Ma možeš, probaj!
Ja si to isto ponekad pomislim kada učenicima govorim o planiranju i organizaciji učenja
 |
|||
|
|
|||
Ja si to isto ponekad pomislim kada učenicima govorim o planiranju i organizaciji učenja
Osim što nisam neki uzor, ne da mi se to ni organizirat ni nadzirat.no@ prvotno napisa
Propali slučaj, nema mi pomoći. Mene samo zabavne stvari zanimaju, a organizacija vremena to nikako nije.
Nema propalih slučajevaOsim što nisam neki uzor, ne da mi se to ni organizirat ni nadzirat.
Propali slučaj, nema mi pomoći. Mene samo zabavne stvari zanimaju, a organizacija vremena to nikako nije!
Treba reći djeci (vrijedi i za odrasle) da je kod planiranja i organizacije vremena najvažnije uplanirati zabavu! Naime, treba se se nagraditi za uspješno odrađene (neprimamljive) aktivnosti, pa svakako treba odmah planirati i vrijeme za zabavu.
Također im/nam treba posvijestiti osjećaj kada radimo nešto zabavno i što volimo a ne možemo se u potpunosti prepustiti i uživati jer nam kroz glavu prolazi misao na nenapisanu zadaću, ne pročitanu lektiru (uglavnom sve ono što smo mogli a nismo napravili radi loše organizacije vremena)..... Želja da u potpunosti uživamo može itekako biti motivator.
Posljednje uređivanje od no@ : 03.11.2012. at 21:36
da ovo vidi moj malac, rekao bi zasto ona nije moja mamaOsim što nisam neki uzor, ne da mi se to ni organizirat ni nadzirat.
Propali slučaj, nema mi pomoći. Mene samo zabavne stvari zanimaju, a organizacija vremena to nikako nijenjegova je mantra, ali mama, ja bih se zabavljao! citaj od 0 do 24
Moja mama ni mene ni brata nikad nije tjerala na kucanske poslove, kao, samo vi ucite, jedina je obveza kad smo vec narasli bila ocistiti svoju sobu jednom na tjedan, mozda tu i tamo odnijeti smece itd. Zao mi je reci da koliko god ona meni htjela dobro, ja u toj kuci nisam stekla apsolutno nikakve dobre navike. Niti sam nesto posebno ucila (svi su mi predmeti isli + kampanjac) niti sam morala raditi tako da u principu kad sam dobila dijete, a kasnije i s njime pocela zivjeti sama, u apsolutno sam se svakom pogledu morala preodgajati. I financijskom, što mi je zapravo najveći problem jer smo uvijek imali sve sto nam je potrebno (u razumnoj mjeri). Taj preodgoj traje vec nekih 10 godina i nije nimalo zabavnoNedugo nakon što sam počela živjeti sama sa sinom, dobili smo i gospodina muža koji je odgajan po istom principu (izuzev financijskog happy-go-lucky stava) - to mi je bila takva šamarčina - najžalosniji trenutak u našem zajedničkom životu bio mi je kad sam morala u bolnicu roditi i samo sam ga zamolila da makne veš sa sušila i pobriše neku plijesan u wc-u i kad sam se vratila iz bolnice to je još uvijek tamo stajalo. Pola sata posla. A nije me bilo 3-4 dana. On je izuzetno dobar čovjek, zaista, ali po pitanju kućanskih poslova još uvijek nismo došli na zelenu granu. Imam osjećaj da je to jedina stvar koja nam kvari odnos - i zato svaki put kad pomislite da ih ne treba gnjaviti kuć. poslovima i sl., pomislite i na to kakav će to utjecaj imati na njihov život kasnije. Vjerujem da ima brakova koji se zbog takvih "sitnica" i raspadnu na kraju.
