Odnos prema novcu i financijama

[ivanas]

Ova tema mi trenutno najaktualnija od svih, a vjerujem i mnogima oko mene i na forumu.

Zanima me kakav je vaš odnos prema novcu, da li ste potrošač, štediša ili nešto između, kakve poruke i,stavove u djetinjstvu ste dobili od roditelja i/ili skrbnika, koliko su utjecali na vas, kako raspolažete s novcem?

Osim toga, koje dobre knjige i seminare na temu novca, investiranja i sl. možete preporučiti a koje su vam bile bezveze?

Trenutno po drugi put čitam "Tajne milijunaševa uma" autora T.Harv Eker, i uskoro putujem na njegov seminar, znači knjigu smatram jako dobro pa idem i na seminar.

Odlučila sam se pozabaviti ozbiljno sa svojim odnosom prema novcu i naučiti kako ga umnožiti. Shvatila sam da naša temeljna uvjerenja o novcu i odnosu prema njemu su veznana za naše emocionalno stanje i iskustva i poruke iz djetinjstva.

1. korak - ne dozvoljavam si uopće niti malo spominjati krizu, loše gospodarsko stanje, državu, administraciju i sl osim u kontekstu ako je netko nekki problem s navedenim uspješno riješio. Kukanje i slične stvari u vezi novca, izbjegavam ili skrećem temu.
KAd nam dođe stiska s novcima, što je češće zadnje vrijeme, ne dozovljavam si to naglas niti reći, i pokušavam se ne osjećati loše zbog toga, već tražim rješenje ili način na koji se t može rješiti.

Iako sam to izbjegavala dosad kao kugu, mislim se uključiti u jednu tvrtku koja radi na principu mrežnog marketinga i provizija, kao npr. Zepter, tuperrware. mrzim prodavati ali to je vještina koju moram naučiti da bi mogla napredovati u svom primarnom poslu, kao i u bilo čemu drugome.
ImA li tko iskustva s ovakvim tipovima poslova?

[vissnja]

Meni briga o novcu uopšte nije u "opisu ličnosti" da tako kažem.
Uopšte mi nije drago što zadnjih nekoliko godina, ja kao domaćica raspolažem budžetom. Više sam volela da drugi to rade za mene.
Posao nam je takav da će uvek da kapne, a nekad će i da se preliva. Krov nad glavom i hleb na stolu uvek ćemo imati, a ostalo nam zavisi od mnogih faktora i npr. ove godine je baš neizvesno. Rado trošim, ali ne na gluposti. Trošim na kvalitetne stvari i one koje nam donose zadovoljstvo.
Požalim se kad baš stisne, podelim kad ima dosta i tako...

[Beti3]

vissnja, posve te razumijem, i ja tako.

[trampolina]

vissnja, posve te razumijem, i ja tako.

I ja tako, barem otkad koliko toliko pristojno kapa.

Kad smo bili kao crkveni miševi svu energiju sam umjesto na kukanje trošila na kombiniranje jeftinih jelovnika i druge načine uštede. Po mom mišljenju, novac (i bavljenje novcem) vuče novac, kukanje vuče kukanje.

[Dodirko]

Poput trampoline kombiniram i ne živim rastrošno ali ne kukam. Trošim, ako imam, a ako nemam ne tražim razloge i ne kukam. Sva sreća da imam sigurno toliko da nisam gladna i gola a imam i krov nad glavom. Ostalo ako dođe dobro dođe a ako ne, može i bez toga.

[ljiljan@]

Ja maštam o tome da živim u nekoj od uređenih država jer me više od slabe materijalne situacije našeg puka smeta kaos u svim sferama našeg društva. To je jedini razlog zašto žalim što nisam otišla u inozemstvo. Ni rat, niti neimašina ne mogu me obeshrabriti kao kaos i neuređenost društvenih odnosa.

[Peterlin]

Bilo je već ovakvih topica.... Možda se netko sjeti kako su se zvali, ja sam stara i zaboravna pa nemam pojma. Sjećam se samo da sam već pisala o istoj temi.

Meni novac i materijalno (nekretnine) predstavlja sigurnost. I ništ puno više. Imala sam sreće da naiđem na muža koji dijeli moje stavove. Ne opterećujemo se time da imamo pretjerano, ali volimo imati koliko nam treba da udobno i bezbrižno živimo bez nekog pretjeranog luksuza. Predugo sam bila podstanar da ne bih znala cijeniti činjenicu posjedovanja vlastitog stana, kuće ili vikendice, kao i razumjeti odluku da se uđe u dugoročni kredit s tom svrhom. Krov nad glavom mi je "must have" stavka u životu. Ne mora biti palača, ali mora biti moj, kao ježeva kućica, he he he...

Plaća - mislim da čovjek treba tražiti bolji posao ako nije zadovoljan plaćom ili bilo čim drugim, ne treba bježati od toga. S druge strane, ne treba ni tražiti kruha preko pogače. Pamtim vremena kad je puno lakše bilo doći do posla i nadam se da će se nešto od toga opet vratiti.

Trošenje - volim pristup zdravog razuma, potrošiti koliko mi treba za udoban život, ne štedjeti štajaznam na nekim bitnim stavkama kao što su dječje cipele (na primjer), ali daleko sam od rastrošnosti.

Što se ulaganja tiče, isto - ne volim imati sva jaja u istoj košari pa imam od svega pomalo, ali ništa veliko - to je samo osiguranje za starost, da ne moram razmišljati hoće li mi penzija biti dosta... Imala sam prilike i vremena malo pomalo uzimati i životno osiguranje i poneku dionicu i drugi stup i treći stup mirovinskog... pa valjda ne bu sve propalo. Dionice ne smatram nečim na čime bi se ljudi obogatili (osim ako se ne zovu Zdravko Mamić ili slično, bogdamigreheoprosti). To je ulog koji se eventualno može isplatiti idućoj generaciji, a kod nas možda ni tada... Ne računam na to, ali volim misliti "nek se nađe, bolje da ima nego da nema".

Za djecu imam ugovore na dugi rok u stambenoj štedionici i tu uplaćujem viškove kad ima i kad se sjetim (ne pretjerano revno jer nekako mi se čini da još imamo vremena).

