U našem vrtiću se za rođendane nosi samo voće. Sva sreća. I ovako se teško obraniti od svih tih dobronamjernika koji ne biraju načine i prilike da djeci uvale slatkiše. Mi doslovno ne možemo izaći iz kuće, a da im netko poznat ili nepoznat ne ponudi slatkiše. Djeci u kvartu je to svakodnevna užina, dođu vaditi krv - eto bombona za nagradu, dođemo u dućan - opet neka promocija - opet se dijele slatkiši, na plaži, karnevalu, šetnji, izletu, kazalištu ili klizalištu, kod frizera, u knjižnici - okreneš glavu na sekundu da djetetu izvadiš kamenčić iz cipele, a drugom djetetu za to vrijeme već netko uvaljuje palačinku ili krafnu ili gumene bombone. I nije ga briga ako je alergično ili ima celijakiju, dijabetes (kao neka djeca iz naše vrtićke grupe). Ni u vlastitom vrtu više nisu sigurne - susjeda od 150 kg i s dva infarkta iza sebe im kroz ogradu nudi junk. Jer "djeci se ništa ne smije uskraćivati".

Pa kad tome dodamo sve prilike kad je ok pojesti nešto slatko (praznike, rođendane i sl.) i vrtićki jelovnik na kojem se uredno nude industrijski voćni jogurti, još da se u duplo časte za rođendane - ujutro u vrtiću, a popodne doma ili u igraonici, vjerojatno bi dani bez šećera i umjetnih boja bili prava rijetkost. Ne znam za drugu djecu, ali da moje u 10:00 ili u 11:00 pojedu tortu, za ručak sigurno ne bi pojele ništa. A to nije opcija koja bi mi bila prihvatljiva jedno mjesečno. Tako da mi je baš drago što postoji ograničenje.