Ne želi se igrati i boji se dečkića?!

[nela08]

Moja kćerkica je krenula u vrtić od rujna, nismo očekivali da će ići idealno, ali ovo definitivno nitko nije predvidio.
Dakle, čuvala ju je baka 2,5 godine i smo smatrali idealnim vremenom za polazak u vrtić, stvarno smo nastupili pozitivno, pripremili ju i ona se zaista veselila. Znala je da tata i mama idu raditi i cijelu priču.....Očekivali smo probleme sa jelom i spavanjem (ne spava po danu već dvije godine, ali u vrtiću zaspi bez problema), jer nikada nije bila "sklona" ni jednom ni drugom, očekivali smo probleme sa dijeljenjem stvari i možda manjkom pažnje, jer je za sada jedinica, pa je sva pažnja njena, ali taj dio je zapravo više-manje OK, ali.....

....ona se u vrtiću ne želi igrati, ne želi sudjelovati u većini stvari, nego stoji sa strane i "promatra" (tako kažu teta i striko, a ona potvrđuje). Odgajatelji kažu da ju ne treba forsirati, da će sama ona polako, ali dok samo pomislim na to tužno srčeko, moram nešta poduzeti...

Ujutro je naravno tužna i stalno nam ponavlja "ja ću biti tužna u vrtiću" kao ono, ostavite, ali tek da znate.....
Nema ona reakcija na način da se ne želi spremiti, da radi bilo kakve probleme kod dolaska, osim tog emocionalnog dijela kojeg stalno naglašava, da se zna kako će se ona osjećati. Ulazi u sobu tužna, traži da ju se zagrli i ode, a onda čeka da se dođe po nju i ne igra se. kažu da ne pravi nikakve probleme, većinu stvari radi potpuno samostalno, osim tu i tamo jela (pa joj malo pomognu).
Kad dođem po nju, onda se nasmije od uha do uha i počne pričati teti i meni, "sad sam sretna, mama mi je došla" i ide kući sretna, kod kuće je većinom zadovoljna, ali ne želi pričati baš o provedenom danu, tek tu i tamo uspijem kroz neku priču ju navući.

Drugi problem je strah od dečkića! Prvih par dana je bilo super dok je bila kratko i dok je tata dolazio s njom, čak je neke dečkiće simpatizirala, a onda od jednom je počela plakati da se boji dečkića i sad oni ne smiju prati ruke tamo gdje je za curice (imaju podijeljeno i naglašeno koji je za cure, a koje za dečke), pa onda nije htjela ni sjediti za ručkom sa dečkima, sad hoće, ali čim nešta ne želi, a ne želi sudjelovati u miješenju tijesta, npr. jer se boji dečkića i ne želi zamazati ruke (doma si zamaže i kosu i nije joj to neki problem) i to je sad uglavnom isprika za sve. Zadnjih tjedan dana ima jedan dečkić koji joj je draži, ali ne razgovara ona s njim ili se igra, nego joj se čini dobar. Meni se sad to, uglavnom čini kao isprika/izmišljena za nesudjelovanje, ali odgajatelji su čak spominjali razgovor sa psihologom, jer možda ima traume vezane za dečke....Naravno, da ništa takvog ne postoji ni u tragovima i normalno se je igrala sa susjedima, curama i čak više dečkima jer su slični po dobi, a ne mislim da je i nešta u vrtiću moglo izazvati "traumu".

Zna imena sve djece, pamti melodije pjesmica, pamti igre itd. ali to izvučem onako jedva kroz neki dublji razgovor i tvrdi da se nije igrala. Kaže da želi curicu Luciju, Irmu.....za prijateljicu, hoće da joj dođu doma.

Naravno, ima djece koja rade sve ono očekivano, ne žele se obući, izaći iz auta, bacaju se po podu i urlaju, ali onda prestanu za par minuta i igraju se lijepo većinu dana i s ovog mog pogleda to bi mi bilo draže, jer zaista mi se čini da nije sretna tamo. Svjesna sam razlika kod djece, da svako dijete mora proći taj neki proces prilagodbe na ovaj ili onaj način, ali zaista ne znam više koje riječi bi našla, da joj to malo olakšam/ubrzam....

Eto, ja ne znam u kratko, pa kome se da čitati, savjeti bi mi baš dobro došli.

[jelena.O]

čak je neke dečkiće simpatizirala, a onda od jednom je počela plakati da se boji dečkića i sad oni ne smiju prati ruke tamo gdje je za curice (imaju podijeljeno i naglašeno koji je za cure, a koje za dečke), pa onda nije htjela ni sjediti za ručkom sa dečkima, sad hoće, ali čim nešta ne želi, a ne želi sudjelovati u miješenju tijesta, npr. jer se boji dečkića i ne želi zamazati ruke (doma si zamaže i kosu i nije joj to neki problem) i to je sad uglavnom isprika za sve. Zadnjih tjedan dana ima jedan dečkić koji joj je draži, ali ne razgovara ona s njim ili se igra, nego joj se čini dobar. Meni se sad to, uglavnom čini kao isprika/izmišljena za nesudjelovanje, ali odgajatelji su čak spominjali razgovor sa psihologom, jer možda ima traume vezane za dečke....Naravno, da ništa takvog ne postoji ni u tragovima i normalno se je igrala sa susjedima, curama i čak više dečkima jer su slični po dobi, a ne mislim da je i nešta u vrtiću moglo izazvati "traumu".

moram li priznati da me boldano jaaako bode uoči, zašto od malena tako ograničavati djecu, djeca su od takvih muško-ženskih gluposti tolko istraumatizirana. Ni doma nemate posebno za ženske i muške. Tamo gdje je manja gužba tam se ide.
Djeca hoće nešto raditi, pa dođe neko pa veli dečko ne smije vozit kolica i dete koje je voljelo vozit kolica odma je pokuđeno, možda se to i slično desili i njoj, jer samo dečki smiju popravljati aute i voziti se jaaako brzo. a cure moraju kuhati i spremati. Kužiš li poantu, možda da u tom smjeru porazgovaraš s tetom.
Imam i mušku i žensku decu smiju se igrati s čime hoće taj čas.
Kolko puta sam se s bakama posvađala ( ne našim) u parku jer su pričale kaj je za dečke , a kaj je za cure. Frendica koja ima klinca malo mlađeg od mojeg malom iz inata kupila kolica, posle i dala bebu, tak da je i moj jaaako rano dobil bebu.