Eh, sad, što je od toga dobro - nemam pojma. Nama odgovara. Nekom drugom će bolje odgovarati nešto drugo... Mi smo jednostavno tipovi koji više vole biti u mogućnosti pomoći drugima nego da netko treba nama pomagati (iako pamtimo i takve dane - tja, bilo je svega...)

Koliko smo zapravo štedljivi vidjeli smo mm i ja na svojoj djeci - to je tak racionalno i proračunato da mi sve bude smiješno (razmišljam da upotrijebim riječ "škrto" ali ne, to nije to - djeca su jednostavno štedljiva, ne rasipaju novac na gluposti koje pojedeš i nema ih...). Vjerojatno gledaju nas i kopiraju nešto od toga. Vole potrošiti na stvari koje su im bitne, ali će i te kako uložiti trud i stavljati svaku kunu na stranu da bi se hrpica namijenjena štajaznam kupovini novog mobitela povećala što brže. I svjesni su da oni imaju "svoje" novce zato jer su i roditelji i bake i drugi u mogućnosti da im udijele nešto od svoga. Kako će biti kad budu sami zarađivali - nemam pojma. Gledaju nas i uče - sigurno će nešto od toga usvojiti, ali još je sigurnije da će puno toga kritizirati i odbaciti. Nek im je sa srećom...

[makita]

Novac je tu da mi omogući osnovno preživljavanje. Kad ga kapne, živim recimo rastrošnije, kad ne, mjerim gdje su sniženja i da se prikrpam, posudim, zakrpam, preživim bez, u staromodnom...

Kad nisam imala novca, nisam kupila ručni sat. Kad je kapnilo i priteklo, nabavila sam ga. Tako u svemu.

Jako pazim na to da imam nešto sitno "za ne daj Bože", da kad imam kupim osnovne potrepštine (hranu, donju robu, cipele).

Cipele i donju robu volim imat kvalitetno i ne volim koristit naslijeđeno.
Šampon koristim posebni i za njega trebam imat, također i za hidratantnu kremu.

Ima tako nekih osnovnih potrepština koje slažem u listu za potrepštine. Također, kapne li išta preko, spremam pa vadim u periodima kad je oskudica.

Ne volim te firme koje se temelje na prodaji i piramidalnom ustrojstvu. Jako ih ne volim, izbjegavam u širokom luku

[ivanas]

Ja maštam o tome da živim u nekoj od uređenih država jer me više od slabe materijalne situacije našeg puka smeta kaos u svim sferama našeg društva. To je jedini razlog zašto žalim što nisam otišla u inozemstvo. Ni rat, niti neimašina ne mogu me obeshrabriti kao kaos i neuređenost društvenih odnosa.

Mislim da ne postoje na svijetu uopće skroz uređene države, imam prijatelje i poznanike u inozemstvu i nigdje prosječnom čovjeku i radniku nije bajno.

Prosječni čovjek je potrošač, to znači da svu svoju zaradu potroši, ako zarađuje primjerice 3000 kuna onda kupuje odjeću i hranu određene cijene, vozi stari auto ili uopće ne vozi i sl. Kad počne zarađivati primjerice 6000kn, digne kredit, kui bolji auto, kupuje malo bolju odjeću i sl. Nitko od većine nas ne razmišlja o investiranju i načinima kako da novac radi za nas, nego mi radimo za novac, tj. plaću.

Odlučila sam naučiti što je više moguće o investiranju i stvaranju pasivnih prihoda, da naučim kako da novac radi za mene, a ne ja za njega.
Čitala sam u knjizi koju sam gore spomenula o primjerima ljudi koji su bili u teškim dugovima, a počeli su učiti investirati s tek nekoliko kuna i na kraju naučili upravljati prihodima i izvukli se. uzeli su primjer žene koja je počela odvajati samo nekoliko dolara mjesečno i udvorstručavala ih svaki mjesec i na kraju je od 5 dolara u dvije godine 5 dolara postalo 2000 dolara. Nije postala milijarder ili neke takve priče o instant uspjehu već kako određeni principi i vještine u vezi novca djeluju.

[ivanas]

peterlin, slažem se da su nam djeca vrlo dobro ogledalo svega pa i odnosa prema novcu. Ja sam isto neki sličan tip kao i ti, odmalena sam isto znala odgodit neko trenutno zadovoljstvo da bi uštedjela za nešto veće, i tu naviku imam i danas. Međutim skužila sam, da iako je to dobra navika za život, puno bolja od impulzivnog trošenja, ipak je trošenje.
Npr. neću kupiti sladoled svaki dan već svaki drugi, treći i te novce ću štedjeti za novi bicikl, kad uštedim kupit ću bicikl i novci će otići a ja ću imati bicikl.
Sad bi voljela naučiti sljedeće ; ne kupim sladoled svaki dan, već svaki drugi, treći, te novce ne štedim kao dosad već pametno ulažem i na kraju od kamata, tj, prihoda koji su mi donijeli ušteđeni novci kupim bicikl, a glavnica mi ostane i nju opet investiram a na glavnicu uštedim još nešto novaca od sladoleda. Znači i ovce i novce.
Za ovo drugo, investiranje, mi treba znanje i sad tražim gdje i kako bi to znanje mogla steći.

[ivanas]

Meni novac i materijalno (nekretnine) predstavlja sigurnost. I ništ puno više.

Shvatila sam da je i meni sigurnost važna, a u pozadini želje za sigurnšću je strah, strah da se neće moći plaćati kredit, režije, zaraditi dovoljno, i da treba čuvati ono malo što imamo. Taj strah je onekad tako dobro zamaskiran, meni je jedna jaka glavobolja pomogla da ga otkrije, kad sam htjela osvijesiti uzrok iznenadnog bola.
Isto npr. čuvanje stvari koje nam više ne trebaju, imamo cipele koje su još dobre, nisu oštećene ali ih dugo ne nosimo, ne pašu nam više, ali ih čuvamo, kao još su dobre, mogu zatrebati. A to mogu zatrebati, je podsvijesni strah da će u budućnosti biti situacija da nećemo moći kupiti nove.

