Delta/KLM nikad ne dijele bocice s vodom, vec samo u casi, a flasirana voda u Amsterdamu ide u avion samo i iskljucivo ako je kupljena u duty free shopu i stavljena u njihovu, posebnu, zapecacenu vrecicu. Uzasno su strogi i nema sansi da ce proci bilo sto drugo (osim ako bas ja/moji/ostatak leta uvijek nemamo srece). Ne mora biti ni 100ml, samo je bitno da ispunjava ove ostale uvjete. I uzasno detaljno pregledavaju carry on prtljagu, itd, ali nema sansi da bih mijenjala organiziranost, cistocu i mirnocu Schiphola za bilo koji drugi aerodrom zbog toga, ili bilo cega drugog. Cak nam je ok i pregrmjeti duze cekanje medju letovima u smjeru SAD-HR jer je sve u nekom zen stilu.

Boarding gate u Amsterdamu takodjer nema nista, samo stolci i ono sto ti dozvole ponijeti unutra, u te posebne prostorije. Na americkim aerodromima, s druge strane, jednom kad prodjes security, mozes kupovati sve od igle do lokomotive i vise nitko, ni u jednom trenutku, ne pita nosis li slona, vodu, sendvic ili atomsku bombu.

Uglavnom, pravila nema, sve ovisi o prijevozniku i aerodromu i najjednostavniji nacin je, nakon odabira leta, zvati telefonom prijevoznika i pitati koja su im pravila, a u isto vrijeme prouciti i printati informacije s njihovog weba. No najbolje je ni tad ne uzeti receno zdravo za gotovo vec biti spreman na gluposti raznih vrsta. Vecina toga se na kraju rijesi, ali cesto nemaju ni sami pojma sto i kako. S malo urlanja i zahtijevanja razgovora s raznim sefovima na aerodromu, sve se nekako rijesi, od Croatia Airlinesa do ovih stranaca.