Inače ovo ljeto smo išli na radionice u kojima je bilo puno bojanja, i sličnih aktivnosti, i naravno stalno smo bili zmazani, tak idemo mi se oprat i tam i muški i ženski WC, ja s dvoje klinaca i hrpa same djece, cure uredno ulaze u ženski, i peru se, do sutra, mi uđemo u muški ( s ženskim detetom, moja ne komentira jer je učena liberalnom odgoju što se tiče toga) i peremo se i zamisli dođe jedan dečec cca 9 godina, i neće on na drugi umuvaonik se prat jer je ženska u muskom Wc, pa ko je tu lud.

[boa]

Kaže da želi curicu Luciju, Irmu.....za prijateljicu, hoće da joj dođu doma.

Ja bih ti savjetovala da organiziraš druženje sa tom djecom i roditeljima radi bolje socijalizacije. Ne mora to biti doma, i nekakav parkić s tom djecom je OK. Kad se skompa s tom djecom ići će sretnija u vrtić jer će tamo onda imati prijatelje. Pitaj odgajatelje kada roditelji dolaze po te curice, pa se onda dogovori s njima oko druženja. Pa makar šetnja oko vrtića ili malo igranja u parku ili negdje poslije vrtića. Pa nek podijeli koju igračku s njima i tak.

[tangerina]

Nela, imam par stvari. Prije svega, nemoj očajavati, pretpostavljam da je krenula 1.9. ove godine u vrtić, sve je to još friško i tek liježe na svoje. Kretanje u vrtić je ogromna prilagodba.
Ne znam jesi li s njom razgovarala, kako se ona osjeća kad se drugi igraju, a ona promatra? Moj isto nekad stoji sa strane, ili se igra sam, ali mu to odgovara i to mi je onda okej. Možda joj treba malo vremena da smogne hrabrosti uključiti se. Ako se osjeća loše dok je sa strane, onda je to jedna važna životna lekcija za nju, kako smoći hrabrosti i uključiti se iako nas je strah. Meni je trebalo jedno 20 godina da to naučim kako treba
Druga stvar, to što ona kaže tebi da će biti tužna, meni ustvari zvuči slično kao vrištanje i otimanje kod mog hahara, štrajk glađu neke druge djece.. Biramo različite strategije kontroliranja drugih, možda imaš malu emocionalnu ucjenjivačicu (ne mislim da ona time misli ništa loše, samo isprobava šta bi mogla napravit da bude kako ona želi. vrlo ljudska i tipično ženska strategija). To naravno ne znači da ona nije tužna tamo, vjerojatno je, ali možda ti to još malo više servira jer vidi da na to reagiraš. Ja bih reagirala tako da joj ne poništavam osjećaje, dakle nikako negirati to da je tužna, ali joj nuditi razne načine na koje može izaći iz toga (znam da si tužna, ali ima li netko tamo s kim ti se bude okej igrati, imaju li neke igračke koje ti se sviđaju..?).
Ideja da pozoveš neku djecu koja su joj simpa na igru kod kuće mi se ne čini loša, to i je poanta da se klinci vežu za druge klince, ilitiga stvore prijatelje, i onda vrtić opstane mjesto gdje su prijatelji.
Što se tiče straha od dečki, tu mi je skroz jasna. Moj je dečko, pa se boji ovim malo većih i življih dečki, bira mirnije dječake, a lani se skoro stalno igrao s djevojčicama. Neki dječaci su vjetar u ljudskom tijelu, i mirniji klinci ih se prepadnu, ali s vremenom shvati da su okej. Opet, lakše se suočiti sa djecom koja te plaše, ako u zaleđu imaš prijatelje, nego sam, barem se tako ja sjećam svoga djetinjstva.

Sretno i strpljivo, puno priče i nešto vremena, vjerojatno će to doći na svoje.

[tanja_b]

....ona se u vrtiću ne želi igrati, ne želi sudjelovati u većini stvari, nego stoji sa strane i "promatra" (tako kažu teta i striko, a ona potvrđuje). Odgajatelji kažu da ju ne treba forsirati, da će sama ona polako, ali dok samo pomislim na to tužno srčeko, moram nešta poduzeti...

Samo za usporedbu: moj sin je krenuo u vrtić s pune tri godine i prvih 6 mjeseci je samo stajao (sjedio) sa strane i "promatrao". Nakon pola godine se postupno počeo uključivati u igru. Iz ove današnje perspektive vidim da mu nije bilo ništa, samo mu je trebalo vremena da se odvaži i počne komunicirati i s drugom djecom, ne samo s tetama. Kasnije se pokazalo da je i više nego dobro socijaliziran.

[nela08]

moram li priznati da me boldano jaaako bode uoči, zašto od malena tako ograničavati djecu, djeca su od takvih muško-ženskih gluposti tolko istraumatizirana. Ni doma nemate posebno za ženske i muške. Tamo gdje je manja gužba tam se ide.
Djeca hoće nešto raditi, pa dođe neko pa veli dečko ne smije vozit kolica i dete koje je voljelo vozit kolica odma je pokuđeno, možda se to i slično desili i njoj, jer samo dečki smiju popravljati aute i voziti se jaaako brzo. a cure moraju kuhati i spremati. Kužiš li poantu, možda da u tom smjeru porazgovaraš s tetom.
Imam i mušku i žensku decu smiju se igrati s čime hoće taj čas.
Kolko puta sam se s bakama posvađala ( ne našim) u parku jer su pričale kaj je za dečke , a kaj je za cure. Frendica koja ima klinca malo mlađeg od mojeg malom iz inata kupila kolica, posle i dala bebu, tak da je i moj jaaako rano dobil bebu.