Počela sam još prije par mjeseci, a sad prodajem ili poklanjam apsoluton sve od odjeće i stvari što ne koristim, čak i ako postoji šansa da će mi jednom zatrebati, i oslobađam se tih skrivenih misli i strahova.

[Kaae]

Uz self-help prirucnike psiholosko-psihijatrijskih tema, jednako omrazena kategorija su mi i self-help prirucnici vezani uz financije. Tim vise ako se vec u naslovu spominju milijunasi. Kako od pola kune stvoriti petstomilijunaeuraidolara i slicno.

A i tvrtke s tim nekim piramidama me uzasavaju.

Hm. Sad ce jos ispasti da se bojim svega i svacega.

[Beti3]

Self-help, brrrr.
A piramide? Išla sam sa oduševljenom prijateljicom na sastanak prodavača Tupperwarea. E, tek to je meni brrrr. Prestrašno. Nikako ne bih mogla na taj način raditi. A one sve sretne, kad one na stepenici ispod prodaju za toliko tisuća, onda ona stepenicu iznad dobije poklon, pa joj plješću, ali da bi zaradila više novaca, mora taj poklon prodati...

Nešto neke ljude oduševljava, a drugima je nezamislivo.
Više volim imati, pa polako otplaćivati, nego polako štedjeti i nemati, pa tek na kraju imati. Tako ja .

[Bodulica]

Znate onu basnu o mravu i cvrčku?
E pa ja sam cvrčak . Srećom živim s jednim mravom.

[flopica]

Bodulica
sad kad budem djeci čitala basne ti ćeš mi se ukazati garant!

[ljiljan@]

Mislim da ne postoje na svijetu uopće skroz uređene države, imam prijatelje i poznanike u inozemstvu i nigdje prosječnom čovjeku i radniku nije bajno.

Postoje!
Uređene države pružaju svojim građanima ne samo materijalnu sigurnost nego i svaku drugu.
Evo puni mediji ovog kakti ubojice mlade nevine cure. Hajdemo se vratiti na početak. Tko je u ovoj državi jednom kriminalcu osuđenom u drugoj državi pružio utočište i omogućio da se legalno zapošljava? Što je odrađivao i za koga u vrhu piramide moći u ovoj zemlji?
U zemlji u kojoj se više nitko Boga ne boji i nitko nema samilosti prema bližnjem trebali bi djelovati barem zakoni i pravosuđe...ali kod nas ne. Eto, to me smeta više od materijalne nesigurnosti.

[ivanas]

Postoje!
Uređene države pružaju svojim građanima ne samo materijalnu sigurnost nego i svaku drugu.
Evo puni mediji ovog kakti ubojice mlade nevine cure. Hajdemo se vratiti na početak. Tko je u ovoj državi jednom kriminalcu osuđenom u drugoj državi pružio utočište i omogućio da se legalno zapošljava? Što je odrađivao i za koga u vrhu piramide moći u ovoj zemlji?
U zemlji u kojoj se više nitko Boga ne boji i nitko nema samilosti prema bližnjem trebali bi djelovati barem zakoni i pravosuđe...ali kod nas ne. Eto, to me smeta više od materijalne nesigurnosti.

Nije nam država idealna ali postoje i puno gore od naše, kad nešto loše pomislim o našoj sjetim se da sam se mogla roditi i u Afganistanu ili Somaliji na promjer, naša bi njima izgledala kao raj na zemlji, pogotovo ženama.

Kad je netko spomenuo Tuperware, prijateljica moje mame je završila fakultet zahvaljujući tom poslu, mama joj se opasno razbolila kad je bila treća godina, i na kraju je zarađivala dovoljno za sebe i još slala mami za liječenje dio, i diplomirala farmaciju.
Nije svatko za sve, ali kad je u pitanju dobar i kvalitetan proizvod kao što je tuperware ili zepter(moja mama ima zepter već 20 god.) ili nešto slično onda je takva vrsta posla za nekoga odlična jer nisi vezan radnim vremenom već radiš koliko možeš i želiš.
Isto ne volim takve poslove, ne volim prodavati, ali mislim da je to vještina koju moram naučiti da bi bolje radila svoj primarni posao.

Što se tiče literature, ima odličnih ideja i znanja u nekim tzv.self-help priručnicima, volim biti otvorenog uma i razmotriti mnoge ideje, nekoliko naučenih stvari sam probala primjeniti i neke su bile učinkovite.

[makita]

Zanima me koje su ti bile učinkovite?

Vezano za umnožavanje od 5 dolara do 2 000 u dvije godine, rekla bih da treba imati mnogo sreće. Jer, analogno tome, mogu sad uložit 2 000 dolara i za 2 godine bih rado vidjela 400 puta veći iznos na svom računu. Ali ne ide. Bar ne normalnim putem. Ako ide, to znači da sam ili nekog jako nasamarila ili da sam imala sreće (npr. dobila na lotu).

novac radi za onog tko ga ima samo ako ima mnogo veću cifru od većine drugih ljudi. Npr. stavi u banku miljon kuna na godinu dana, na to ti ide neka kamata, na te cifre se dogovara sa bankom, recimo 5% (jesam malo rekla?) i to je recimo 50 000 kn, što ako podijeliš na 12 mjeseci znači da svaki mjesec imaš malo manje od mjesečne plaće i da živiš od kamata.

Hm, da, sasvim lijepo, novci leže, a i ti ležiš i uživaš. Imaš li recimo 3 miljona, imaš sasvim lijepu cifru za pristojan život.

Ali većina ljudi ovdje na forumu nema 3 miljona kuna viška, a većina ima 5 dolara koje bi mogli uložit. Nagovoriš li polovicu foruma (posjećenost je jednom bila oko 3 000 osoba, pola od tog je 1 500 osoba) da ulože 5 dolara i navučeš ih da nije neka para čak i da se sve izgubi, eto ti zarade. 1 500*5=7 500

Samo, to nijeneka pamet nego bezobraština i lopovluk (koji se krije i iza piramidalno prodaje).

