Dok ja napišem, vi već novi smjer.
 |
|||
|
|
|||
Dok ja napišem, vi već novi smjer.
Ne znam koji je nemajka topic, ali dijete koje je otišlo ljuto na izlet ima 12 godina, i još nekoliko godina starijeg brata/sestru. Nije to mama koju je roda oblikovala.
Uvijek. Ali to je - OK. Dođe i prođe. Ne dajem tome neku važnost, ono... nastat će neka major trauma. Mala traumica - OK je da nastane. Nije sve meant to bi easy, full atunement and harmony easy glide - to nije moja vizija odgoja... to je po meni prezaštićivanje, puno toga je neidealno i normalno je i zdravo da je tako. Naravno, nemojte me zamišljat ko austrougarsku učiteljicu. Kažem vam da sam ja "baboon parent" u nekim segmentima.cvijeta73 prvotno napisa
Evo što je Zuska linkala, couldn't agree more (i to je upravo ovo od onog "mog njemačkog frajera" - zašto djeca postaju nasilnici/nesretnici):
"Back in graduate school, the clinical focus had always been on how the lack of parental attunement affects the child. It never occurred to any of us to ask, what if the parents are too attuned? What happens to those kids?"
Posljednje uređivanje od ina33 : 18.10.2012. at 13:49
I ovaj dio mi je super, iz tog Zuskinog linka:
"The good news, at least according to Donald Winnicott, the influential English pediatrician and child psychiatrist, was that you didn’t have to be a perfect mother to raise a well-adjusted kid. You just had to be, to use the term Winnicott coined, a “good-enough mother.”"
I ovo je po meni, živa istina. Jedino se onda kosi s cijelom idejom "more" i "edukacija", kao da je to dodana vrijednost sama po sebi, a ja to, nekako, viđam na svakom koraku - evo i one "jedne bake", koja bi htjela naučiti više i svi je kao nešto ohrabruju, ako ne dobije gratifikaciju onda se osjeća kao "kauč za pribadače" (kao da je good-feel mjera svega), a počinje s krivom premisom, meni se čini "biti bolja baka", pa se kači s kćeri oko detalja (uključivo ispravljanje neispravljivih krivih drina "kako da ne bude Goljak-stila-Roda", kao da je uopće moguće to), a gubi bit iz oka - she's the boss now, a "najbolja baka" će bit ako bude "baka good enough", pa kćeri prepusti bezuvjetni primat bez drila na danas moderne teme, a svakom mladom roditelju prebitne, ali ni ne uguši sebe u tom procesu (tipa nema izleta, ima samo bakin mali anđeo).
I ovdje pretjerujem, i jedna baka je uzeta kao primjer i ne nastojim bit osobna, ma kako to zvučalo - to je jedan primejr koji se javio tu na topicu.
Zuska, baš ti hvala... evo malo i "mojih" znanstvenika.
Posljednje uređivanje od ina33 : 18.10.2012. at 14:13
Nije mi ta tvrdnja čudna, nego glupa. Ljudi oduvijek imaju pamet (oni koji ju imaju) i oduvijek su promišljali o odgoju djece. Pa ni psa ne možeš odgojiti bez promišljanja.
Beti3, mislim da si djelomično u krivu.
Da, vjerujem da su pametni ljudi uvijek promišljali o odgoju, ali razlika je u tome što sam več napisala, koliko su imali vremena i šanse promišljati.
S druge strane vjerujem da puno toga (večina) dolazi iznutra. Npr. moji roditelji nas nikad nisu tukli, dok je svima okolo bilo normalno batinjanje.
je, ljudi promisljaju i razmisljaju, no da bi mogli nauciti citati slova, netko im ih treba napisati.
i samo nemoj s onim, tko trazi taj i nadje. da bi trazio moras uopce znati i da postoji.
a psa, odgajalo se lupanjem novina po dupetu da bi sjeo...
mislim, beti, ne kuzim...
koliko roditelja nije skidalo temperaturu alkoholom djeci da se slucajno ne bi overdozirali unatoc savjetima strucnjaka da se takvom metodom skida temperatura? a sve pametni ljudi, obrazovani, akademski.
ili nemaju pamet ili ju nemaju.
netko je lijepo napisao, danas se o svemu vise promislja, od odnosa sa svekrvom, muzem, sefom, napasnikom na ulici...pa tako i djecom.
nekoc je zena bila kriva jer je obukla minjak i izazivala sudbinu. srecom, danas vise nije.
i nije napisano da se onda NIJE promisljalo, vec da se danas VISE promislja.
to je velika razlika.
nije nitko rekao da se nije uopće promišljalo
ti si se osjetila pogođenom jer si bila roditelj i tada i vjerujem da si promišljala i sad i onda
rečeno je da se danas općenito više promišlja, više je informacija i dostupne su skoro pa svima na dnevnoj bazi
Ja recimo mislim da se danas mnogo vise analizira, vaga svaki najsitniji detalj... Ne znam je li to uvijek pozitivno. A prije... Evo recimo moja nana je dohranu uvodila po tablici iz knjige (radjala pedesetih). Dakle, bilo je i tada literature i onih koji po njoj odgajaju...