Što se tiče mog sina, moram priznati da je sad mnogo razumniji nego recimo prije 2 godine - ja sam zaista nekoliko puta sjela i plakala i objašnjavala im koliko negativno na mene i naš zajednički život utječe to što se od mene svjesno ili nesvjesno očekuje da se za sve pobrinem. Koliko bi nam bilo bolje da svi radimo po kući i koliko bismo više vremena imali za provesti zajedno. Tako da kod njega vidim pomake na nekoj trajnijoj razini - pospremi suđe za sobom, sam od sebe počne spremati sobu i sl. Kod muža to funkcionira samo tjedan dana nakon razgovora. Mislim da tu "zasluge" ima i to što dio posla radim od kuće pa onda nekako se podrazumijeva da ako sam kod kuće da mogu i sve ostalo po kući obaviti. U teoriji imam jasan plan kako sve to srediti, u praksi ne uspijeva svaki put. Ali mislim da treba naprosto ustrajati - moja ujna je imala točno određen raspored tko šta od djece kad radi i čini mi se da su izrasli u puno praktičnije osobe od brata i mene kojima je to tad bilo "Oh, jadni vi". Naravno da će se oni snaći u samostalnom životu i ako ama baš ništa ne rade kao djeca - ali čemu ih uopće stavljati u tu nezavidnu situaciju da s nekim jednog dana dolaze u sukobe oko gluposti kao što su tko će posložiti suđe u perilicu, bolje da ih odmah pokušamo odgojiti da je to naprosto dio života koji smo svi dužni odraditi.
Baš sam nedavno o ovoj temi pričala sa svojom frendicom, ona ima dvoje djece 14-godišnjakinju i uskoro 12-godišnjaka, koji skoro pa ništa doma ne rade, ali to je isključiva krivica nje jer ih je tako odgojila i ona je toga svjesna. Od kuhanja, pospremanja za njima, stavljanja veša u mašinu, slaganja ormara, kupovine, itd sve obavlja ona uz poneku pomoć muža.
Vidim da niti ne traži od njih nekakvu pomoć.
Tara ide u dućan od svoje 6 godine, to je od malena htjela pa sam je polako puštala i sada to obavlja bez problema, naravno ne svaki dan nego kada mi nešto zatreba a nemam doma, za čas se obuće, uzme popis i ode...zna oprati suđe, staviti oprani veš na sušilicu, tu i tamo posisa stan (kada joj puhne)...sredi svoju sobu, izvede psa u šetnju....a i zna biti dana kada njene robe ima od spavaće sobe, do kuhinje i tak.
Uglavnom polako je učim kuhanju jednostavnih stvari, jer opet ona to želi, voli peći kolače, mijesiti tijesta i tako...
Ne bi voljela da jednog dana ništa ne zna, i da bude totalno nesamostalna, pa eto volim i to što pokazuje volju da nešto nauči po pitanju kućanskih poslova.
Ne znam što bi rekla.
Moja je D., kad je bila mala, bila vrlo neuredna a sad je jako uredna i voli da joj je sve organizirano i lijepo složeno. Možda se i kod vas promijeni kad narastu
A V., ona nije baš tako urednaNo bude se to s vremena na vrijeme popravilo, nadam se.
Posljednje uređivanje od goga123 : 24.12.2013. at 13:33
podižem malo temu, upravo se danas spremamo napraviti raspored obveza u kućanstvu. Šefica i Mudrac su, prema ovom pročitanom, u nekom prosjeku po radišnosti. za školske obveze i higijenu su samostalni i ne treba ih podsjećati na odlazak na aktivnosti, zadaće, na pranje zuba, tuširanje, odlaganje odjeće u košaru i sl, (osim čarapa koje ponekad nalazim po dva-tri para kraj kreveta, ali na kraju ih ipak sami odnesu). ona se sama sjeti svoju sobu pospremiti, on to čini samo na poticaj (iako, zapravo i nije toliko neuredna budući da stalno visi za kompjuterom pa i nema nekih posebnih aktivnosti koje bi izazvale nered, za razliku od umjetničke duše Šefice koja stalno nešto izrađuje, rezucka, lijepi, ono kreativno stvaralaštvo u punom zamahu).
problem je u tome što mi nismo neki uzori - ja sam se, poučena nizom tema na ovom forumu tipa koliko često ovo, koliko često ono, čime ribate ovo, čime ono...odavno proglasila šporkom i neurednom i od tada se ni ne trudim izići iz te kategorije. neki dan je Šefica zaključila da stalno trebamo zvati ljude u goste jer je i njoj vrlo jasno da neke stvari pospremamo i počistimo samo i isključivo kada nam netko dolazi, onda se razletimo po stanu i pokušamo se koliko toliko upristojiti. bez toga, sami za sebe, i nemamo neke velike radne navike.
dakle, raspored bi bio u principu nama samima poticaj, ne toliko zbog djece
da ne duljim, imate li vi takve rasporede (na frižideru raspored po danima tko što radi ili sl.), ako da kako ste rasporedili obveze, ima li "kazni" za neizvršavanje, dopuštate li zamjene obveza, odgodu i sl. iskreno, puno nade polažem u tako nešto, zanima me funkcionira li to u rl ili samo u filmovima.