Zanima me da navedeš neki drugi primjer da razotkrijemo i druge primjere lopovluka...u svakodnevici ljudi se znaju naći u situaciji kad nisu najspremniji da ih netko čeka zaskočiti

[ljiljan@]

Makita nije bogatima tako jednostavno kako si prikazala. Kad steknu milijun, ne steknu oni mir i povjerenje u budućnot već žele dva milijuna, oči se šire, čežnja raste...zato i smišljaju te piramide.

[makita]

Makita nije bogatima tako jednostavno kako si prikazala. Kad steknu milijun, ne steknu oni mir i povjerenje u budućnot već žele dva milijuna, oči se šire, čežnja raste...zato i smišljaju te piramide.

Točno. Ne poznajem mnogo milijunaša, al oni koje poznajem ne žive kako sam napisala već žongliraju, njihovi milijuni ovise o njihovom (virtualnom) rejtingu i na temelju tog povjerenja im raste i pada vrijednost. Zapravo jako riskantno je njihovo imanje. Osim toga, ako imaju 3 miljuna na banci, ne zadovoljavaju se s, recimo, 15 000 kn mjesečno nego bi jahtu koju će malo vozit, a malo iznajmljivat, pa tako i kuću i vikendicu i auto i štajaznam i to sve vuče i novac i brigu i tako ukrug...nemaju oni mira

[ivanas]

Zanima me koje su ti bile učinkovite?

Da li te stvarno zanima, ili samo želiš potvrdu za svoje stavove?

Npr. naučila sam u tim nekim "tzv. knjigama" kako da stari klijenti te dalje izravno preporučuju, naučila sam o internet marketingu, pozicioniranju na tražilicama i sl.

Ali većina ljudi ovdje na forumu nema 3 miljona kuna viška, a većina ima 5 dolara koje bi mogli uložit. Nagovoriš li polovicu foruma (posjećenost je jednom bila oko 3 000 osoba, pola od tog je 1 500 osoba) da ulože 5 dolara i navučeš ih da nije neka para čak i da se sve izgubi, eto ti zarade. 1 500*5=7 500

Otvorila sam temu da bi vidjela kako drugi razmišljaju o novcu, možda netko ima tko nešto zna o investiranju, ili ima bar dobru knjigu za preporučiti, a nigdje nikome ništa ne nudim niti reklamiram, i nije mi jasno zašto misliš da ljude nagvaram na bilo što? Pa samo pričam o primjerima o kojima sam prčitala ili čula u životu, hipotetski bez iznošenja ikakvih podataka ili čonjenica.

[ivanas]

Makita nije bogatima tako jednostavno kako si prikazala. Kad steknu milijun, ne steknu oni mir i povjerenje u budućnot već žele dva milijuna, oči se šire, čežnja raste...zato i smišljaju te piramide.

Zašto je loše željeti nešto stvarati i imati? Da bi čovjek zaradio novac (bez govora o tajkunima i nepoštenim načinima stjecanja novca i bogatstva) mora stvoriti nešto, posao, firmu, proizvod, prodati ideju i sl. On na taj način donosi koristi i drugima, zapošljava ljude, rješava im problem (npr. da netko izmisli jeftin i dostupan strojčić koji bi peglao umjesto mene zaslužuje se obogatiti ).

Postoje mnoge kvalitetne firme i proizvodi koji funkcioniraju putem direktne prodaje i mreže, i zašto pljuvati po njima i ljude koji su stvorili te firme proglašavati pohlepnima? Nisam nikad radila za neku takvu firmu, ali se raspitujem ima li tko iskustva i kakve su mogućnosti, te me zanima kako funkcionira mrežni marketing jer imam neke svoje ideje koje razrađujem pa želim naučiti više.

Slučajno poznajem nekoliko bogatijih ljudi, koji su stekli to što imaju radom, i nisu niti nemirni niti pohlepni, voze dobre aute i imaju lijepe kuće, ali ne voze porsche i nemaju vilu od milijun kvadrata već zaradu ponovno investiraju i šire poslovanje. Ja im se divim i promatram što rade i želim učiti, a ne zaviditi im i proglašavati pohlepnima kao što radi većina ljudi koji ih okružuju.

[ljiljan@]

Zašto je loše željeti nešto stvarati i imati?

Ja sam zakinuta jer ne poznajem nikog tko je bogatstvo stekao na pošten način. Poznajem zato jako puno poduzetnika (na rubu egzistencije) koji tvrde da se to niti ne može. U najmanju ruku moraš nekog podmititi da bi dobio posao. Meni bi se već to gadilo.
A mreže i piramide su mi više stvar filozofije nego biznisa. Jedna od najodbojnijih pojava na kugli Zemljinoj.

[ljiljan@]

Samo da dodam - i dilanje droge počiva na principu mrežnog marketinga - da bi postao potrošač, moraš i širiti (zlo).

[makita]

Da li te stvarno zanima, ili samo želiš potvrdu za svoje stavove?

Npr. naučila sam u tim nekim "tzv. knjigama" kako da stari klijenti te dalje izravno preporučuju, naučila sam o internet marketingu, pozicioniranju na tražilicama i sl.


Otvorila sam temu da bi vidjela kako drugi razmišljaju o novcu, možda netko ima tko nešto zna o investiranju, ili ima bar dobru knjigu za preporučiti, a nigdje nikome ništa ne nudim niti reklamiram, i nije mi jasno zašto misliš da ljude nagvaram na bilo što? Pa samo pričam o primjerima o kojima sam prčitala ili čula u životu, hipotetski bez iznošenja ikakvih podataka ili čonjenica.

Ma zaista me zanima. Ako mi kažeš nešto novo, promijenit ću svoje stavove. Barem ih korigirat. Zaista me zanima.

Vjerujem da je vrijedno znati posao. Management nije laka stvar, ne ide se za to u školu. I nakon škole trebaš bit talentiran da bi živio uspješno.

Imam rođaka vani, razgovarala sam s njim i njegovim prijateljima o poslovnim mogućnostima i ambicijama. Jako je to zanimljivo, kad imaš grad od nekoliko milijuna stanovnika, brojne obične ideje stvaraju zaradu. To jednostavno ima prođu. Lakše je krenut. Također, živiš li u razvijenom društvu, nađe se i netko tko je voljan i ima para platit svašta nešto.

Teško je u Africi gdje ljudi gladuju probit neku poslovnu idejicu.


