez roditelja u prosjeku 10 sati dnevno sa sest (6) tjedana. I to je njima normalno. Roditeljima, jel, ne djeci... ne znam sto moze sestotjednoj bebi biti normalno ili nenormalno. Pretpostavljam da se tako mala beba ionako samo jos cudi svijetu oko sebe.

I onda se oni cude meni, jer sad, mjesec dana prije termina skroz na skroz cupam kosu jer ne znam kako cu izvuci barem 6 mjeseci bilo kako neplacenog dopusta, ili cu ga sama platiti, sto god, samo da mi ne uzmu zdravstveno osiguranje.

I cudimo se jedni drugima, jeb'ga. Jednako kako je meni nepojmljivo da oni ostavljaju bebu strancima (uglavnom je stvarno o strancima i rijec, nekad institucija, nekad ok in-home-daycare, cesto stenara), njima je nepojmljivo da ja svoju jednostavno ne zelim ostaviti. Ono, nasa tradicija zapravo nalaze da budemo s djecom (naravno da je to i prirodnije od ostavljanja strancu), a njihova tradicija nalaze da se tome iscudjavaju i da, nakon tih par dana, jednostavno pocnu zivjeti svoj redovni zivot, od posla do zabave.

I putuju vise nego mi, bez djece. Poslovno, zbog zabave, svejedno.

To onako opcenito, naravno. Postoje i roditelji koji ostaju doma, nadje se i njih. Ali nije im to neka masovna tradicija, ni kultura.


Par puta sam bubnula onako na glas da ja necu raditi, pa kako god to organizirala, jer, da citiram samu sebe, ne mogu zamisliti da radjam dijete nama, a onda da ga dajem nekakvom strancu da nam ga cuva. Nakon par minuta sutnje i buljenja, otprilike bi mi jos jedino ostala opcija isprike, jer bi se svi osjecali uvrijedjenima. Sto valjda i jest nekako normalno. Zapravo nisu svi skupa po defaultu losi roditelji zato sto funkcioniraju drugacije, ma koliko se ja tome (vjecno) iscudjavala.

[seni]

Na stranu to sto mi teško idu teme, a moja susjeda ovakva, a ona pjevačica onakva....
Meni se po glavi vrti :
Zašto bi mi morali razumijeti što je u glavama drugih ljudi? Govorim o stvarima u legalnim okvirima.

[seni]

I sto ćemo sa onima koje ne razumijemo? Strpati ih u zatvor?

[seni]

Cvijeta, ovaj tvoj zadnji post mi je užasno simpatican.

[seni]

Sad vidim, ne zadnji, nego onaj traktat.

[Bodulica]

Sve je to nekako relativno, s obzirom na dijelove svijeta, tradiciju, kulturu, ovo ono, bas kako cvijeta kaze. Zapravo nisu svi skupa po defaultu losi roditelji zato sto funkcioniraju drugacije, ma koliko se ja tome (vjecno) iscudjavala.

Sa ovim se potpuno slažem i nema tu puno mudrolije .

I moram reći da se potpuno slažem s Inom33 i da sam baš skužila njene postove iako mi je nekad "simpatično raštrkana", a da par vas nisam baš pohvatala na ovoj temi

[seni]

Bez obzira na opasnost relativizacije u onom smislu u kojem je govorila sanja, mislim da je kaee ubila poantu.
Cvijeta je u traktatu ubila poantu o odnosu pojedinacnog/osobnog u odnosu na opce, koje nikako nije linearno, niti direktno uzrocno posljedično.
Ina je ubila poantu o iscudavanju koje na osobnom nivou moze imati osobnu težinu, ali je na općem nivou kategorija bez puno smisla.

[seni]

ispravak: ubola poantu, naravno.