rijecanka moja, ko da sam ja pisala.
zato i nisam baš previše optimistična s tvojim rasporedom, mi smo ih na frižideru u nekoliko navrata imali, nakon mojih : od danas sam organizirana: naleta, al svu sreću ti želim
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 06.01.2015. at 08:56
Nema kod nas rasporeda na frižideru. Nitko ga ne bi čitao
Tj. mlađi član možda i bi, ali MM sigurno ne bi. Pouzdajem se u uhodane šprance obavljanja kućnih poslova. Još uvijek smo na onom da će dijete uraditi sve ako ga se podsjeti, ponekad uz pretpubertetski ringišpil očiju
Nama bi podsjetnik bio besmislen jer se nitko ne bi (osim sastavljača, dakle mene) sjetio pogledati ga.
Glasovne upute jedine funkcioniraju. Cure bi se same sjetile: pisati zadaće, usisati svako par dana sobu, pospremiti je svaku večer prije spavanja i oprati zube navečer, sve ostalo ide na speakerphone (istuširaj se, spremi torbu i odjeću za sutra, ubaci robu u košaru, izvrni čarape, pospremi krevet, stavi nakon jela suđe u suđericu itd, itd. ). Dakle, sve one hoće, ali nakon podsjećanja.
Mislim da je preoptimistično očekivati da će raditi sve navedeno bez glasovnih uputa. Ja bih bila zadovoljna kad bih postigla da reagira na glasovne upute. Još više da isto uspijem s mm-om
Posljednje uređivanje od pomikaki : 06.01.2015. at 12:56
Nemamo raspored jer tako niti mi odrasli
Moje ce obje dosta toga napraviti uz, kako kazete, glasovne upute.
Starija ne bude odusevljena, prvo se pobuni pa popusti i napravi sto treba.
Mladja napravi odmah gotovo bez pogovora. Pobrisu prasinu, usisaju, spreme svoju sobu, postavljaju stol i sklanjaju sudje sa stola. Mladja slaze i svoj ormar (majice, pidzame...).
No svaku vecer ih moram podsjetiti da se odu otusirati i da spreme torbu za skolu. Cesto je dovoljno reci- pola 8 je, znate sto treba
Moji odmah preventivno krenut urlat, nabrajat tko je od njih što napravio zadnji put, a tko nije napravio, po njihovom osobnom mišljenju dovoljno, uz konstantno "zašto uvijek jaaaaaa"... Odvratno. Dođe mi da sve izbacim iz kuće da se ne mora ništa spremat.
Posljednje uređivanje od čokolada : 06.01.2015. at 14:38 Razlog: krivo sam kvotala
O, pa ja uvijek ponudim alternativnu aktivnost. Velika se samo jednom opekla i izabrala nespremanje.
Može alternativa?O, pa ja uvijek ponudim alternativnu aktivnost. Velika se samo jednom opekla i izabrala nespremanje
joj tak su i moji
što se tiče pospremanja stola i stavljala suđa u mašinu, moja sestra i ja smo imale raspored: jedan dan jedna postavlja, druga sklanja, drugi dan obrnuto. onda roditelji nisu morali mislit o tome, jer bismo jedna drugu podsjećale
Nisam imala sestru, ali sam ljeta provodila sa sestričnom i bratićima... bilo nas je ukupno 6 (uz dedu, baku i od 2 do 6 mama i tata što se izmjenjivalo tokom ljeta), svako je imao svoj zadatak... I ne znam na koju foru, ali uspjeli su nam prodati demagogiju da smo uživali u tim zadacima... a posebna čast bila je biti mali od palube dedi kapetanu barke.
nešto iz širokog asortimana http://www.razredna-nastava.net/.
vidim da moje nade da ćemo ponekad imati i uredno i čisto samo za nas (da ne dolaze gosti) padaju u vodu. ali, ipak, kad se vrate s trčanja na koje idu s MMom ima da sjednemo svi zajedno i podijelimo zadaće, pa kako bude, bude. na pitanje "zašto ja?" dobijem lagani napad. uglavnom, idu po kruh, novine i sl. do dućana udaljenog dvadesetak metara i za pet-šest minuta "zarade" sav sitni kusur (sve što nije papirnato). nekad ih je to motiviralo, ali sad ni to više nije dovoljno. ali, kako sam i rekla, raspored više treba meni i MM-u, njih bismo mi lako podsjetili usmeno kad bismo sebe doveli u red.
