Radimo li previše za svoju već prilično veliku djecu?

[mim]

Ali ona nije zainteresirana i nekako mislim da je bolje da ju ne gnjavim.
I to je meni ok.
Ne žalim se, samo pišem svoje iskustvo i razmišljanja vezana uz temu.

Ne griješiš što tako radiš. I ja sam slična. I bila sam slična tvojoj i svojoj kćeri: nisam bila zainteresirana za kuhinju, a od svih izvanškolskih obaveza (sport, glazbena....) nisam imala vremena ni vidjeti kako kuća izgleda kad nije ili je spremljena. Roditelji mi to nisu ni spominjali iako se vjerojatno mama u sebi bojala kako će izgledati kad počnem živjeti samostalno.
Taj početak je bio u najmanju ruku težak. Odselila sam od kuće s 18, nakupljalo mi se svega i svačega pa sam dva-tri dana morala spremati nered koji se "dogodio" jer nitko za mnom ništa nije skupio ni očistio, ali sam naučila. I danas mi je normalno da stvari nakon korištenja vraćam na svoje mjesto, da me smetaju 4 tanjura u sudoperu, a kuham fino i to me veseli. Znači-za sve ima vremena. Moja baka bi rekla: "I s dva doktorata čeka te kod kuće krpa za prašinu i kuhača."