Ne želi se igrati i boji se dečkića?!

[Lili75]

nela08, a zašto zaobići psihologa, pa možda će upravo on pomoći tebi da pomogneš djetetu da se otvori i bude onakva kakva je i da joj bude ljepšti boravak u vrtiću?
ako je psiholog dobra, to su stručnjaci samo takvi, i može samo pomoći, ja bih išla tim putem.

Nemoj mislit da ti je dijete zbog toga pod lupom, dapače upravo suprotno i odgajatelji mi se čine dobri (osim ove podjele po spolovima).
Psiholog bi ti znao savjetovati kako se postaviti pred emocionalnom ucjenom tako da ti budeš ta koja vlada situacijom a ne Ela, kužiš što hoću reći, ne mogu naći neke bolje riječi za izrazit se, a time će bit bolje i Eli. i da, ja bih joj dala vremena koliko joj treba,al obratila bih se i psihologu.Zašto ne?

sretno!

[nela08]

nela08, a zašto zaobići psihologa, pa možda će upravo on pomoći tebi da pomogneš djetetu da se otvori i bude onakva kakva je i da joj bude ljepšti boravak u vrtiću?
ako je psiholog dobra, to su stručnjaci samo takvi, i može samo pomoći, ja bih išla tim putem.

Nemoj mislit da ti je dijete zbog toga pod lupom, dapače upravo suprotno i odgajatelji mi se čine dobri (osim ove podjele po spolovima).
Psiholog bi ti znao savjetovati kako se postaviti pred emocionalnom ucjenom tako da ti budeš ta koja vlada situacijom a ne Ela, kužiš što hoću reći, ne mogu naći neke bolje riječi za izrazit se, a time će bit bolje i Eli. i da, ja bih joj dala vremena koliko joj treba,al obratila bih se i psihologu.Zašto ne?

sretno!

Nemam ništa protiv psihologa, čak dapače, psihologinju poznajem, onako "iz viđenja" ali i razgovarale smo 2 puta, tako da mi se čini kao vrlo simpatična i stručna osoba, pa ako krene tim putem, vjerujem da će pomoći, ALI psiholog nam je spomenut tek onako uz put kad sam došla po dijete, pa sam pitala kako je bilo, jel jela itd. a onda je striček rekao: "Opet je plakala zbog dječaka, nije htjela da dečki peru ruke tamo gdje je za curice, pa možda ona ima neku TRAUMU vezanu za dječake, ako bude tako ići ćemo kod psihologa." --> ja samo kategorički odbijam da moje dijete ima ikakve traume, a pogotovo ne one vezane za dječake. Kod kuće se sigurno ništa slično nije dogodilo, a ne pada mi na pamet da bi se neka trauma dogodila i u vrtiću, tako da sam uvjerena da se radi samo o toj njihovoj podjeli koju je ona sebi percipirala malo drastičnije nego bi trebalo, ali ako i to neće ići prema poboljšanju, tražit ćemo pomoć i psihologa, naravno, zašto ne.

Što se tiče "emocionalne ucjene" , ja sam OK, jedino možda mi ponekad fali neka riječ ili postupak prema njoj u tom području.

Evo još jedna stvar, većina djece u ovoj dobi još reagira kratkotrajnim, burnim emocijama, a poslije se opuste i bude im dobro. To znam još sa svoje psihologije s faksa, s foruma, s roditeljskog sastanka na kojem su to potvrdili za većinu djece u grupi, jedino ova moja mala mustrica se tvrdoglavo drži svoje tuge i tvrdi da je tužna cijelo vrijeme, ne plače puno, ali toliko je uporno tužna i na riječima i na djelima pa se ne može ni igrati......to me čudi i to čudi i odgajatelje.

Inače, ovaj tjedan bolujemo, pa ćemo vidjeti kako će biti od ponedjeljka, tko zna možda zaboravi te svoje principe. ajde, ni sama ne vjerujem, ali tko zna.....

[Lili75]

Nemam ništa protiv psihologa, čak dapače, psihologinju poznajem, onako "iz viđenja" ali i razgovarale smo 2 puta, tako da mi se čini kao vrlo simpatična i stručna osoba, pa ako krene tim putem, vjerujem da će pomoći, ALI psiholog nam je spomenut tek onako uz put kad sam došla po dijete, pa sam pitala kako je bilo, jel jela itd. a onda je striček rekao: "Opet je plakala zbog dječaka, nije htjela da dečki peru ruke tamo gdje je za curice, pa možda ona ima neku TRAUMU vezanu za dječake, ako bude tako ići ćemo kod psihologa." --> ja samo kategorički odbijam da moje dijete ima ikakve traume, a pogotovo ne one vezane za dječake. Kod kuće se sigurno ništa slično nije dogodilo, a ne pada mi na pamet da bi se neka trauma dogodila i u vrtiću, tako da sam uvjerena da se radi samo o toj njihovoj podjeli koju je ona sebi percipirala malo drastičnije nego bi trebalo, ali ako i to neće ići prema poboljšanju, tražit ćemo pomoć i psihologa, naravno, zašto ne.

Što se tiče "emocionalne ucjene" , ja sam OK, jedino možda mi ponekad fali neka riječ ili postupak prema njoj u tom području.

Evo još jedna stvar, većina djece u ovoj dobi još reagira kratkotrajnim, burnim emocijama, a poslije se opuste i bude im dobro. To znam još sa svoje psihologije s faksa, s foruma, s roditeljskog sastanka na kojem su to potvrdili za većinu djece u grupi, jedino ova moja mala mustrica se tvrdoglavo drži svoje tuge i tvrdi da je tužna cijelo vrijeme, ne plače puno, ali toliko je uporno tužna i na riječima i na djelima pa se ne može ni igrati......to me čudi i to čudi i odgajatelje.

Inače, ovaj tjedan bolujemo, pa ćemo vidjeti kako će biti od ponedjeljka, tko zna možda zaboravi te svoje principe. ajde, ni sama ne vjerujem, ali tko zna.....

A zašto TAKO kategorički?to mi je baš upalo u oči.


potpisujem Peterlin, stručna služba je tu za nas ako imamo ikakve dvojbe, pitanja, a ne samo probleme.

[nela08]

A zašto TAKO kategorički?to mi je baš upalo u oči.

Pa ne znam što ti sve smatraš pod pojmom trauma, u različitim glavama to može biti različito "rastezljiv pojam", ali u mojoj glavi trauma je jedna prilično teška riječ i ja kao odgovorna majka bi itekako morala biti svjesna postojanja traume mog djeteta. Ono što bih ja povezala s uzrokovanjem "traume s dječacima" sigurno nije tema ove moje teme, a sve drugo je neka percepcija djeteta, drugačije shvaćanje nekih stvari, stres zbog različitih uzroka itd. , ali ne trauma. To sam htjela reći.
Zar ti ne smatraš da bi bila/trebala biti svjesna traume svog djeteta?