Ja bih rekla nakon prve vrtićke godine se shvati ima li smisla "klin se klinom" pa ono bolest-oporavak-vraćanje ili to nema smisla, pa je potrebno drugačije se organizirat. Znači, "obrtni moment spoznaje" ne može bit manje od pola godine, idealno godina dana - onda se već - zna.
Realno bi bilo, ako je ikako moguće, ili se pomirit s bolovanjima kontinuiranim pa imat dogovor muž i žena da je makar neko svaka druga bolest, ili odmah naći alternativu, jer je pobol u prvoj godini OK.
Struka (Jovančević) kaže da se imunitet kao stekne unutar 3 godine kolektiva, a ko može toliko čekat.
Ako je dijete "srknulo" preko 5 antibiotika u školskoj godini, vrijeme je da se dobro razmisli "strategija čajeva" i porazgovara s pedijatrom plus eventualno, po potrebi, otorincem ili alergologom (po meni).
Ovako je išlo kod nas
- upisana s 18. mjeseci, izvadili u svibnju (hospitalizacija zbog bronhoopstrukcije pa rota pa upala pluća), prva 3-4 mjeseca bilo OK;
- u 2. godini držali kao godinu dana izvan kolektiva "neka se malo oporavi/"imunitet ojača", nikako shopping centri, aktivnosti isključivo u grupama manje od 10 djece, sa rođendanima i igranicama u zatvorenome vrlo šparno;
- u 3. godini probali opet, prva 3-4 mjeseca OK, onda opet opreblemi, bronhoopstrukcije i upale grla - događa se eureka moment (dijagnoza astme i vađenje mandula);
- u razgovoru s brojnima, uključivo mame više djece, a jedan osjetljiv, prihvaćam i shvaćam da nema "jačanja imuniteta" i da mi je tako pao grah;
- opet pokušavamo.... kontam da je svaki dan uspjeh.
I tako dalje.