Inače, ne poznajem poštenog milijunaša.

Poznajem jako dobro nekoliko dobrostojećih obitelji, poštenije bi bilo reći srednji sloj. Jedan je cvjećar, ima firmu, radi sam, pomaže mu obitelj, povremeno zaposli 1-2 djelatnika, njegovo bogatstvo nije u poslu koji zarađuje kruh nego je naslijedio zemlju koja je postala jako atraktivna. Ne vozi nikakvo skupo auto, dapače, staro mu je oko 10 godina.

Poznajem dobro 3 knjigovođe, jedna je u kreditu za stan do grla, ostale dvije imaju jako razgranato knjigovodstvo, izuzetno stresan posao, ali su u stanju iskeširat za manje auto. Ostale stvari kupuju na kredit, žive u stanovima, na selu imaju naslijeđenu kuću. Ne idu na ljetovanja, zimovanja, priušte sebi cca 2x godišnje vikend negdje. Ponavljam, žive jako stresno. Zapošljavaju 10ak ljudi.

Poznajem nekoliko managera, žive uglavnom mrvicu bolje od prosjeka, ovisno o obiteljskoj situaciji tj, koliko im ostali članovi imaju.

Poznajem i jednog srednjeg poduzetnika, ima 3 stana, vikendicu, plaća djeci studije gdje ih put nanosi, u svemu tome ipak se krpaju i taj standard ovisi o bankama koji podržavaju biznis, kad ne bude izgledno da je solidan i banke zatvaraju pipu.

Tako da, hm, ne znam osobno milijunaša koji je znao neko znanje, potrudio se i -uspio!

[Kaae]

Ja ih znam preko nekoliko. Ok, zive vani; tu gdje i ja, sto je cak i poprilicno bogu iza nogu.

No nitko se nije bavio piramidalnim shemama. Ima ih koji to pokusavaju (jucer sam, nazalost, iz dubrosusjedsko-obiteljskih odnosa prisustvovala jednom od tih uzasa, gdje sirota djevojcica prodaje neko smece od nakita), ali nitko od toga ne zivi. Onako, ispada da je to hobi (dokonih) kucanica, uglavnom.

[ivanas]

Teško je u Africi gdje ljudi gladuju probit neku poslovnu idejicu.

Čitala sam o jednom poslovnom čovjeku koji je razvio bankarski biznis u Africi. Njegova ideja je sitnim kreditima pomoći lokalnom stanovništvu da nešto pokrene. Za klijente ima pretežno žene jer je procijenio da su odgovornije i poduzetnije, a inače u tim krajevima se skrbe za djecu i smišljaju razne načine kako se prehraniti.
Ideja je bila da posudi manji iznos novca, otprilike su se cifre kretale oko 100 dolara(za naše pojmove malo, u Africi je to pravo malo bogatstvo, nekoliko mjeseci jedna obitelj preživljava s tom cifrom, znači 100 dolara u afrci jednako naše 3-4 prosječne plaće), ako osoba koja mu dođe po zajam kaže kako će s njim pokrenuti nešto. Naveden je između ostalih primjer kako je jedna žena za taj iznos kupila neku tegleću životinju pa je sa životinjom mogla prenijeti nekoliko puta više vode nego kad su ona i djeca pješice nosili vodu u selo, i onda je tako dopremljenu vodu mijenjala za novac, ili češće za hranu i neke druge potrebne stvari za svoju obitelj. Na taj iznos su obračunavane kamate od nekoliko postotaka(poštenije i povoljnije nego u npr. našim lihvarskim bankama) i mjesečna otplatna rata je bila cifra koju je bilo moguće vraćati tamošnjoj obitelji.
Postotak vraćenih kredita i urednost otplate je bila veća nego u prosječnom zapadnom bankarskom sustavu.

S jedne strane je neke stvari lakše pokrenuti u razvijenijem i bogatijem društvu, ali s druge je u tom društvu veća konkurencija i zasićenost tržišta.

Čitala sam nedavno u jednim dnevnim novinama o jednom poduzetniku koji se prvi u Hrvatskoj počeo baviti recikliranjem odjeće i otvara second hand shopove. Pošto je kriza, a jedno od područja koje u krizi raste , je prodaja rabljenih stvari, posao mu ide zadnje vrijeme sve bolje, odjeću koja je još dobra prodaje u second hand shopovima, koja nije, reciklira ju i sirovinu podaje vani gdje ona postaje nova odjeća, počeo je postavljati sve više kontejnera u koje ljudi mogu baciti nepotrebnu i dotrajalu odjeću. Čovjek radi, zarađuje, zapošljava i još pomaže pri očuvanju okoliša. A našao je područje koje uspjeva bolje u kriznim vremenima nego u boljim danima.
To je po meni vrhunska ideja i posao.

Milijunaše koje ja znam imam priliku pratiti veći dio života i gledala sam kako male trgovinice i kafići izrastaju u velike firme, ne preko noći ali kroz desetak i nešto godina. Ono što im je zajedničko je da su to obiteljski poslovi gdje cijela obitelj radi i sudjeluje, tek kad posao raste zapošljava se ljude izvana, kapitale se ponovno ulaže, ne kupuju se kuće i auti već poslovni prostori i sl, tek kad je posao narastao kupuju se i malo bolji auti(ne neki jako luksuzni, skuplji im je kombi koji se koristi u poslu, nego osobni auto), i poslovanje se širi i na ideje izvan osnovnog posla(tipa uz trgovinu na malo, otvara se i kafić, i autopraona i sl a sve skupa je na neki način povezano.) ono što im je zajedničko je nos za posao, u pravom trenutku prepoznati priliku i iskoristiti je, i na vrijeme prepoznati kad nešto ne donosi profit i kad treba prodati ili prestati.
Svi žive u Hrvatskoj i nikad nisu imale nikakve političke veze, za jedne znam da su ih neki poslovi i zaobišli baš zato što se nisu htjeli učlaniti u stranku, ali uvijek se našlo posla izvan toga.

[ivanas]

Ja ih znam preko nekoliko. Ok, zive vani; tu gdje i ja, sto je cak i poprilicno bogu iza nogu.