Inače ovo ljeto smo išli na radionice u kojima je bilo puno bojanja, i sličnih aktivnosti, i naravno stalno smo bili zmazani, tak idemo mi se oprat i tam i muški i ženski WC, ja s dvoje klinaca i hrpa same djece, cure uredno ulaze u ženski, i peru se, do sutra, mi uđemo u muški ( s ženskim detetom, moja ne komentira jer je učena liberalnom odgoju što se tiče toga) i peremo se i zamisli dođe jedan dečec cca 9 godina, i neće on na drugi umuvaonik se prat jer je ženska u muskom Wc, pa ko je tu lud.

DA! I mene to bode u oči, ali to je "politika vrtića", tako je u svim grupama,pa nisam ništa ni govorila u tom smislu, jer naravno da neće to mijenjati zbog jednog djeteta. Vjerovatno su to napravili da se djeca podijele, od prilike ih je pola dječaka, pola djevojčica, pa onda na muškom imaju slikice kako dečki trebaju piškiti i što trebaju napraviti, a na ženskom kako djevojčice, isto je i s pranjem ruku (šta mi još manje ima smisla), ali protiv toga ne mogu ništa. Ono šta sam sugerirala odgajateljima je da ju ne odvajaju, jer mi se čini da tako potiču tu njenu ideju, koja zaista nema nikakvih osnova. Zapravo, ima jedan dječak koji je zbilja malo "divljiji" od ostalih i ima "zečje" zubiće pa joj on izaziva neugodu, ali gotovo sam sigurna da se ostalih ne boji. Mislim da joj je neugodno, jer su dvojca izjavili da su se zaljubili u nju, pa su se više motali oko nje, a njoj je to onda bilo čudno. Iako joj ovo ljeto slične igre nisu uopće smetale, ali nova je situacija, novo okruženje, pa je to vjerovatno zato, ali opet bi voljela da ne plače i ne cendra jer stvarno mi je glupo da odgajatelji pomisle da se radi o "psihičkim traumama" :/
Osim toga odvajaju se u manje grupe, (objasnili su da im bude lakše, jer 23 djece je u grupi, pa je to potpuno razumljivo) na teta s curama, striko s dečkima ili obrnuto. Kažu da su mali da bi pohvatali tko je u kojoj grupi kad ne žele stalno imati iste podgrupe pa da se svi međusobno druže....
Moja djevojčica je sklona tome da si "zabrije" neku ideju ili neko svoje shvaćanje nečega na temelju viđenog i onda se toga slijepo čudi, pa je to meni objašnjenje za ponašanje, ali ne znam kako to "razbiti".
Zam da neće ići lako, ali sve što pokušam ona ima odgovor (uvijek je tako i bilo).

[nela08]

Ja bih ti savjetovala da organiziraš druženje sa tom djecom i roditeljima radi bolje socijalizacije. Ne mora to biti doma, i nekakav parkić s tom djecom je OK. Kad se skompa s tom djecom ići će sretnija u vrtić jer će tamo onda imati prijatelje. Pitaj odgajatelje kada roditelji dolaze po te curice, pa se onda dogovori s njima oko druženja. Pa makar šetnja oko vrtića ili malo igranja u parku ili negdje poslije vrtića. Pa nek podijeli koju igračku s njima i tak.

To planiramo svakako, igrali su se već par puta i to jako lijepo, ali dok sam ja tamo.
Inače, ona je jedno iznimno društveno dijete u svakoj drugoj situaciji, sama organizira igru s djecom koju prvi puta vidi u ambulanti pod temperaturom dok čekamo na red i uživa. Zaustavlja djecu po dućanu, nema srama uopće i ne boji se ničega. Jako puno priča i sve zna reći, jako dobro izražava osjećaje razno-razne....to su od prilike bile riječi kojima sam ju opisala u kratko na uvodnom razgovoru za vrtić, jer tako ja poznam svoje dijete, a sad ispada da je tamo potpuno drugačija i to mi je nevjerovatno.

[nela08]

Nela, imam par stvari. Prije svega, nemoj očajavati, pretpostavljam da je krenula 1.9. ove godine u vrtić, sve je to još friško i tek liježe na svoje. Kretanje u vrtić je ogromna prilagodba.
Ne znam jesi li s njom razgovarala, kako se ona osjeća kad se drugi igraju, a ona promatra? Moj isto nekad stoji sa strane, ili se igra sam, ali mu to odgovara i to mi je onda okej. Možda joj treba malo vremena da smogne hrabrosti uključiti se. Ako se osjeća loše dok je sa strane, onda je to jedna važna životna lekcija za nju, kako smoći hrabrosti i uključiti se iako nas je strah. Meni je trebalo jedno 20 godina da to naučim kako treba
Druga stvar, to što ona kaže tebi da će biti tužna, meni ustvari zvuči slično kao vrištanje i otimanje kod mog hahara, štrajk glađu neke druge djece.. Biramo različite strategije kontroliranja drugih, možda imaš malu emocionalnu ucjenjivačicu (ne mislim da ona time misli ništa loše, samo isprobava šta bi mogla napravit da bude kako ona želi. vrlo ljudska i tipično ženska strategija). To naravno ne znači da ona nije tužna tamo, vjerojatno je, ali možda ti to još malo više servira jer vidi da na to reagiraš. Ja bih reagirala tako da joj ne poništavam osjećaje, dakle nikako negirati to da je tužna, ali joj nuditi razne načine na koje može izaći iz toga (znam da si tužna, ali ima li netko tamo s kim ti se bude okej igrati, imaju li neke igračke koje ti se sviđaju..?).
Ideja da pozoveš neku djecu koja su joj simpa na igru kod kuće mi se ne čini loša, to i je poanta da se klinci vežu za druge klince, ilitiga stvore prijatelje, i onda vrtić opstane mjesto gdje su prijatelji.
Što se tiče straha od dečki, tu mi je skroz jasna. Moj je dečko, pa se boji ovim malo većih i življih dečki, bira mirnije dječake, a lani se skoro stalno igrao s djevojčicama. Neki dječaci su vjetar u ljudskom tijelu, i mirniji klinci ih se prepadnu, ali s vremenom shvati da su okej. Opet, lakše se suočiti sa djecom koja te plaše, ako u zaleđu imaš prijatelje, nego sam, barem se tako ja sjećam svoga djetinjstva.