A ovo Anino vrati svaku stvar na svoje mjesto , meni je čisti sf. Totalni! To ne mogu ni pojmiti. Sreća pa je mm ređuša koja kupi za mnom.
casa, ja sam isto takva - po definiciji neuredna, ali odgoj je učinio svoje i kod mene i kod mm-a (dosta dobro smo dresirani upravo ovako - da treba vraćati stvari na svoje mjesto, pa nam smeta prevelika razina neurednosti i krame). I djecu uvježbavamo da vrate stvari na svoje mjesto, s promjenjivim uspjehom. Stariji sin je u tome bolji od roditelja (bolje je organiziran i redovno se rješava furde), a mlađi ... njemu još uvijek treba "stimulacija" tj. dresura da posprema svoje stvari i izvršava svoje obveze (to je u biti nedjeljivo).
Eto, išlo mi je na živce dok sam bila u osnovnoj i srednjoj školi, a danas to isto radim svojoj djeci, isto kao i mm. Eto, da nas majke-aždaje nisu izdresirale, živjeli bi u totalnom kaosu. Ovako - stvari su ipak podnošljive. Više truda uložimo (kolektivno) u osmišljavanje sustava izbjegavanja kućnih poslova nego u sam rad. A to vraćanje stvari na mjesto je dio iste priče. To radimo samo zato da bi kasnije imali manje posla. Iako se moj mlađi sin ne bi složio. Bar ne bi dok mu se ne izgubi neka knjiga ili dragocjena stvar u njegovom vlastitom neredu, pa je prisiljen pospremiti e da bi to našao. Tja, nadam se da će s vremenom uspjeti naći sam sebi neki prihvatljiv način, jer ne kanim mu tražiti njegove izgubljene stvari do sudnjeg dana i dulje.
Ja imam dnevni raspored, a to je spremi svaku stvar na svoje mjesto gdje je bila i prije. Kuhanje i čišćenje iza sebe u kuhinji.
Ostalo kako stignem, a vidi se kad treba.
Počinjem uvijek od spavaćih soba. Krevetnina, prašina, pod. Tim redom.
Ako je veliko spremanje ubacim još i pranje zavjesa, prozora, lustera.
Veš volim sređivati, kao i peglanje.
Mrzim pranje podova.
Riječanka,mislim da ako si kao ja na tamnoj strani, nikakav raspored neće pomoći. Ja sam jedna neuredna i šporka žena, kako se to kaže, i nikakav raspored ovog svijeta ne bi me natjerao da odjednom operem cijelu kuhinju, da vadim sve iz ormara ili da raskrčim jakne u hodniku. Jednako tako svako jutro prebrišem školjku i operem pod u boravku, jer mi je to gadljivo i ne mogu to gledat. I mislim da je za promjenu potrebno razvit potrebu da bude čisto. Nikako da razvijem svakojake potrebe o kojima sam čitala na forumu, a i u tuđim kućama vidim koliko potreba za čistoćom ti ljudi imaju.
Da se našalim, kao što sam negdje pročitala, imam CDO, to bi bio OCD , samo što volim da je po abecednom redu.
Samo jedan primjer, volim kad su svi legići na broju. Ja bi najrađe ih zalijepila, ako ste gledale film , znate o čemu pričam.
Posljednje uređivanje od Ana i mamino zlato : 06.01.2015. at 16:31
'vako i ja....
popodne je N. imala rodjake u posjeti,nakon sto su ona i MM pospremili sobu ja sam otisla malo popraviti stvar,naime sve vrste slagalica moraju biti u jednoj kutiji, drvene stvari u drugoj, kuhinja u trecoj itd itd....
kako ide ona: stavi pravu stvar na pravo mjesto, i cini to cesto... ako primjetim da mi npr. na sanku stoji nesto cemu tu nije mjesto necu izaci iz DB praznih ruku nego usput to nesto vratiti tamo gdje spada... prasina me toliko ne smeta,ali stvari koje nisu na svom mjestu...uffff......uhvati me nervoza odma...
Mm slaže svoje majice u ormar po bojama, ali o tome ne smijem javno. I uzruja se kad otvori moju stranu ormara. Na početku je jadan vjerovao da me može preodgojit.
Moja kći ne radi apsolutno ništa.
Soba joj izgleda...užasno.
Moj muž isto ne radi ništa.
I onda ja dođem navečer s posla, a otišla sam ujutro i nađem sve kako sam i ostavila plus hrpu suđa u sudoperu i svuda uokolo.
I poludim.
Vičem, bacam suđe u perilicu i potrošim sat vremena da samo kuhinju raskrčim.
Ako ujutro nisam složila krevet, navečer ga nađem takvoga razvaljenog.
Sama čistim, perem, peglam, kuham, usisavam...
Muž jedino pesa prošeta, a mala niti to.
Za cuckom čistim ja, kupam ga ja, dekice mu perem ja, vodim ga veterinaru- ja...
Pun mi je kufer svega, a ne mogu ništa promijeniti.
Ja sam baš neki dan zaključila da će moj mlađi morati imati neku čistilicu (m/ž nebitno) jer sam ne pokazuje nikakvu volju za te stvari. Zapravo volju još i da, ali inicijativa mu je nula bodova.
Ne moraju raditi ništa. Moraju se organizirati tako da sve bude napravljeno i obavljeno. Kako - da li će sami, ili će naći žene (tj. partnere) da za njih rade ili da za njih MISLE, ili će nekoga platiti - meni svejedno. ALI dok su pod mojim krovom, onako je kako ih natjeram.
Ne da mi se uvijek, umorna sam od toga što marta kaže - vječitog prepucavanja čiji je red za pranje kade i svega ostalog, ali bratemili, da ih čovjek pusti, ne bi mrdnuli malim prstom. Uskoro bi im brlog izgledao ovako: http://blogs.psychcentral.com/amazed...1/Hoarding.jpg
Tanči,
meni je moja mama dozvoljavala da budem kao tvoja kćer. Govorila je da dok učim i izvrsna sam u tome da će me pustiti da to i radim.
Sve sam uz nju naučila, i spremati i kuhati i čak i ručni rad, ali mi to nije bila obaveza već volja.
Danas se naradim, barem sam prije imala luksuz samo učenja, sad i učim, i nosim bebu, i dojim, i radim sve po redu, uz povremenu pomoć mm
Ana, i moja kći uči i to jako dobro.
I nema veze što joj je soba svinjac.
Ja sam se s tim pomirila.
Zapravo, ja sam kriva za sve.
Uvijek sam sve sama radila i naravno da sada nakon 24 godine ne mogu ni muža mijenjati, a ni kći.
Ali se mogu barem malo ovdje požaliti
Posljednje uređivanje od Tanči : 06.01.2015. at 19:30
tipfeler
Posljednje uređivanje od Ana i mamino zlato : 06.01.2015. at 19:37
Kao da čujem moju mamu, iako je i ona znala izgubiti živce i "počistiti " mi pisaći stol.
Stavila bi podlakticu na početku i došla do drugog kraja, a ja bi kupila stvari poslije s poda.
Znam da ti je kći dobra, zato sam ti i pisala
Posljednje uređivanje od Ana i mamino zlato : 06.01.2015. at 19:37
Vidiš, ja to ne radim.
Gunđam, galamim, ali joj ne diram stvari.
Jednostavno ni ne ulazim u sobu.
A radni stol joj je čisti horor.
Morala bih slikati da mi itko uopće povjeruje na što to sliči.
Meni frendica nije vjerovala dok joj nisam pokazala slike sobe starije kćeri, ona je mislila da ja pod neuredno mislim par stvari koje nisu na svom mjestu a ne NEMOGUĆNOST hodanja po parketu a da ne staneš na nešto.
Druga kćer, sve na svojem mjestu ko u apoteci.
ni moji nisu niš bolji ali ja to riješim tako da kad dođem doma natjeram sve da naprave ono što sam očekivala da će napraviti dok mene nema. Nije ih to preodgojilo, ali makar ja taj čas to ne radim.
Idem poslikat radni stol pa ćeš mi reći kaj misliš
http://public.fotki.com/Tanci/cirkus/
Evo, slikala sam skoro cijelu sobu.
radni stol je pospremljen neki dan
Vidi se krevet, odjeća, police, čak i obuća po podu iako sam joj sto puta rekla da ne drži to u sobi.
Jedino su joj odličja ureno složena zato jer su visoko.
Ne mogu otvoriti sliku, ali nije ni važno.http://public.fotki.com/Tanci/cirkus/
Evo, slikala sam skoro cijelu sobu.
radni stol je pospremljen neki dan
Vidi se krevet, odjeća, police, čak i obuća po podu iako sam joj sto puta rekla da ne drži to u sobi.
Jedino su joj odličja ureno složena zato jer su visoko.
Čula od drugih ljudi (s iskustvom starije djece) da se to promijeni na bolje kad se počnu interesirati za drugi spol, tj. kad u srednjoj počnu doma dovoditi dečke/cure. Pa se na brzinu resetiraju i počnu pospremati svoju sobu jer ih je sram. Nadam se da je istina, ali bojim se da ću se još načekati da se u to i uvjerim.
Za sada - moji nemaju svoje sobe nego jedninu - svojU sobU koju dijele. Prostor je višemanje zajednički. Pa se ne mogu zatvoriti vrata i reći "tu može biti gomilište" jer nema takvog kutka osim špajze gdje je uvijek nered, zapravo gužva je bolja riječ. Ne mogu si moji dozvoliti pretjeranu razinu nereda jer to zalazi u tuđi i zajednički osobni prostor. Pa onda ja kao bubica - povremeno graknem, a povremeno pregrizem pa pokupim stvari i spremim gdje JA mislim da bi trebale biti. A kome trebaju - nek traži.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 07.01.2015. at 08:50
....o da...
I nema šanse spremiti kutiju puzzli, društvene igre i sl. bez provjere da li su svi dijelovi unutra... Može ostati krš preko noći, ali na brzinu se ne posprema.
I slikovnice su složene po nekim pravilima.
Kreativni kutak isto...
I za sad se dobro nosi s mojim okp.
Tanči brlog se ne vidi
mene je to, srećom (ili nesrećom) odavno prošlo. kad je Mudrac bio mali - svaka kockica i svaka ona najmanja životinjica na svom mjestu, nikako, ali nikako da figurice iz neke druge serije ili vrste budu u kutiji s onima druge vrste, npr. divlje životinje s domaćim. ne odustajem dok ne prebrojim jesu li sve na mjestu... a sada a......, slaže tko što stigne i gdje stigne, samo da se negdje skloni. gdje sve nalazim Zmajicine igračke, to je za nepovjerovati.
Lako je imat okp kad je dijete malo.
S tinagerima to ne ide.
Upravo tako. Ne ide. Djeci moraš dati slobodu da sami raspolažu svojim prostorom, svojim stvarima i svojim životom. Malo, po malo. U određenim granicama, ali te granice trebaju biti šire, nego bi to mame htjela.
Kako odgojiti dijete sa samopouzdanjem i sigurno u sebe, nego tako da mu daješ odgovornost o samome sebi. Koliko puta treba pregristi riječi, tiradu ili postupak, da bi za njih bilo bolje.
A stanje soba ovisi jako i o djetetu. Kad imaš jedno kojem je sve u gomili u kutu i drugo kome je sve posloženo po boji i obliku. Kako je zabavno imati djecu
Mislim... Nisam ja dobila okp otkada sam mama, to je stara priča.
moja je govorila da se ne snalazi u urednoj sobi
kad se sjetim vremena 8., 1. srednje,
krevet pun stvari, radni stol pun stvari, stolac pun stvari,
a ona piše zadaću i uči - na podu.
nakon što je koji put kasnila na bus zbog pokaza ili bilježnice koju nije mogla naći,
ipak je odredila što će na kojoj hrpi i gdje stajati
i tako sad ima 18 i unatrag godinu dana, da dugo je trajalo, jednostavno se promijenila.
i danas je to lagano kreativni nered, ali nema više onih goooomila stvari,
vidi se svaki komad namještaja, može se proći po sobi,
čak briše prašinu, čisti prozore i usisava bez da joj se išta kaže.
Tanci ajd molim te stavi sliku da vidim sto je to nered.malo mi teze pojmit.
jucer bili kod frendova imaju 3 djece i kod jedne kceri soba al ono razbacana do boliiiii stvari svugdje...
kaze meni tiho moja
5godisnjakinja:
Mama kako je uneredila sobu a tako je velika cura (4.srednje)
Ja ucim od vas iskusnijih i treniram sve doma redom. Kcer je najbolja zatum slihede otac i sin.Mm me zove Hitler a bolje i to nego da ja radim sve za njih. Pod mojim krovom jok.
e sad zivi bili pa vidjeli...
eh lili, dođe vrijeme kada te slatke male djevojčice krenu kolutat očima
i nisu baš više tako slatke, a soba im služi kao skladište
Da, vrijedi ovo i za dečke. Dođe to vrijeme, ali i prođe. Kod nekih bezbolno, kod nekih malo teže, ali prođe.eh lili, dođe vrijeme kada te slatke male djevojčice krenu kolutat očima
i nisu baš više tako slatke, a soba im služi kao skladište
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