No nitko se nije bavio piramidalnim shemama. Ima ih koji to pokusavaju (jucer sam, nazalost, iz dubrosusjedsko-obiteljskih odnosa prisustvovala jednom od tih uzasa, gdje sirota djevojcica prodaje neko smece od nakita), ali nitko od toga ne zivi. Onako, ispada da je to hobi (dokonih) kucanica, uglavnom.

Loš proizvod je loš proizvod kako god da se prodavao. Na prvoj godini faksa sam onako usput poznatima prodavala kozmetiku, nisam baš neki prodavač bila ali bih si zaradila taman da pokrijem neku svoju sitnu narudžbu, a osnovnu kozmetiku bi ionako morala kupiti, a ovako bi ju zaradila. Poznajem nekoliko njih što su si na taj način zarađivali pristojnu plaću.
Ne mislim da se itko baš može obogatiti na taj način, ali se svašta može naučiti. Oni često za svoje članove imaju nekakve seminare, jednom sam prisustvovala nekoj prezentaciji, i način na koji je taj lik prezentirao proizvode mogao bi se staviti pod literaturu na satovima marketinga na faksu. Inače se dobar seminar iz marketinga skupo plaća a preko neke firme za mrežni marketing naučiš nešto o prodaji praktički besplatno.

[ivanas]

Čitala sam knjigu i Milijunaš iz susjedstva i nju isto mogu preporučiti. Opisuje životni stil i način upravljanja novcem prosječnog američkog milijunaša.
Ti ljudi ne žive raskošno, već udobno, ali znaju raspolagati i investirati novac pa ne moraju više raditi osim ako ne žele već taj svoj ne preraskošni nain života mogu održavati s prihodima iz svojih investicija. z a razliku od ljudi koji naizgled žive raskošno, a ustvari su u dugovima i blizu bankrota, kao što imamo puno primjera našeg tzv jet seta.

[sirius]

Meni se diže kosa na glavi od takvih piramida. Najviše mi se diže zbog tog amerikaniziranog skoro pa sektaškog pristupa. Znam nekoliko ljudi koji su bili uključeni (i zaluđeni) raznim mrežnomarketinškim proizvodima, i svi su loše završili.
Možda jedina dobra stvar u tom pristupu je ta da se ući vjerovati da je ponuđeni proizvod najbolja stvar na svijetu, i kako uvjeriti ostale da je zaista tako. Onda od tog pristupa vidim korist da se nakon naučenog , taj pristup (vjerovanja u prozvod) koristi za vlastitu promociju (nećeg drugog , nikako ne stvari iz mrežnog marketinga).

Zapravo nikad bogatašice od mene, kako stvari stoje...(MM je sposobniji, možda budem bogataševa žena).

[ivanas]

Možda jedina dobra stvar u tom pristupu je ta da se ući vjerovati da je ponuđeni proizvod najbolja stvar na svijetu, i kako uvjeriti ostale da je zaista tako. Onda od tog pristupa vidim korist da se nakon naučenog , taj pristup (vjerovanja u prozvod) koristi za vlastitu promociju (nećeg drugog , nikako ne stvari iz mrežnog marketinga).

Ovako nešto i ja mislim.

[ljiljan@]

Meni se diže kosa na glavi od takvih piramida. Najviše mi se diže zbog tog amerikaniziranog skoro pa sektaškog pristupa. Znam nekoliko ljudi koji su bili uključeni (i zaluđeni) raznim mrežnomarketinškim proizvodima, i svi su loše završili.

X
Znam obitelj koja je prije 10-tak godina radila solidno plaćene poslove. Zbog mrežnog marketinga obje plaće otišle im u kredite, imali su punu garažu proizvoda koje nitko nije htio kupiti jer glupe ljude nisu uspjeli uvjeriti da bez tih proizvoda ne mogu živjeti. Živjeli su nekoliko godina od svekrvine mirovine oni i njihovo troje djece. Žena se prva probudila iz piramidalnog sna i prva shvatila da su prevareni. Muž se probudio godinu dana kasnije i u tih godinu dana gotovo da im se raspao brak. Sada je, Bogu hvala, sve na mjestu a oni su bogatiji iskustvom a siromašniji novcem. Kad se samo sjetim koliko smo ih morali uvjeravati da nismo prirođeno glupi jer oni nam nude novac a mi nećemo.

[sirius]

Ovako nešto i ja mislim.

Da, ali na prezentacijama mrežnog marketinga više od tog znanja koje se može naučiti iz mene vrišti da nije moralno skupo prodavati maglu jer zapravo proizvod prodaje osjećaj, vječnu mladost, savršeno zdravlje i vrijeme koje se ne može kupiti.
Dakle, mrežni marketing za mene nula bodova . Ali nema ništa protiv da bilo tko nudi fer proizvod za poštenu cijenu, ali ako je cijena poštena i proizvod kvalitetan, tada nije niti nužno imati TOLIKO agresivan pristup kao kod mrežnog marketinga (ali dobro osmisliti prezentaciju i način prodaje je poželjno).

[Kaae]

Čitala sam o jednom poslovnom čovjeku koji je razvio bankarski biznis u Africi. Njegova ideja je sitnim kreditima pomoći lokalnom stanovništvu da nešto pokrene. Za klijente ima pretežno žene jer je procijenio da su odgovornije i poduzetnije, a inače u tim krajevima se skrbe za djecu i smišljaju razne načine kako se prehraniti.

http://www.kiva.org/start

[Peterlin]

Shvatila sam da je i meni sigurnost važna, a u pozadini želje za sigurnšću je strah, strah da se neće moći plaćati kredit, režije, zaraditi dovoljno, i da treba čuvati ono malo što imamo. Taj strah je onekad tako dobro zamaskiran, meni je jedna jaka glavobolja pomogla da ga otkrije, kad sam htjela osvijesiti uzrok iznenadnog bola.
Isto npr. čuvanje stvari koje nam više ne trebaju, imamo cipele koje su još dobre, nisu oštećene ali ih dugo ne nosimo, ne pašu nam više, ali ih čuvamo, kao još su dobre, mogu zatrebati. A to mogu zatrebati, je podsvijesni strah da će u budućnosti biti situacija da nećemo moći kupiti nove.