[leonisa]

Na stranu to sto mi teško idu teme, a moja susjeda ovakva, a ona pjevačica onakva....
Meni se po glavi vrti :
Zašto bi mi morali razumijeti što je u glavama drugih ljudi? Govorim o stvarima u legalnim okvirima.

pa ja volim razumijeti, ondnosno, pokusavam razumijeti da bi dobila novu perspektivu.
da to ne radim, stagnirala bi.

mnogi mohi stavovi su se promjenili, ne samo oko roditeljstva, vec oko zivota opcenito. i ne samo kad usporedjujem sebe kao curu i sebe kao odraslu osobu, vec i u samom periodu od kada sam postala roditelj. pa i roditelj dvoje djece. smatram to napretkom.
isto tako za prihvacanje mi je botno razumijevanje. ne moram nuzno razumijeti da bi prihvatila, no puno mi je draze ako razumijem.

[leonisa]

sto se tice kultura, MM je dosao iznenadjen iz spanjolske kako tamo oni imaju dadilje koje djecu vode i kupe poslije skole. jer kod nas toga, nema.
bilo mu je interesantno. bas kao sto mu je bilo interesantno kako su ulice pune u 2 u noci, kako u ponic vani veceraju.
ne svi spanjolci, ali dobar dio madrida.

isto tako sam proslo ljeto pricala s francuskinjom koja zivi i radi u svicarskoj. rekla mi je kako zeli djecu, ali su na cekanju jer joj je zivot tako organiziran da u 7 ujutro izlazi iz kuce, putuje 1h do posla i vraca se navecer. ima pauzu od 2h za rucak i oni koji zive blizu na rucak idu doma i rucaju s djecom. oni koji ne stignu, djecu ni ne vide.
dadilje su preskupe, a za au pair nema niti sobu. a jedino bi s njom mogla imati djecu, jer od 7 do 19 (ako ne i 20) doma nema nikoga.
i njoj to ne pase.
moja sestra zivi u svicarskoj i jos vijek se nije pomirila s takvim nacinom zivota. a bogme ni trajanjem porodiljnog. totalno joj je stran. to je jedan od razloga zasto jos uvijek nema djecu. takodjer u svicarskoj "tjeraju" na taj nacin majke da ostaju doma. cijelu placu moras dati na dadilju, pa posao "nije isplativ". s jednom placom (muzevom) njih dvoje bi mogli zivjeti, no ne i imati obitelj.
nada se poslu u jednoj drugoj drzavi u kojoj je socijalna politika vise naklonjena obitelji.

naravno da nama koji smo odrasli u savim drugom okruzenju taj nacin je totalno stran i mnogima neprihvatljiv (primjer kaae)

[ina33]

Malo MPO spike - let them not wait too much. Nikako preko 35-te. Da ne bi stvarno postala "MPO bitch" (za susjede i ostale zainteresirane). Bez zafrkancije. Selit se može, davat otkaz se može, uzimat drugi posao se može, živit jedno vrijeme ili dulje vrjeme na način da te ostali gledaju "ah, tužno, zašto je uopće želila dijete" (tako radi pola kapitalističkog svijeta), ali održavat plodnost u 35+ je teško i nenadoknadivo.

Mislim da je ovo u stvari, dobrim dijelom, i razlika socijalizam - kapitalizam.

Ovaj moderni kapitalizam, još vezan za veliki grad, je upravo to - u 20 h doma. Ma kako grozno zvučalo.

Sad sam se sjetila da znam i ja jedne s live-in dadiljom, žive vani isto. I kad gledam njih i čitam ovo "zašto je uopće imala djecu"... ne znam... knedla me reže (ne zbog djeteta, mislim da dijete vole, da imaju s njim topao odnos, i da će se dijete snaći, uostalom, 90% njegovih vršnjaka živi slično, i koliko shvaćam, izrastaju u normalne, to je jedna mirna državica, nekionfliknta, stopa kriminala mala i sve skupa označeno kao OK mjesto za život, uključivo obiteljski).

[ina33]

Poruka ženi -neka brzo odluči - ili spusti kriterije ili se preseli nazad di je samo pitanje vremena kad će doći takav ritam (pa može "uštedit" tipa 20 godina prije nego se Zvijer dokotura iza planine).