Po meni je vaganje svakog i najsitnijeg detalja upravo ovo što govori Zuskin autor - too much atuned with your child, prezaštićivanje i osjećaj praznine koji to nosi zreloj dobi tog djeteta. Još kad upleteš cijeli spektar toga što su o tome rekle pristaše ovog odgoja, pa pristaše onog odgoja - dok sve to isproučiš, prošo voz. To (vrlo često) dovodi do zalijepljenosti za detalje i gubljenja iz vida što je općenito važno.
I mene, što sam starija, sve više nervira politička korektnost, koja je često maska za najobičnije licemjerje.
Seni, slažem se sa svime što si napisala i zapravo mislim da se 99% primjera s kojima se susrećemo u tzv. stvarnom životu nalazi upravo u tom prihvatljivom dijelu sive zone. U "stvarnom" životu, naravno, niti ćeš ispitivati niti komentirati niti osuđivati ljude oko sebe, ali ovo je forum, dapače, njegov filozofski dio, pa si dozvoljavam(o) i prodiskutirati o stvarima koje u biti prihvaćamo pod normalne, kao dio "životnog kolorita".
Naravno da nitko ne može niti znati, niti garantirati da će ovo ili ono dijete biti sretnije, zadovoljnije ili uspješnije (štogod ta riječ značila), ali znamo da u većini slučajeva krajnosti nisu dobre i da, osim iznimno, ne donose dobre rezultate. Kao što mislim (i imam životne primjere, koliko god to zvučalo da "tračam susjedu Maru") da za djecu nije dobro kad ih roditelji učine svojim produžetkom, jednako tako mislim i da ne može biti dobro da tu djecu gotovo pa ignoriraju. I, ponavljam, ne govorim o širokom spektru sive zone, nego o onim apsolutno rubnim dijelovima (u oba smjera).
Na ovom topicu je u međuvremenu napisano dvije nove stranice, pa je ovaj moj odgovor vjerojatno skroz out.
već znaš da ja mislim da griješiš, al ja mislim da griješiš.
i ti i taj tvoj njemac.
od previše pažnje, od previše zalijepljenosti za detalje, nema neke velike štete. naravno, ako ne govorimo o nekakvom patološkom odnosu, bolesnoj usmjerenosti roditelja na dijete.
Smajlić - dva zagrljena veseljaka. Vidjet će se u sljedećoj generaciji do dvije, prije nemoš' znat. Sva sreća, dotad ćemo bit u grobu, sretne, svaka sa svojim odgojem.... i kako smo lipo uspile, jer vjerojatno i hoćemo, jer je ono što emaniramo, čini mi se, isto - neka nezagriženost, a sad jel' ova onako, jel' ova onako - to su sve finese.već znaš da ja mislim da griješiš, al ja mislim da griješiš.
i ti i taj tvoj njemac.
od previše pažnje, od previše zalijepljenosti za detalje, nema neke velike štete. naravno, ako ne govorimo o nekakvom patološkom odnosu, bolesnoj usmjerenosti roditelja na dijete.
Posljednje uređivanje od ina33 : 19.10.2012. at 14:56
I jer je, sva sreća, teško baš bit i full atuned i ovakav i onakav - svako, hvala ti Bože, donekle pobaci, a to je za djecu, moj je stav - zdravo. Dok god nije jedan prezaštitnički ekstrem ili drugi prehard ekstrem - it's ok - mother good enough, što bi sad i ova Amerikanka rekla, nije samo Nijemac tj. Austrijanac (zaboravila već što je).
Posljednje uređivanje od ina33 : 19.10.2012. at 14:59
Pa to "dovoljno dobar roditelj" je poznati termin u psihologiji. Ja sam ga čula puno puta, a prvi put, čini mi se, ovdje na forumu od flower, prije koju godinu.
Super - hvala
Sanja, razumijem što govoriš i slažem se s tobom o ekstremima.
No ovakve teme uvijek dobiju puno postova o "susjedi mari", pa ja već refleksno reagiram.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom