Od totalne velikodušnosti do krajnje sebičnosti - faza?
Dakle, Fiona je bila dijete koje je sve svoje dijelilo s drugima - nudila je nepoznate bebe svojim voćem i keksima, davala igračke, prilazila djeci i odraslima, bila je čak i previše otvorena - tako nam se barem činilo, jer je bilo i situacija da nekom priđe s ispruženom rukom, u ruci igračka ili klopa, a taj netko joj otme ono što drži u ruci i još ju k tome lupi ili gurne. U takvim joj je prilikama bilo teško objasniti zašto se to događa (a, iskreno, kako da joj točno objasnim kad takav mentalni sklop nije jasan ni meni, koja sam odrasla). Uglavnom, oličenje velikodušne bebe.
A onda je krenula u vrtić.
Tamo se, naravno, morala naučiti izboriti za ono što želi i neko vrijeme je to jako dobro funkcioniralo. Postala je malo opreznija u kontaktu s nepoznatima, što mi je bilo drago, jer je prije toga bila doslovce spremna otići s bilo kime ili dati nešto svoje bilo kome. Nakon što je počela ići u vrtić došla je do nekog ponašanja koje bih nazvala zlatnom sredinom.
Međutim, zadnjih tjedana postaje sve sebičnija i, čini mi se, zatvorena prema okolini. Tete u vrtiću kažu da u njezinom ponašanju nema promjena, da se jako dobro slaže s klincima, da nema nikakvih problema i, uglavnom, da je sve u redu.
Kad je ispitujem o vrtiću čini mi se zadovoljna, vrlo rado ide, čak plače ako ju ranije pokupim i tak - izgleda da po tom pitanju nema problema (kuc-kuc, pljuc-pljuc).
No, njezine stvari postale su samo njezine i čak ako ih neko drugo dijete samo pogleda, nastaje panika, bez obzira radi li se o nekom poznatom djetetu ili sasvim nepoznatom. Jedan dan su nam u posjeti bili frendovi s nešto mlađom curicom koju je Fiona prije toga uvijek ljubila, grlila, mazila i igrala se s njom. Ovaj put joj nije dala ni da pogleda neku njezinu igračku. Ništa nije pomoglo, ni naša uvjeravanja da je to njezina igračka i da joj je curica sigurno neće uzeti, da ju ona želi samo pogledati, da se ne mora bojati...
Jučer sam bila na kavi s frendicom i njezinim sinom, kojeg Fiona također jako voli - međutim, nije mu dala ni dotaknuti neke ukrase koje ima na svojim kolicima! Budući da je maleni baš htio to pogledati, ja sam ih dala njegovoj mami u ruke, pokušavši objasniti Fioni da će on to samo pogledati, malo se poigrati s njima i vratiti ih na mjesto, da je to njezino i samo njezino, ali ništa nije pomoglo. Ona je briznula u plač i bila gotovo neutješna.
Danas smo bile u istom tom kafiću i malena se uopće nije htjela igrati (riječ je o dječjem kafiću u kojem uvijek ima puno klinaca i sve je nakrcano igračkama), nego je stalno stajala kraj kolica, jednom rukom papala, a drugom ih grčevito držala, ponavljajući da su ona njezina. Pokušavala sam joj objasniti da se može otići igrati i da ću joj ja čuvati kolica, ali bez uspjeha. Izgleda da sam izgubila njezino povjerenje time što sam dan ranije dala malenom da se igra njezinom igračkom. Nakon nekog vremena joj nije bilo dovoljno da jednom rukom drži kolica, nego je htjela sjesti u njih. Tek kasnije se malo oslobodila i otišla se igrati s drugom djecom.
I tu postoje problemi - zajedničke igračke su u vlasništvu kafića, međutim, ona si odabere neku koja joj se sviđa, stavi ju sa strane, uopće se ne igra s njom, ali poludi ako ju neko drugo dijete uzme u ruke. I nikako joj ne mogu objasniti da to nije njezina igračka, nego zajednička, i da se odrekla prava na nju čim se prestala igrati. A to joj je još prije dva-tri mjeseca bilo skroz jasno i nikad nije radila probleme.
Kad ju pitam veseli li se bebi, kaže "da". Hoće li bebi dati svoju staru odjeću - "da". Hoće li se igrati s bebom - "da". Hoće li pomagati mami da se brine o bebi - "da". Hoće li bebi posuditi svoje igračke - "ne"!
I sad se ja pitam da li je riječ o fazi, o nekoj dubljoj promjeni karaktera, o prilagodbi na vrtić ili o nečem drugom.
Imate li i vi iskustva s tim naglim napadima "moje, moje, moje" i, ako imate, koliko traju?
Još nešto - mi kod kuće govorimo hrvatski, a u vrtiću je sve na njemačkom. Ispadi sebičnosti su na njemačkom - sve je "meine, meine, meine". Valjda zato što se na hrvatskom nema s kim boriti za stvari. :?
 |
|||
Odgovori s citatom
Sanja prvotno napisa
)
.
