ina33 prvotno napisa
To ti je stav. Meni je ona jako pomogla prihvatit stanje i pozicionirat se u svemu tome, iako sam prve dvije godine ojačavala jer "nikako joj ojačat imunitet" i ono "what am I doing wrong". Ona je to sve nazvala svojim imenom i pomogla mi prihvatit to, baš ko prava doula za "imuno-neojačane" , jer nije govorila napamet, jer je znala o čemu priča, i jer nema jedno, nego troje, od kojih je jedno totalno drugačije od drugo dvoje, ma što ona radila/neradila na temu "jačanja imuniteta". Da je imala samo dvoje, normalnih happy vrtićaraca, mislila bi da ove druge palamude i da se dovoljno ne trude, garant.
To "jačanje imuniteta" se svodilo na praćenje djeteta (što može, a što nema smisla, mislim da je na kraju bilo samo uključeno u onu pripremu za školu vrtićku, ali i to s puno muka i bolesti).
I nije se bedirala, na kraju, jer nije dobila "bravo, mamice" za to jedno dijete, niti se dala u vrzina kola savjeta a možda matična mliječ, a možda crna rotkva, a možda crni kim, a možda imunoglukan, pa od a do z svih preparata na alternativnom i klasičnom tržištu, jer je jednostavno prošla sve i ništa pomoglo nije. Slušala je savjete pedijatra koji je to isto nazvao svojim imenom, a nije nudio pilule za lilule - to je takvo dijete.
I meni su rekli - to je takvo dijete, bit će bolje do škole, držite na vašoj terapiji, nema čarobnih preparata (osim cijepljenja za određene bolesti (gripa, kozice, pneumokok), ali to ne pokriva 99% svih infekata koji se vrte u vrtiću.
Realno, to nije dijete za vrtić (ovakav kolektiv ono s masu djece i velikim grupama), ali na tržištu nema ovo do 10 djece, pa mi nismo ispisali iz vrtića, ali računam da je njen zimski "default" da ne može ići u vrtić, a izletima u vrtić se jako veselimo.
Odgovori s citatom