Sretno i strpljivo, puno priče i nešto vremena, vjerojatno će to doći na svoje.

Ma ne očajavam ja, stvarno puno razgovaramo, ali jednostavno moram naći način da sama shvatim o čemu se radi, pa joj možda nekako pomognem. Znam da neće ići lako.
Baš sam doje napisala, da to nije njen obrazac ponašanja da stoji sa strane, ali očito da u vrtiću je, pa će valjda s vremenom naći hrabrosti da se i tamo pusti.

Emocionalna ucjenjivačica - to ti je dobar opis i baš tako kako si napisala i ja razmišljam, ne umanjujem važnost tih osjećaja, jer vjerujem i vidim da je tužna, ali to je baš njen stil. Već dosta dugo ona zna jako dobro izraziti osjećaje i naravno da sam ja sretna dok vidim da je sretna i dok kaže da je sretna itd. pa je ona to naravno prokužila, ali bilo koje objašnjenje koje sam se uspjela dosjetiti ona okrene i čak razmišljam da smanjim malo doživljaj toga, ne mogu ignorirati, ali ne vrijedi ništa. Npr. ona obožava bubamare i obožava puzzle, a oni u vrtiću imaju puzzle sa bubamarama, prvi dan kad je bila s tatom to su slagali i sreća je bila nevjerovatna, cijeli dan je o tome pričala. Zvuči super, ali sad kad joj kažem da se s tim igra, da Lucija će slagati s njom itd...ona samo govori da je pretužna za slaganje ili da i dečki slažu puzzle za istim stolom pa onda ne može ili nešta slično.....

Da, lukava je, tvrdoglava prilično, pametna....

[nela08]

Samo za usporedbu: moj sin je krenuo u vrtić s pune tri godine i prvih 6 mjeseci je samo stajao (sjedio) sa strane i "promatrao". Nakon pola godine se postupno počeo uključivati u igru. Iz ove današnje perspektive vidim da mu nije bilo ništa, samo mu je trebalo vremena da se odvaži i počne komunicirati i s drugom djecom, ne samo s tetama. Kasnije se pokazalo da je i više nego dobro socijaliziran.

A kakav je bio doživljaj odgajatelja tog njegovog "promatranja", kao da mu je tako OK ili da mu je loše i samo čeka da prođe vrijeme u tuzi?
Ja se ovog drugog slučaja bojim i baš sam iz tetinih riječi jednom prilikom zaključila da je kod nje tako iako mi ne žele to reći (opravdano jasno, jer i tako ne bi mogla ju ispisati iz vrtića, a čarobni štapić nemamo), osim toga ni ne želimo da bude kod kuće jer pogotovo preko zime nema društva dječjeg za svakodnevnu igru, a stvarno je kod kuće očito da joj je društvo nužno potrebno i stalno traži igru i djecu za igru.
Npr. u igraonicama, nepoznatim, raznim po Zagrebu ostaje bez najmanje brige, samo otrči i igra se maksimalno koliko može, nitko joj ne smeta i stalno traži da idemo opet....
Jel tvoj sin i inače taj tip djeteta ili je to isto bio slučaj samo u vrtiću?

[tanja_b]

A kakav je bio doživljaj odgajatelja tog njegovog "promatranja", kao da mu je tako OK ili da mu je loše i samo čeka da prođe vrijeme u tuzi?

Odgajateljice su to protumačile kao sasvim ok fazu, i odmah su vidjele kako on funkcionira. Što se tiče vrtića, zaista nismo imali problema po tom pitanju.

[koksy]

Dok je moj sin bio u takvoj povućenoj, maltene asocijalnoj fazi, teta mi je savjetovala da donosi svoje igračke. I to je upalilo, on donese npr. neki super autić, klinci se odmah skupe oko njega da vide, pa krenu u neku zajedničku igru. Sad ima 5 god. i kad dođe u vrtić klinci doslovno trče k njemu, pozdravljaju ga i grle. Što je sušta suprotnost od prije godinu i pol.

[jelena.O]

još uvijek mi se ta podjeljenost na gmuško-ženske nimalo ne sviđa, po ovome kaj pričaš, ispada da se ona ni nema kad igrati s dečkima, jer je uvijek u društvu cura. Možda je ipak to više smeta.

Moj klinac je pred koji mjesec bežal od klinaca koji su jednako stari ko on ili možda i mlađi, tipa dođe na tobogan i vidi da se neko minijaturan penje odma traži da ga se skine, a s velikima jse uvijek volio igrati ( ima i veliko društvo i doma, i u parku). Tek sad u vrtiću se pomalo počel igrati s "patuljcima".

[nela08]

Odgajateljice su to protumačile kao sasvim ok fazu, i odmah su vidjele kako on funkcionira. Što se tiče vrtića, zaista nismo imali problema po tom pitanju.

