Marinela, znam da ti je teško - većina nas je prolazila takve muke!
Jedino što ti mogu reći je da pokušaš još izdržati - beba je još mala, uhvatit ćete neki životni ritam, bit će ti lakše, vidjet ćeš.
Što se plakanja tiče... mi dijete nikada nismo puštali da plače - na svaku prvu suzu smo je uzimali, pjevali joj, ljuljali je... i stavljala sam je na cicu, naravno.
Nisi jedina sa tim problemom - MM je dolazio kući s posla kako bih ja mogla otići na WC. Non-stop je bila na prsima, noću nismo spavali više od 45 minuta u komadu...
Preživjeli smo! I imamo dijete koje vrlo rijetko plače, koje ima povjerenja u svoje roditelje... Još uvijek ne spavamo dulje od 2 sata bez prekida, ali navikli smo se i... uživamo!