Radimo li previše za svoju već prilično veliku djecu?

[Angie75]

Moja mama je bila takva da je sve radila za nas, naša jedina obveza je bila da učimo.
Svaka joj čast, ali meni je danas žao da nije za to vrijeme ona učila neki jezik, išla na neku rekreaciju ili s prijateljicama na kavu, jer je ispala iz svih takvih đireva.
Naravno da u srednjoj to nisam primjećivala.

Ja neću biti takva mama
Ako već ne uspijem natjerati dečke da nešto rade po kući, zaposlit ću pomoć, zapravo, od prošlog tjedna već jesam

[Bubilo Bubich]

Moj brat je suđe od svoje večere ostavljao ne na stolu, nego na tacni ispod svog kreveta. I ne bi to maknuo ujutro, nego nikad.
A torbu s nogometa nije maknuo ni popodne, ni sutradan, ni nikad. Osim kad mu je valjda dosadilo obuhvati skorene štucne.
Mojoj mami to nikad nije smetalo.
Moj brat danas „svojoj ženi“ ide na plac, u sve nabavke špeceraje, pravi čvarke, kobasice, kuha ajvar, zna koje je voće bolje za pekmez i gdje se bere bazga za sok. Jer ga sad to zanima i jer mu je to super. Dođe k meni pa operira po mojoj kuhinji, zašto ovo imaš, zašto ono nemaš…

Htjela sam se maknuti od ove teme (ne volim kad predugo pišem, osjećam se kao da samo tupim i pilam), ali ne mogu si pomoć. Jutros pod tušem i u tramvaju opet vrtim post koji bi objavila… pa ga evo.

Stalno pišem da sam zen, ali sam zapravo još uvijek puna frustracije oko kuće i kućanskim poslova. Tek sam početni zen.
Frustrirana sam jer otvorim forum – o čišćenju (ajde dobro, majke i žene pišu o svemu, pa što ne bi o tome). Otvorim FB – čistim ovo, ne čistim ovo, stignem, ne stignem. Nađem se s frendicom na kavi (pobjegnem dakle, od kuće, muža, djece, posla da se malo opustim) i ona me pita „Kako ti pereš radijatore?“. Ono, stvarno, mislim, kamon, radijatore, halo?!
Ni sa čim. Ne perem ih, ne brišem, nikad ih u životu nisam obrisala!
A jedan od njih je čak zašaran flomasterom. To je umjetničko djelo i uživam u njemu.

„Kako pereš kuhinjske krpe da ukloniš sve mrlje s njih? Ja peglam sav veš jer tako izgleda ljepše u ormaru, ne možeš neispeglani veš tako dobro spremiti u ormar“.
Što onda radiš kad sve tako lijepo složiš – sjedneš na stolicu ispred ormara i gledaš kako je lijepo unutra?

Dođem u parkić „ništa ne stignem oprati i pospremiti od njih…“. Dođe mi da se prestanem družiti sa svima živima koji mi pri sljedećem susretu spomenu kućanske poslove. Imam osjećaj da će nas povijest zvati „čistačicama“. Nekad su žene ustajale u 5 ujutro na osnaže štalu, ili odu u tvornicu, sad ustanu u 5 ujutro da peglaju (ne mislim da ove koji peglaju zbog nesanice ).

Ok, kužim, u mojoj glavi je. Ako žene to vole, što mene briga. Ne bi me sve to čišćenje oko mene živciralo da i mene samu to ne boli. Ali ne želim da me boli. Imamo doma konsenzus oko kuhanja/suđa/veša i usisavanja. Ostalo želim potisnuti, potisnuti, potisnuti. Ne želim maštati „joj kad bi barem njih troje otišli na 3 dana negdje ja bih oprala sve, baš sve, i pospremila sve, baš sve“. Ne želim maštati o tome. Želim maštati o drugim stvarima. Što bi rekao moj muž, kad bi barem o seksu razmišljala toliko često koliko razmišljaš o prašini.

Bojim se da, ako će mi kći sa 14 godina vješati veš, da će sa 20 prati kamenac. A ne želim da s 20 god. pere kamenac. Želim da uživa u životu, druženju. Ne želim ni da sat vremena tjedno potroši na kamenac. Ne želim ni ja. (ok, ona može ako će ju to baš jako usrećivati). Ne želim s njom pričati o kamencu i krpama. Želim o ljubavi ili knjigama.

Razumijem da ako tinejdžer cijeli dan leži nezainteresirano i baš ništa ne radi da čovjeku dođe da urla „daj barem suđe makni“, ali ako cijeli dan radi nešto, ima strast za neki svoj hobi, prijatelje, sport, neka se bavi time. Ok, netko nema očekivanja niti da se tanjur treba maknuti sa stola, netko drugi ima očekivanje da se taj jedan tanjur treba i oprati i posušiti. Različiti smo.

Želim im usaditi odgovornost. Ali da ju imaju prema sebi, meni, drugim ljudima, poslu. No, na koncu, ne želim im usaditi odgovornost prema kućanskim poslovima jer ni ja ne želim imati odgovornost prema njima – obavi na brzinu što je nužno i zaboravi. Moram vježbati zen, moram vježbati zen, moram vježbati zen.
I moram prestat pisati i raditi .