Počela sam još prije par mjeseci, a sad prodajem ili poklanjam apsoluton sve od odjeće i stvari što ne koristim, čak i ako postoji šansa da će mi jednom zatrebati, i oslobađam se tih skrivenih misli i strahova.

Ma čitala sam i ja knjige o milijunašima i feng shui i sve te trice... Ima dobrih stvari, a i onih bezveznih kao i u svemu.

Ne živim u grču, ali tako sam odgojena da smatram kako je bacanje hrane neprihvatljivo ponašanje (na primjer). Volim biti u situaciji da mogu pomoći drugima (materijalno ili na bilo koji način). Isto se sustavno rješavam viška stvari, ali to mi s financijama nema veze (osim ako stvarno ne živiš po feng shui načelima, pa vodiš računa da se zahod ne vidi s ulaznih vrata da ti lova ne bježi iz kuće, he he he...).

Zdravorazumski - nekako mi se čini mudrim imati neku rezervu "za svaki slučaj" tipa 2-3 plaće u čarapi, ako tko ostane bez posla ili se trefi kakva boleština nedajbože.... Ne očekujem, ali nikad se ne zna. Isto, ispadne da od svake plaće dio ode nekome kome više treba (da sad ne nabrajam...). Jučer je moj stariji prosjaku dao par kuna. Ako imam viška dječje odjeće - dam kome treba. Ne radi se o načelima niti bogznakoliko o tome razmišljam, ali ne prođe Božić da npr. ne odnesemo u Kap dobrote vreću namirnica + odjeću koju ne nosimo. Dobro se dobrim vraća. Otkad radim nisam bila bez novaca. Istina, bilo je sušnih perioda i onih boljih. Ne razmišljam pozitivno, trudimo se (cijela obitelj) živjeti odgovorno i pozitivno. I to ti je sva mudrost.

[makita]

Mnoštvo strategija i znanja utaba nam put do uspjeha, i volila bih da ovaj topic ide u tom smjeru.

Moje spominjanje forumskog čitateljstva i zarade unutar 2 godine implicira u neku ruku da će otvaračica topica iskoristiti forumsko pučanstvo, a to nisam htjela reći. Isprekidano sam pisala pa sam se malo pogubila, nisam htjela reći da će ona u topicu il posredstvom foruma nagovarat nekog, al htjela sam reći da nije zarada nagovorit neku količinu ljudi da kupe nešto bezvrijedno. Posao je, po meni, prepoznat potrebu, zadovoljit je i zaradit pritom.

I da, nikako pitat, kako doći bliže vrhu u google tražilici

[ivanas]

[QUOTE=makita;2252921I da, nikako pitat, kako doći bliže vrhu u google tražilici[/QUOTE]

Tek trebam izraditi web stranicu i konzultirati se oko nje s onima koji ju trebaju raditi, ali ključna stvar je izabrati pravo ime, tj. adresu tražilice. Kupila sam i dvd koji spominje ovu temu, pa sam u fazi proučavanja.

Kaae hvala na linku, nikako se nisam mogla sjetiti imena.

Da, ali na prezentacijama mrežnog marketinga više od tog znanja koje se može naučiti iz mene vrišti da nije moralno skupo prodavati maglu jer zapravo proizvod prodaje osjećaj, vječnu mladost, savršeno zdravlje i vrijeme koje se ne može kupiti.
Dakle, mrežni marketing za mene nula bodova . Ali nema ništa protiv da bilo tko nudi fer proizvod za poštenu cijenu, ali ako je cijena poštena i proizvod kvalitetan, tada nije niti nužno imati TOLIKO agresivan pristup kao kod mrežnog marketinga (ali dobro osmisliti prezentaciju i način prodaje je poželjno).

Nisu svi proizvodi koji se prodaju pri mrežnom marketingu preskupi, ja sam kupila par za koje mislim da je fer cijena u usporedbi s onima kupljenima u trgovini.
Svi moraju imati maržu, da vidite nabavnu cijenu nekih proizvoda u trgovinama pao bi vam mrak na oči. A opet trgovina i ma trošak prostora, režija, održavanja a toga u mrežnom marketingu nema.
Što se tiče agresivnog pristupa, ovisi o kome se radi, koja firma ali i koji prodavači, ja sam ih srela od takvih daveža da sam bježala glavom bez obzira do normalnih, sve zavisi.

[ivanas]

Ma čitala sam i ja knjige o milijunašima i feng shui i sve te trice... Ima dobrih stvari, a i onih bezveznih kao i u svemu.
Isto se sustavno rješavam viška stvari, ali to mi s financijama nema veze (osim ako stvarno ne živiš po feng shui načelima, pa vodiš računa da se zahod ne vidi s ulaznih vrata da ti lova ne bježi iz kuće, he he he...).

Meni se isto ne čini da sve te sitnice imaju veze, ali sam primjetila da prostor u kojem živimo ima više utjecaja na nas i na naš život nego sam prije mislila (pa sam počela još malo više paziti na red iako nisam čistunac po prirodi) i neki prostori jednostavno imaju lošu vibru, zato sam se selila dva puta u tri mjeseca.
Ima milijun primjera, dva kafića jedan do drugoga, na istoj lokaciji, lijepo uređeni, gazde se trude, jedan radi kao lud, drugi jedva.

Evo jedna pametna web stranica da podjelim s vama.
http://www.24sata.hr/pametnakuna

[MarijaP]

Ivana, taj koji je pokrenuo male kredite za žene se itekako dobro osigurao. Npr. 5 žena digne kredit zajedno da kupe 5 kokoši. kokoši krepaju (a to je često) i one nemaju zaradu, a kredit moraju vratiti.
Potpisale su da su jedna drugoj jamac pa ako jedna ne može vraćati ove druge 4 ju dave i mrcvare na užasne načine. I kompletnu obitelj. Ima i ubojstava i svačeg.
Uglavnom, rijetko kome je sunce zasjalo s tim kreditima osim samom tipu koji je to pokrenuo.
BBC snimio dokumentarac o tome. Zastrašujuće šta im se događa.
I nisu si same krive jer su kronično nepismene i nisu znale šta potpisuju i većina je morala ispisati djecu iz škole jer ih više ne mogu slati.

