meni je najdraža zarina osobina upravo "grljenje i ljubljenje ljudi po bircevima".
obožavam što je toliko otvorena, puna ljubavi, što se ničega i nikoga ne srami, što je sigurna u sebe i što ima ogromno povjerenje u svijet oko sebe.
jer upravo to povjerenje u svijet oko sebe mi govori da se od rođenja osjećala super sigurno i da nikada nije izgubila povjerenje u svoje roditelje.
Lea je puno drukčija od Zare po tom pitanu i nikad neće tako grliti neznance, čak ne voli ni pričati vani s nepoznatima, jedva izvučeš pokoju riječ, dok se doma ne gasi.
ali ja ne smatram da je zato manje samouvjerena. Ili ako je, definitivno ne mislim da je to zato jer se od rođenja nije osjećala sigurno ili je izgubila povjerenje u roditelje.
Dapače, meni je puno draže da se ponaša tako, nego jako otvoreno prema neznancima.
Kad je pitaš - zašto nisi htjela razgovarati s onom tetom ili joj reći kako se zoveš - kaže - mama, pa ja nju ne poznam. I zapravo mi je to super odgovor. To je ono što ih i učimo: ne prićaj s nepoznatima.
Što ona ima svima s ceste govoriti kako se zove. Možda ima neki unutarnji feeling jer prema nekim ljudima se brzo otvori, a prema nekima nikako.
Ali definitivno mislim da možda ta prevelika otvorenost i nije dobra u današnje vrijeme.

A sumnjam, Lutonjice, da smo ih puno drukčije odgajale