Isto tako mi i argument "tete se bune" od vissnje nikakav argument nije... meni se čini da "moderno r. vrijeme" tj. novi društveni poredak nije stiglo u vrtiće još (barem neke), a samo je pitanje vremena kad će, ne hoće li.

[leonisa]

sad i ja radim niz :mrgeen:

nocas sam imala napad patetike gledala sam nocas dok je spavala kako se promjenila, kako je narasla i shvatila da sam u zadnjih pola godine 90% vremena fokusirana na mladju i shvatila kako sam propustila trenutak transformacije i puko me neki tuzna osjecaj i zamislila se da zivim zivotom gore opisanih kultura kako bi mi tako cijelo njihovo djetinjstvo, a mozda i zivot, proletio negdje onako, usput. i da to ne bi mogla. mozda da ne znam za drugacije, bi, naravno, kao i sve u zivotu, no sa saznanjem i iskustvom koje imam, definitivno ne bi. za mene bi to bilo mucenje.

nedavno sam razmisljala o skoli.
prisjecala sam se srednje skole kada bi imala popodnevnu smjenu.
skola bi trajala do 8, doma bi, ako ne bi nigdje "skretala" dosla malo prije 9 i nije mi uopce vise cudno sto su me roditelji pitali praktiski samo "sta ima novog u skoli" jer taj cijeli tjedan, oni me nisu ni vidjeli.
tada to nisam dozivljavala na nacin na koji sada dozivljavam.
tada mi je to bilo cool, samostalnost, ovoono. no sada, iz perspektive roditelja, mislim da je to jako bolno, gledati kako ti dijete raste i razvija se i pretvara u novu osobu koju prakticki ni ne poznajes.
a to pocinje sa 16.
dodjes doma, bok, bok, ides jesti, tusirat se, zavalit pred tv i spavat. ili tako neki slican scenarij.
onda sam se vratila do osnovne i nekih tamo 7h kad bi dosla doma i opet shvatila da si i tu kao roditelj nemocan i da je dijete u tom solo zivotu.

zato sam, pretproslu skolsku godinu maloj makla jednu aktivnost jer je svaki dan u tjednu dolazila doma u 7 ili pola 8.
osim sto bi bili skupa u autu, od dana bi imali spremanje u krevet.
to me uzasno frustriralo.
i naravno kad bi dosao vikend da bi bili tantrumi jer nismo "navikli" biti skupa, svi zajedno. osim spremanja za spavanje.

mozda me peru hormoni (znam da su me gadno oprali kad je starija napunila 6mj), mozda sam zabrijala, mozda sam fakat pateticna....al definitivno je ova tema otisla totalno u druge vode od prvog posta

[leonisa]

ina, vecina mojih frendica (iz skolskih i studentskih dana) nema djecu.
tek sada kada su pukli glavom o tu brojku lovi ih frka.
al sve su isle s time da prvo zele sebe ispuniti na profesionalnom planu i sve su godinama ogorcene zbog spolne nepravde.
i sve jos uvijek gledaju kako su pred promocijom na bolju poziciju.
i cekaju je.

[ina33]

mozda me peru hormoni (znam da su me gadno oprali kad je starija napunila 6mj), mozda sam zabrijala, mozda sam fakat pateticna....al definitivno je ova tema otisla totalno u druge vode od prvog posta

Evo.. .meni ništa to nije bolno, niti dramatično, niti išta za lijepljenje previše ((( smajlića. Možda mi fali hormona ? Roditeljsku ulugo vidim kao i svi drugi - priprema djeteta za život, lagano puštanje granica, samo se (bitno) razlikujemo u metodologiji. Looking back na svoje djetinjstvo, volila bih da ih je bilo malo manje doma, valjda sam zato procvala otkako sam se iz stana odselila, bilo je to za mene previše mediteranski "mamma, mi hai fatto la pasta" stil (vječno prisutna none, iako starci jesu radili). Ono... bio je to, za mene, osjećaj ko na kraju školske, kad djeca šutaju školske torbe. Piece, sister .