prekooceanski let s malom bebom

[leonisa]

evo, da napisem, osim da nam je bilo fenomenalno, da je putovanje s bebom, piece of cake

preskocit cu domace i CA, za njih sam namjenila jedno pisamce kritike, al lufthansa, njemici i ameri...totalan rispekt!

u CA sam oba puta morala sama traziti pojas i za bebu, na povratku sam zvonila kad je avion vec krenuo da mi dijete nije vezano i pojasevi su im...cudni. naqime, nisu fiksirani i kako se beba mice, oni popustaju. na odlasku mi se stjuardesa za to ispricavala i nije moglaq vjerovati. na povratku su okretali ocima zasto uopce pojas i trazim...

kad smo sletili u frankfurt, kolica su mi odmah dovezli cim smo sletili, na carini su nas ugledali cim smo stali u red i pozvali na novu traku koju su otvorili samo za nas.
na ukrcavanju ista stvar.
pitala sam ih da li mogu napraviti rosadu tako da muz sjedi pokraj nas, bez beda su to napravili, uzeli kolica.
u avionu smo odmah dobili pojas za bebu i rekli nam da ce nam montirati krevet cim poletimo, tako su i napravili. dobili smo krevetic s cistom plahtom i dekicom. ja sam nosila i svoje, pa sam to stavila preko njihovog. svako malo su dolazili i pitali trebamo li sta, ja sam se ustajala x puta jer sam bila zedna, pica su stajala da ih sami uzmemo kad oni ne setaju i nude nas. dali nam i kasicu za bebu, imali su viska pa su nam uvalili jos koju staklenku.
na odlasku smo sjedili uz prozor i osim spektakularnog pogleda, to mjesto je koma jer siba klima i smrzli smo se, a sara je imala kapicu dok nije lezala i spavala. u povratku smo sjedili u sredini i ta mjesta su puno bolja- nema klime
iako bas i nije spavala, podnjela je put odlicno.
cim smo sletili, kolica su nas opet cekala, a kad smo dosli do carine i kilometarske kolone, opet su nas poslali na zatvoren salter koji su za nas otvorili. ista stvar s emigratskim salterom, izvukli su nas nakon 1minute stajanja iz reda.
ma da bi rijec rekla. fakat sam bila impresionirana. cak je s nama prolazio i muzev kolega koji je s nama putovao.

na povratku su nam rekli kako nemaju obiteljski salter pa da napravimo sami cekiranje preko automata i predamo prtljagu na brzom salteru za prvu klasu.
tamo su nam upakirali u najlon obje AS.
na ukrcavanju su nas uzeli preko reda, sami. ni jednom nisam isla ista traziti. preuzeli kolica kod aviona, pitali da li nam trebaju u frankfurtu ili da ih proslijede za zagreb, rekla da trebaju. docekala nas cim smo sletili.
tretman u avionu super.
iako je bilo u nasem dijelu aviona preko 7 djece ispod 2g i non stop je neko vristao i plakao, iako smo bili smjesteni odmah uz stjuardese koje su bez pauze rondali, sara je skoro cijeli let preko oceana prespavala.
carina u frankfurtu, opet preko reda, u oba smjera. ukrcavanje takodjer. uzeli kolica.
i onda CA...opet problem s pojasem kojeg nisam dobila, a prije poletanja su isli po avionu i brojali koliko je djece. opet pojas nije dihtao.
slijecemo, kisa.
izlazim medju prvima da preuzmem kolica da se ne smoce, kolica nema. kazu donjet ce ih unutra. dolazimo unutra, guzva. pitam zaposlenika za kolica, kaze da ce doci s koferima. na rukama mi sara koja spava. pitam, prvi put jel moram cekat u ovom ogromnom redu, kaze, ako nas ostali putnici puste...ostajem u redu. prolazimo carinu, dolaze koferi, preuzeli kofere, sara mi i dalje na rukama spava jer je zaspala prilikom slijetanja, kolica jos nema. stizu, skrooooz mokra i ja ludim i zahvaljujem muzu sto me nagovorio da spakiramo AS u povratku, a ne gornji dio kolica jer bi ju doma vozila u totalno mokroj AS.
i drugi roditelji s malom djecom su nezadovoljni tretmanom, medjusobno negoduju.

moram reci da sara ni jednom prilikom poletanja i sletanja nije dojila, pila, jela, dapace, bila je vidno uzbudjena i promatrala sve oko sebe mlatarajuci nogama. nije ni jednom zaplakala.

vise od 2 tjedna preko dana sama s njih dvije bilo je zaista lakse nego sto sam mislila. svugdje bile, svasta vidjele.
jedino sto je bila neispavana jer smo stalno bile u pokretu pa se nije imala kada naspavati. cak je i vremensku razliku odradila u 2 dana, s tim da se budila u 5-6 ujutro po lokalnom vremenu, sto je fenomenalno.
za razliku od povratka kad vec drugu noc tulumari

eto, ako nekom pomogne ovaj topic oko nedoumica i milijun pitanja i filozofiranja (apri :p) i potakne na put, super. meni je

i jos za kraj- imali smo 4 torbe, 2 AS koje su isle kao prtljaga, kolica i AS se ne broje kao komad po osobi niti im tezina ulazi u racunicu. gore smo nosili 2 kofera rucne prtljage te tri ruksaka.
svaki putnik moze nositi po 1 kofer plus djeca kolica i AS, dok rucnu prtljagu mogu oni koji imaju sjedece mjesto (znaci bebe ne) plus torbica/ruksak/laptop.
eto, to mi nisu ni u CA znali reci sa sigurnoscu kada sam ih kontaktirala prije puta.

jos jednom, hvala svima na odgovorima, savjetima i lijepim zeljama