Nadam se da će skoro i kod nas biti puno bolje.

[nela08]

Dok je moj sin bio u takvoj povućenoj, maltene asocijalnoj fazi, teta mi je savjetovala da donosi svoje igračke. I to je upalilo, on donese npr. neki super autić, klinci se odmah skupe oko njega da vide, pa krenu u neku zajedničku igru. Sad ima 5 god. i kad dođe u vrtić klinci doslovno trče k njemu, pozdravljaju ga i grle. Što je sušta suprotnost od prije godinu i pol.

Vidiš to je dobra ideja, mogla bi pitati da li bi nam dozvolili.
Oni smiju donijeti neku igračku koju dobiju kad idu spavati, a ostalo vrijeme čeka na polici, a petkom ("veseli petak") smiju donijeti neku društvenu igru pa se igraju svi zajedno. Moja Ela je sad u petak nosila jedne puzzle, na kojima se slaže slonić, sa idejom da će to dati slagati tom jednom dečkiću koji joj se sviđa, a ona bi slagala žirafu koja je u istom paketu....sve je lijepo zamislila i tako smo se dogovorile, ali na kraju kaže da se nije igrala jer je opet bila tužna....
Ja bi voljela da ju malo potaknu odgajatelji i to sam ih tražila, ali oni kažu da ju ne treba forsirati.....Objašnjavala sam da se slažem za ne forsiranje, ali ako odustanu nakon "dođite idemo svi lijepiti, Ela ti ne želiš" i onda ostane stajati, mislim da to nije dovoljno truda.
Slijedeći tjedan smo na bolovanju, bakterija u nosu, pa se samo nadam da nakon tjedan dana pauze neće biti lošije, a dok se opusti sigurna sam da će biti omiljena jer je zaista dijete puno ideja, ljubavi i vrlo društvena i vesela curica, samo šta to jednostavno ne želi pokazati.

[nela08]

još uvijek mi se ta podjeljenost na gmuško-ženske nimalo ne sviđa, po ovome kaj pričaš, ispada da se ona ni nema kad igrati s dečkima, jer je uvijek u društvu cura. Možda je ipak to više smeta.

Moj klinac je pred koji mjesec bežal od klinaca koji su jednako stari ko on ili možda i mlađi, tipa dođe na tobogan i vidi da se neko minijaturan penje odma traži da ga se skine, a s velikima jse uvijek volio igrati ( ima i veliko društvo i doma, i u parku). Tek sad u vrtiću se pomalo počel igrati s "patuljcima".

Ma nije tako stalno, nego se dijele na takve podgrupe, dok idu u dvoranu ili na igralište ili rade nešta drugo, pa kažu da im je tako lakše i da se djeca trebaju učiti raditi u manjim grupama. Tada ih ima 12 ili 11 sa tetom ili strikom. Nekada striko vodi curice, a nekada obrnuto. Inače, naravno velikih dečki se ne boji, a stričeka obožava, tetu još i više.

[jelena.O]

možda joj onda treba vremena da prebrodi male klince ko moj.

[nela08]

možda joj onda treba vremena da prebrodi male klince ko moj.

MOže biti.

[Cubana]

Ma nije tako stalno, nego se dijele na takve podgrupe, dok idu u dvoranu ili na igralište ili rade nešta drugo, pa kažu da im je tako lakše i da se djeca trebaju učiti raditi u manjim grupama. Tada ih ima 12 ili 11 sa tetom ili strikom. Nekada striko vodi curice, a nekada obrnuto. Inače, naravno velikih dečki se ne boji, a stričeka obožava, tetu još i više.

Po meni je ta podjela totalno losa.
Da manje grupe, ali ne po spolu.

[nela08]

Po meni je ta podjela totalno losa.
Da manje grupe, ali ne po spolu.

Pa da, dok malo razmisliš, dok se dijete dovede u novi prostor u kojem "promatra" i u kojem je jasno istaknuto kuda idu dečki, a kuda curice, kad se još tako podijele i u grupe, kad to dijete ne sudjeluje previše u igri, nego gleda i razmišlja, onda takva ideja "bojim se dečkića" stvarno lako izađe.
Slažem se da je podjela loša, ali ostalima ne smeta ali sigurno neće ništa mijenjati zbog nas. NAdam se da će moja curica samo šta prije proći to u svojoj glavi i sigurna sam da će joj poslije biti jako lijepo u vrtiću, samo da ta tugica prođe.

[Lili75]

nela08, a zašto zaobići psihologa, pa možda će upravo on pomoći tebi da pomogneš djetetu da se otvori i bude onakva kakva je i da joj bude ljepšti boravak u vrtiću?
ako je psiholog dobra, to su stručnjaci samo takvi, i može samo pomoći, ja bih išla tim putem.

Nemoj mislit da ti je dijete zbog toga pod lupom, dapače upravo suprotno i odgajatelji mi se čine dobri (osim ove podjele po spolovima).
Psiholog bi ti znao savjetovati kako se postaviti pred emocionalnom ucjenom tako da ti budeš ta koja vlada situacijom a ne Ela, kužiš što hoću reći, ne mogu naći neke bolje riječi za izrazit se, a time će bit bolje i Eli. i da, ja bih joj dala vremena koliko joj treba,al obratila bih se i psihologu.Zašto ne?

sretno!

[nela08]

nela08, a zašto zaobići psihologa, pa možda će upravo on pomoći tebi da pomogneš djetetu da se otvori i bude onakva kakva je i da joj bude ljepšti boravak u vrtiću?
ako je psiholog dobra, to su stručnjaci samo takvi, i može samo pomoći, ja bih išla tim putem.