Najlakše je preko leđa sirotinje. Zato mi se i ne sviđa mrežni marketing i piramide. Uspije samo onaj na vrhu, ostali imaju garažu punu proizvoda (u najboljem slučaju) i ljudi ih izbjegavaju u širokom luku.

Nama je nedavno došla neka žena prodavati čarobne napitke i tablete. Uvalila se s muževim kolegom koji je rekao da će doći pričati s mužem nešto o poslu.
Žena je tako nisko igrala i pucala na majčinske osjećaje i dječju dobrobit i koješta. To mi se gadi. Pustila sam ju da izvergla do kraja samo zbog tog kolege koji je blento blentavi i žao mi ga. Žena je vms i to je stalno naglašavala. Skupa sa 20 god staža u dječjoj bolnici. Pa ona zna šta za djecu valja. FUJ
Što bi se u mom kraju reklo "Đe će ti duša?"

[cvijeta73]

vidiš, da odmah odgovorim na pitanje s početka.
ja jednostavno nemam živaca za takve stranice, apsolutno me to ne zanima.
i zato nikad od mene milijunaša.
no, ivanas, go for it.
ima sigurno načina s kojima se može dodatno zaraditi.
jedino što mislim da isto treba jako puno vremena u to uložiti.
inače, imam dva poznanika koji žive (i to jako dobro) od texas holdem pokera na internetu.

[MarijaP]

http://www.hub.hr/Default.aspx?art=1942&sec=508

Tu ima pametnih savijeta.

Prije ćeš osvojiti na lotu, nego 2 kn pretvoriti u 2000 kn, osim ako ne napišeš knjigu o samopomoći

[ivanas]

Ivana, taj koji je pokrenuo male kredite za žene se itekako dobro osigurao. Npr. 5 žena digne kredit zajedno da kupe 5 kokoši. kokoši krepaju (a to je često) i one nemaju zaradu, a kredit moraju vratiti.
Potpisale su da su jedna drugoj jamac pa ako jedna ne može vraćati ove druge 4 ju dave i mrcvare na užasne načine. I kompletnu obitelj. Ima i ubojstava i svačeg.
Uglavnom, rijetko kome je sunce zasjalo s tim kreditima osim samom tipu koji je to pokrenuo.
BBC snimio dokumentarac o tome. Zastrašujuće šta im se događa.
I nisu si same krive jer su kronično nepismene i nisu znale šta potpisuju i većina je morala ispisati djecu iz škole jer ih više ne mogu slati.

Znaš li možda ime dokumentarca

[MarijaP]

Bilo na Reporterima. TIp je dobio Nobelovu nagradu za ekonomiju. Radi vlastite zarade, ne radi pomoći siromašnima. Krenuo je u Indiji. Gledala sam samo manji dio. Ostalo mi mama prepričala. Probaj zguglati.

[Peterlin]

Meni se isto ne čini da sve te sitnice imaju veze, ali sam primjetila da prostor u kojem živimo ima više utjecaja na nas i na naš život nego sam prije mislila (pa sam počela još malo više paziti na red iako nisam čistunac po prirodi) i neki prostori jednostavno imaju lošu vibru, zato sam se selila dva puta u tri mjeseca.
Ima milijun primjera, dva kafića jedan do drugoga, na istoj lokaciji, lijepo uređeni, gazde se trude, jedan radi kao lud, drugi jedva.

Evo jedna pametna web stranica da podjelim s vama.
http://www.24sata.hr/pametnakuna

Pa ima istine u tome - ako ti je kaos u kući, kaos ti je i u glavi, a vjerojatno i u financijama... Ja to isto primijenjujem, ne zato jer tako kaže feng shui, nego zato jer sam odavno uvidjela da su djeca izbezumljena ako imaju oko sebe previše igračaka ili drugih stvari, to razara pažnju i teško se mogu usredotočiti. Isto je i s nama odraslima. Određeni stupanj reda mora biti. Ne mogu reći da sam bolesno uredna (uvijek se nađe okolo knjiga iz knjižnice, šlape u predsoblju i jakne na vješalici koje nisu u ormaru) ali nema šanse da ne znam prilično točno koliko imam na tekućem, koliko na žircu, koliko na deviznom (oko nule, he he he) - to ne postoji.

Red dolazi iz glave, pa se tek onda seli na sve oko nas. Teško je držati red u kući gdje su djeca ako imaš previše stvari. Daklem, štednja (nekupovanje nepotrebnog) je višestruko korisna jer ne stvaraš nered i ne trošiš novac.

Što se tiče ove stranice - ima dobrih savjeta. Baš sam na prvi pogled naletjela na savjete o trampi (tako živimo i mi jer imamo što ponuditi za razmjenu, a imamo i ljude u blizini s kojima to činimo). Evo jutros je kolegica donijela svoju povrtnicu i zelenu salatu iz vlastitog vrta. Ja sam njoj nosila svoje voće dok ga je bilo. Nije to neka enormna količina, ali brate mili, sve što dobiješ ne moraš kupiti. Često razmjenjujemo i odjeću, dječju odjeću, knjige... ma sve živo. Uživamo u tome, družimo se, a manje trošimo.

Ostalo - kako zaraditi? U životu nisam tražila posao, nego je posao uvijek našao mene, a novac je uslijedio nakon toga. Treba samo imati otvorene oči za prilike koje nam odgovaraju. Feng shui majstori rekli bi da trebamo raditi savjesno ono što trenutno imamo (pa čak i ako nismo s tim zadovoljni) pa će se neka vrata već otvoriti.

Teško je napisati skup pravila koja bi vrijedila za baš svakoga. Meni je potreba za sigurnošću stečena (dugo sam bila podstanar, iskusila sam kako je to ostati bez posla i bez plaće...) ali ponekad se pitam da li pretjerujem i gdje je crta na kojoj se treba zaustaviti i reći "E, sad mi je dosta, imam dovoljno..." Problem je u tome što u tom nastojanju da se osiguraju i zarade ljudi zaborave živjeti i svakodnevno uživati u životu (malim stvarima i svim ostalim radostima). Ja sebe često moram podsjećati na to.