Sto se imigrationa tice, mene je MM pokusavao naplasiti, sto cekanjem, sto neljubaznoscu, ali, kao i za sve, najvise zavisi kako ces ti to doziveti.
Ja sam ikulirano stala u red s svojim muzicem koji je cupkao nervozno i nasih 3 dece dobi 7g, skoro 4g i 6 meseci. Naravno da smo bili poslednji iz naseg aviona, ali nas je cika odmah pozvao i dobili smo prednost isred 500 ljudi :D Troje ljudi koje smo susreli su bili potppuno ljubazni, ispunjavali nam obrasce, uradili sve brzo, sa smeskom, ma ono, najlepsa moguca dobrodoslica u USA (radi se o San Francisco international airport).

U letu mi je najteze bilo s sedmogodisnjim Novijem. On se plasi letenja, i inace je lik od uzbudjenja. Izi je prespavao 2 sletanja i 1 poletanje, zezamo se kako je on definitivno materijal za pilota ili astronauta. Uzivao je sve vreme. Luna je sve vreme bila na meni i respavala neverovatnih 3/4 puta, a nije beba koja voli da spava. Jedino sto sam se ja ukocila.

Mi smo isli preko Duselldorfa, leteli smo AirBerlinom preko okeana. I tu su nas na ukrcavanje pustili preko reda. S obzirom na velicinu aviona, mislim da je nebitno gde sedite, ali ko zna, mozda nekom i jeste bitno :D

S obzirom da smo mi u USA dosli na dug period, preselili se, imali smo poprilicno kofera, ali to nismo ni osetili. Za rucni smo nosili 3 ranca i 1 mali kofer, a imali smo i kolica (buzz) koja su iz 2 dela i ne sklapaju se potpuno. Videla sam svega i svacega kad smo kupili kolica, mozete poneti sta god od te vrste opreme. Mi nismo nosili autosedista, ali mogli smo. Nas je cekao automobil s sedistima za svu decu, to nam nije problem, a posle dan-dva smo odmah kupili sedista.