Nemoj mislit da ti je dijete zbog toga pod lupom, dapače upravo suprotno i odgajatelji mi se čine dobri (osim ove podjele po spolovima).
Psiholog bi ti znao savjetovati kako se postaviti pred emocionalnom ucjenom tako da ti budeš ta koja vlada situacijom a ne Ela, kužiš što hoću reći, ne mogu naći neke bolje riječi za izrazit se, a time će bit bolje i Eli. i da, ja bih joj dala vremena koliko joj treba,al obratila bih se i psihologu.Zašto ne?

sretno!

Nemam ništa protiv psihologa, čak dapače, psihologinju poznajem, onako "iz viđenja" ali i razgovarale smo 2 puta, tako da mi se čini kao vrlo simpatična i stručna osoba, pa ako krene tim putem, vjerujem da će pomoći, ALI psiholog nam je spomenut tek onako uz put kad sam došla po dijete, pa sam pitala kako je bilo, jel jela itd. a onda je striček rekao: "Opet je plakala zbog dječaka, nije htjela da dečki peru ruke tamo gdje je za curice, pa možda ona ima neku TRAUMU vezanu za dječake, ako bude tako ići ćemo kod psihologa." --> ja samo kategorički odbijam da moje dijete ima ikakve traume, a pogotovo ne one vezane za dječake. Kod kuće se sigurno ništa slično nije dogodilo, a ne pada mi na pamet da bi se neka trauma dogodila i u vrtiću, tako da sam uvjerena da se radi samo o toj njihovoj podjeli koju je ona sebi percipirala malo drastičnije nego bi trebalo, ali ako i to neće ići prema poboljšanju, tražit ćemo pomoć i psihologa, naravno, zašto ne.

Što se tiče "emocionalne ucjene" , ja sam OK, jedino možda mi ponekad fali neka riječ ili postupak prema njoj u tom području.

Evo još jedna stvar, većina djece u ovoj dobi još reagira kratkotrajnim, burnim emocijama, a poslije se opuste i bude im dobro. To znam još sa svoje psihologije s faksa, s foruma, s roditeljskog sastanka na kojem su to potvrdili za većinu djece u grupi, jedino ova moja mala mustrica se tvrdoglavo drži svoje tuge i tvrdi da je tužna cijelo vrijeme, ne plače puno, ali toliko je uporno tužna i na riječima i na djelima pa se ne može ni igrati......to me čudi i to čudi i odgajatelje.

Inače, ovaj tjedan bolujemo, pa ćemo vidjeti kako će biti od ponedjeljka, tko zna možda zaboravi te svoje principe. ajde, ni sama ne vjerujem, ali tko zna.....

[Peterlin]

Draga nela80, djeca su različita.... Naša draga teta S. uvijek je govorila da se adaptacija rijetko kada završi prije Božića... Moj stariji sin imao je u dobi od 2,5 godine izuzetno tešku adaptaciju iako su se odgajateljice izuzetno trudile. On je bio takvo dijete - držao se tetama za suknju, držao je svoju najdražu plišanu žabu, nije baš jeo ni pio bez nutkanja i to je trajalo valjda do kraja prve jasličke godine. Isto, kad je krenuo u prvi razred - nije mu bilo lako, novo društvo i nove obveze, bio je mršav i baš se vidjelo da prolazi krizu.

S druge strane, mlađi sin kojeg smo dali u jaslice s godinu dana snašao se kao riba u vodi i tada i u prvom razredu. Najprije sam mislila da sam pogriješila što starijega nisam dala u vrtić godinu dana ranije, ali nije tako- oni su jednostavno različiti karakteri.

Moj nećak nikada se nije uspio adaptirati na vrtić. Ispisali su ga nakon dva-tri pokušaja i ostavili doma. Srećom, imao ga je tko čuvati.

Nemam ti nikakav pametan savjet. Samo prati kako će se stvari razvijati. Možda bi stvarno bilo dobro otići na informacije kod stručne službe u vrtiću, čisto da čuješ njihovu stranu priče. Meni su puno pomogle i psihologinja i pedagoginja, nisam ih se ustručavala ništa pitati, a srdačno se sretnemo i danas iako je već prošlo puno godina otkad su moja djeca izašla iz vrtića. Stručna služba je tamo za sve nas, kad god imamo dileme - ne nužno samo probleme. Moji su bili ljubazni i susretljivi, pa unatoč činjenici da adaptacija nije išla glatko moje dijete nema traume iz vrtića. Za Božić se obavezno sjeti najdraže tete S. i piše joj čestitku.

Sretno!

[Lili75]

Nemam ništa protiv psihologa, čak dapače, psihologinju poznajem, onako "iz viđenja" ali i razgovarale smo 2 puta, tako da mi se čini kao vrlo simpatična i stručna osoba, pa ako krene tim putem, vjerujem da će pomoći, ALI psiholog nam je spomenut tek onako uz put kad sam došla po dijete, pa sam pitala kako je bilo, jel jela itd. a onda je striček rekao: "Opet je plakala zbog dječaka, nije htjela da dečki peru ruke tamo gdje je za curice, pa možda ona ima neku TRAUMU vezanu za dječake, ako bude tako ići ćemo kod psihologa." --> ja samo kategorički odbijam da moje dijete ima ikakve traume, a pogotovo ne one vezane za dječake. Kod kuće se sigurno ništa slično nije dogodilo, a ne pada mi na pamet da bi se neka trauma dogodila i u vrtiću, tako da sam uvjerena da se radi samo o toj njihovoj podjeli koju je ona sebi percipirala malo drastičnije nego bi trebalo, ali ako i to neće ići prema poboljšanju, tražit ćemo pomoć i psihologa, naravno, zašto ne.

Što se tiče "emocionalne ucjene" , ja sam OK, jedino možda mi ponekad fali neka riječ ili postupak prema njoj u tom području.

