Ja sam celulit, i to prilično ružnu nakupinu, primijetila negdje sa svojih 15 godina. Kako sam tada imala oko četrdesetak kila, nikome ni u peti nije bilo što bi to moglo biti, pa sam prošla od dermatologa, kirurga za vene, plastičnog kirurga... tek je ovaj zadnji dao dijagnozu. Rekao mi je da je kod mene očito na djelu genetika (oba roditelja imaju problema s cirkulacijom) i da ću ga se moći riješiti jedino ako budem jako uporna, ako se odreknem začinjene i masne hrane, uskih traperica, ako budem išla na masaže... Kako mene u toj dobi nitko iz uskih traperica nije mogao izvaditi ni pod prijetnjom smrti, i bilo mi je nezamislivo da bih morala paziti na prehranu (nikad nisam morala, a nikad i nisam, do dana današnjega), ja sam već tada odlučila da ćemo moj celulit i ja živjeti u sretnoj simbiozi do kraja života. I bi tako.
I poslije sam razmišljala o tome kako ipak taj celulit smanjiti da se bar tako jako ne vidi, ali moje mjere su uvijek bile: kupiti neku anticelulitnu kremu, jer za masaže nisam imala vremena ni novaca, a odricanje od hrane kod mene ne dolazi u obzir, pa eto kakve su mi bile mjere, takvi su mi bili rezultati.