Evo još jedna stvar, većina djece u ovoj dobi još reagira kratkotrajnim, burnim emocijama, a poslije se opuste i bude im dobro. To znam još sa svoje psihologije s faksa, s foruma, s roditeljskog sastanka na kojem su to potvrdili za većinu djece u grupi, jedino ova moja mala mustrica se tvrdoglavo drži svoje tuge i tvrdi da je tužna cijelo vrijeme, ne plače puno, ali toliko je uporno tužna i na riječima i na djelima pa se ne može ni igrati......to me čudi i to čudi i odgajatelje.

Inače, ovaj tjedan bolujemo, pa ćemo vidjeti kako će biti od ponedjeljka, tko zna možda zaboravi te svoje principe. ajde, ni sama ne vjerujem, ali tko zna.....

A zašto TAKO kategorički?to mi je baš upalo u oči.


potpisujem Peterlin, stručna služba je tu za nas ako imamo ikakve dvojbe, pitanja, a ne samo probleme.

[nela08]

Draga nela80, djeca su različita.... Naša draga teta S. uvijek je govorila da se adaptacija rijetko kada završi prije Božića... Moj stariji sin imao je u dobi od 2,5 godine izuzetno tešku adaptaciju iako su se odgajateljice izuzetno trudile. On je bio takvo dijete - držao se tetama za suknju, držao je svoju najdražu plišanu žabu, nije baš jeo ni pio bez nutkanja i to je trajalo valjda do kraja prve jasličke godine. Isto, kad je krenuo u prvi razred - nije mu bilo lako, novo društvo i nove obveze, bio je mršav i baš se vidjelo da prolazi krizu.

S druge strane, mlađi sin kojeg smo dali u jaslice s godinu dana snašao se kao riba u vodi i tada i u prvom razredu. Najprije sam mislila da sam pogriješila što starijega nisam dala u vrtić godinu dana ranije, ali nije tako- oni su jednostavno različiti karakteri.

Moj nećak nikada se nije uspio adaptirati na vrtić. Ispisali su ga nakon dva-tri pokušaja i ostavili doma. Srećom, imao ga je tko čuvati.

Nemam ti nikakav pametan savjet. Samo prati kako će se stvari razvijati. Možda bi stvarno bilo dobro otići na informacije kod stručne službe u vrtiću, čisto da čuješ njihovu stranu priče. Meni su puno pomogle i psihologinja i pedagoginja, nisam ih se ustručavala ništa pitati, a srdačno se sretnemo i danas iako je već prošlo puno godina otkad su moja djeca izašla iz vrtića. Stručna služba je tamo za sve nas, kad god imamo dileme - ne nužno samo probleme. Moji su bili ljubazni i susretljivi, pa unatoč činjenici da adaptacija nije išla glatko moje dijete nema traume iz vrtića. Za Božić se obavezno sjeti najdraže tete S. i piše joj čestitku.

Sretno!

Hvala na lijepim riječima i sličnom primjeru.
Ovaj tjedan smo provele na bolovanju, pa od ponedjeljka startamo ponovo. Vidjet ćemo kako će se stvari razvijati i naravno da ćemo potražiti savjet ako će biti tako i dalje. Ako mi odgajatelji predlože, svakako ćemo i prihvatiti, dakle, ako će oni smatrati da postoji stvarna potreba, a ako se stvari ne poprave za neko vrijeme (jasno mi je da je prilagodba proces koji traje i ne želim ništa forsirati), ali ako ću osjećati da je njoj stvarno ta tuga tako teška, tražit ću i sama razgovor sa psihologinjom.

[nela08]

A zašto TAKO kategorički?to mi je baš upalo u oči.

Pa ne znam što ti sve smatraš pod pojmom trauma, u različitim glavama to može biti različito "rastezljiv pojam", ali u mojoj glavi trauma je jedna prilično teška riječ i ja kao odgovorna majka bi itekako morala biti svjesna postojanja traume mog djeteta. Ono što bih ja povezala s uzrokovanjem "traume s dječacima" sigurno nije tema ove moje teme, a sve drugo je neka percepcija djeteta, drugačije shvaćanje nekih stvari, stres zbog različitih uzroka itd. , ali ne trauma. To sam htjela reći.
Zar ti ne smatraš da bi bila/trebala biti svjesna traume svog djeteta?

[Lili75]

Sad mi je jasnije sto si mislila i mislim kao i ti

Zelim da vam adaptacija sto prije prodje i da ela bude sretna i zadovoljna u vrticu! Bit ce to ok samo polako!

[nela08]

Sad mi je jasnije sto si mislila i mislim kao i ti

Zelim da vam adaptacija sto prije prodje i da ela bude sretna i zadovoljna u vrticu! Bit ce to ok samo polako!

Hvala na lijepim željama!
I ja se nadam istom.

[iva_luca]

Draga "cimerice", nemam što dodati na prethodnu raspravu ali komentiram potpis i čestitam!

[nela08]

Draga "cimerice", nemam što dodati na prethodnu raspravu ali komentiram potpis i čestitam!

Hvala, cimerice! Baš se jako veselimo još jednom malom srčeku.
tebi Luci

[nela08]

Evo da izvjestim o današnjem danu. Nakon tjedan dana bolovanja, prvi dan u vrtiću je bio i više nego dobar!!!!! I teta i striček su ju nahvalili, ni jednom nije rekla da je tužna, nije spominjala mamu, nije se bojala dečkića, pjevala, jela je, spavala, prvi puta crtala - nacrtala je prekrasno (ajd kojoj mami ne bi bilo, budimo realni) i slika je odmah bila na izložbi. To me je stvarno i iskreno jako razveselilo... , a ona kad je vidjela kako ju hvale i kako sam ja sretna, od tada samo skakuće okolo od veselja, samo priča o vrtiću i šta su sve radili, crta, igra se......ma nevjerovatno nešta!!!!

Nadam se da će se ovakvi dobri dani i nastaviti, jučer smo naime nas dvije iskoristile u potpunosti ono predivno sunčano poslijepodne i šetale skroz do bake (5 km) uz put bile u vrtiću na igranju, na sladoledu i baš smo se napričale i nadružile (imamo mi i inače takve naše male izletiće) i dosta smo pričale o vrtiću i po tisućiti put sam ju pokušala "nagovoriti" da pristane na igru u vrtiću, ali uvijek je odbijala i samo tvrdila da će biti tužna i tako je i bila, ali jučer smo se nekim čudom dogovorile, (a ona dogovore gotovo u 100% poštuje), ipak ovo nisam očekivala.

Sad ne znam šta reći?! Tko zna kako će biti sutra, ali nekako mi se čini da će joj te pohvale jako puno značiti i da bi baš moglo biti puno bolje, jedino šta onda taj strah je možda bio ne baš strah nego nešta drugo, tuga tvrdoglava ili......ne znam....

[Lili75]

bravo nela08 evo za vas znala sam ja da će to biti sve ok po opisu karaktera tvoje komunikativne pahulje

[nela08]

Dalje kroz tjedan nije išlo tako glatko, dva dan je baš tužno plakala ujutro, jedan dan je najavila da se uopće neće igrati i zaista nije, stajala je sa strane i tako.....ali u svakom slučaju je bolje i to dosta bolje. Iako doma još uvijek tvrdi da se boji određenih dečkića u vrtiću to više ne naglašavaju, neke curice baš dolaze pred nju kad dođemo, kad idemo kući s pojedinima se baš mora zagrliti i podijeliti puse (velika je emotivka i jako joj je važno izaraziti naklonost prema onima koji joj se sviđaju, pa me posebno čudilo što toga nije bilo prije).
Uglavnom, moj zaključak je da je ona zaista prilično tvrdoglava curica, pa je ponašanje u vrtiću je posljedica toga, ali tako mi je lakše i vjerujem da će ovaj tjedan biti bolje. Vidjet ćemo.....

[Lili75]

Dalje kroz tjedan nije išlo tako glatko, dva dan je baš tužno plakala ujutro, jedan dan je najavila da se uopće neće igrati i zaista nije, stajala je sa strane i tako.....ali u svakom slučaju je bolje i to dosta bolje. Iako doma još uvijek tvrdi da se boji određenih dečkića u vrtiću to više ne naglašavaju, neke curice baš dolaze pred nju kad dođemo, kad idemo kući s pojedinima se baš mora zagrliti i podijeliti puse (velika je emotivka i jako joj je važno izaraziti naklonost prema onima koji joj se sviđaju, pa me posebno čudilo što toga nije bilo prije).
Uglavnom, moj zaključak je da je ona zaista prilično tvrdoglava curica, pa je ponašanje u vrtiću je posljedica toga, ali tako mi je lakše i vjerujem da će ovaj tjedan biti bolje. Vidjet ćemo.....

Nela kakva je sutuacija?

[nela08]

Nela kakva je sutuacija?

Hvala na pitanju, LIli75! Drago mi je da si nas se sjetila.
Bolje je, vidi se napredak u svakom slučaju, više nema plača i vrištanja zbog dečkića, jede kraj bilo koga, spava kraj bilo koga, jedino doma i dalje tvrdi da se boji sad trenutno 3 dečkića, poimence ih nabroji, ali sad to više liči na sram i vidim da se malo srami, ali ipak puuuno bolje. Nekoliko dečkića joj se baš i sviđa, iako ne želi s njima u neki kontakt (curice joj polako postaju prijateljice!!!!), ali neke dečkiće često spominje i kaže šta su radili i da su dobri itd...
Ineče, kad nas teta čeka ujutro ide k njoj lako, čak joj se se i veseli, super su se našle (teta ju zove kraljevna i to joj je baš super, puse se dijele, čak) ma baš ju ostavim bez brige, ali ako je striček ujutro onda ide malo teže, čak je ovaj tjedan jako plakala kad je on bio (čini mi se da njega nešta muči privatno, vjerovatno ili šta već) jer je prilično dekoncentriran i atmosfera među djecom je tada znatno lošija (trče po svuda, aktivnosti su neorganizirane), dok sa tetom se sve zna, svi slušaju, bez straha, sretni, svi nešta rade i baš je lijepo....ali dobro, mora se navikavati na svašta u životu. Striček je isto OK, samo nije tako dobar u poslu, izgleda.....
Počela je puno crtati, rezati, doma to radimo i tako stalno, ali od kada je u vrtiću jednom uz muku nagovorena na crtanje, pa je slika bila na izložbi, crta svaki puta i baš ju to veseli.....
Od danas opet bolujemo, pa će opet pauza od vrtića, ali vjerujem da će sve biti OK, malo sporije se prilagođavamo, ali dobro je.....

[Lili75]

nela08, jako mi je drago zbog vas da se stvari polako rješavaju.

[nela08]

nela08, jako mi je drago zbog vas da se stvari polako rješavaju.

Joj, ide to kod nas svakako, neke dane super, neke dane živi užas, stvarno nema pravila. Evo, baš sutra idem na individualni razgovor u vrtić, po svojoj želji, pa ću čuti više detalja. Više roditelja iz grupe je već pozivano od strane odgajatelja na razgovor i dvoje je upućeno psihologinji za pomoć, a mi nismo, pa smatram da onda i nije to tako kritično kako se meni ponekad čini, ali ipak jedva čekam sutra.

Kad želi crtati nacrta prekrasno, npr. napravila je sliku na keramičkoj pločici sa nekim posebnim namjenskim bojama koja je stvarno najljepša od svih (kaže jedna objektivna majka, ali i teta je baš jako zadovoljna, čak joj je dala dvije za raditi), i E je bila preponosna i sretna, a onda za par dana ne želi ni primiti kist, ni hodatii svega se "boji".....