Koliko su muzevi stvarno aktivni ocevi?

[Mima]

meni je to potpuno strano, ono, sorry, ne mogu uopće zamislit da čovjek koji je definitivno pametan i sposoban, ne zna obuci majicu
ili bodi i pidjamu
nevažno
ono ko kad netko ko zapravo kreira mašine za robu, kaže da ju ne zna upalit. manemojme.

koje stručno prebacivanje odgovornosti, ne razmišljaš o nečem, kad ima ko razmišlja

Evo MM ne zna natrpati robu u mašinu tj. nikako ne kuži to razdvajanje po bojama i vrstama veša.

Tako ja jednom kažem prijateljici: MM ne zna staviti robu u veš mašinu! A ona meni: Moj muže ne zna gdje stoji veš mašina!

[Mima]

To sa razmišljanjem je istina, to je ono što se spominjalo kao "zona ugode".
Evo mi doma pečemo kruh u pekaču i ja sam se totalno ubacila u zonu ugode sa tim kruhom.
Jednostavno, uopće ne znam koristiti pekač i svaki put kad sam sama doma zovem muža da mi ponovi koliko čega trebam staviti i na koji broj.

[krumpiric]

Pa je, u pravu si, ali to je do našeg odnosa (nije da ja pametujem i nemam tih nekih nejasnih "niša" hahah, samo nisu vezane uz djecu nikako), ali nema tu nekog višeg razloga, to su tako postavljeni odnosi.
Osim ako je situacija primitivna i bez kompromisa , kakva vjerujem nije kod onih koji sudjeluju na temi.

[Sumskovoce]

Slažem se da je do "zone ugode" za puno stvari.
Ima puno primjera gdje se meni neda učiti niti testirati, kad samo zovem njega da obavi (npr. začinjavanje lončine graha) ili kad on mene zove da obavim (npr. pokretanje perilice posuđa)
Super je primjer s provjerom pritiska guma.
Ali opet, čini mi se, da "Ne znam kako" i nije baš dobar izgovor kod brige za djecu. Probaj, pa ćeš naučiti.
Lijepo je napisano prije par postova - ni mama ne dobije uputstva za rukovanje bebom nakon poroda.

[Mima]

Istina je to; MM i ja smo uvijek ravnopravno dijelili kućanske poslove, ali sam ja uvijek bila "šefica" ili "mama".
Nemam pojma zašto je to tako, to je nekakva neravnopravnost u glavi, a tko je tome kriv - ne znam.
Ali kad smo dobili dijete ja sam mu odmah rekla da sad ja ne znam isto ništa kao niti on i da me nema zašto pitati hoće li nešto napraviti ovako ili onako.
Ali opet ima tih smiješnih situacija. MM stopostotno brine o djetetu, često i bolje/predanije od mene, a opet me zove sa mora da me pita hoće li joj obući bijele ili roze tajice.

[nenaa]

Imam dobrog muza koji se snalazi kao tata ali nekako mi se cini da moze i bolje. Naime on je (pre)ozbiljno shvatio ulogu prehranitelja obitelji dok sam ja na porodiljnom tako da je cijeli dan na poslu, a zalomi se i rada od kuce. Gotovo nije s bebom, a kad su zajedno uglavnom je vrijeme provedeno u igri (citaj glupiranju nikakve motoricke igre i sl) pa punjenje kadice za kupanje i to je uglavnom to...vikendi su malo kvalitetnijij ali i dalje 99% brige o bebi pada na mene. Spremanje, kuhanje...nemoram ni spominjati.

Ako ga trazim da nesto napravi oko bebe naravno obavi i dobro mu ide ali samoinicijativno...vrlo rijetko.

Ok, ja sam na porodiljnom on radi ali nekako ocekujem vise. Vi cure, vasa iskustva? Zar su tate tu samo radi novaca i igre s bebama? Znate onaj osjecaj kad kao da vam pomaze oko djeteta, a ne kao da u svemu ravnopravno brinete o njemu?

Iako ovo sve gore sigurno zvuci grozno ja cak i nisam jako nezadovoljna ali nakupljeni umor i kronicna neispavanost valjda cine svoje

Welcomw to the club. Polako uigrat ćete se. I nama je bilo tako, ali evo sad ima curka 4 godine i tata je već 3 godine glavniji odgojni autoritet i glavna zvjezda u njenom srcu. iako se i dalje nije primio nekih obaveza u kućanstvu, niti neće. Ali kad se tata igra nitko to ne radi tako glasno i "glupasto", nitko nema tako lude ideje kao pucat na mamu iy plastičnog pištolja posred dnevne sobe itd. Pa ipak soba se pospremi samostalno sa dvjema malim ručicama samo kad tata zagrmi, kad tata kazni dobri smo sljedećih 7 dana jer pamtimo sve što je tata zaprijetio, dok mamu ne doživljava skoro pa nikad.
Ukratko pusti ih naći će oni svoj model funkcioniranja. Što se tebe tiče traži što ti treba, ponekad kad bih pitala da odu u šetnju jer više ne mogu i treba mi malo mira znao je reći ok i "pa šta ne pitaš". Oni ne vide, takav je MUŠKI svijet, nažalost. Šta trebaš moraš stalno kokodakati i pitati jer oni nemaju taj dio mozga.

HAHAHAHAHA..... Kao da sam ja ovo pisala prije 6 god. Svi su oni čini mi se isti-ali u njihovu obranu.....s vremenom postanu bolji. Možda se TM još nije "uhodao" u svoju novu ulogu,polako,nadoći će i njemu sve nove obaveze. Ali mislim da nije ni toliko strašno da mu pomogneš: kažeš mu što ti treba pomoći,napraviti,što želiš..... Nitko ne može čitati tuđe misli-kad sam to shvatila vjeruj mi da je moj muž postao savršen. Sve što bih mu rekla da treba napravio bi i vremenom je "skužio" da je to i njegova obaveza i mogu reći da je postao samostalniji što se tiče brige o djeci. Samo kažem-treba im ukazati gdje šteka pa će se popraviti. Hepimama .

Upravo to, identično i kod nas. Sad smo već sredovječni bračni par...dosadni i klasični.

[Ms. Mar]

Ja se ne slazem s time da su mama i tata u jednakim pozicijama samo zato sto su u isto vrijeme dobili dijete. Ne smijemo zaboraviti da je nas, mame priroda obdarila hrpom hormona/alata koji nam pomazu u vezivanju s djecom. Vjerojatno s razlogom. I vjerojatno je s razlogom jednom roditelju dodijeljena mogucnost radjanja i dojenja. Za drugog je mozda vise zamisljena uloga podrske u tom prvom periodu. Mislim da se tatama treba pustiti da sami otkriju i razviju svoj odnos s djecom. Dok jednom bolje lezi igranje 'pametnih' igara, drugom bolje ide glupiranje. Tko moze reci da je jedno vrijednije od drugog? Dobro je da smo razliciti. A osjecaj da muz ne sudjeluje dovoljno, ne treba vezati na njegov odnos sa trecom osobom (djetetom). Tu se radi o odnosu izmedju muza i zene. Gdje se dolazi do onog sto su mnoge cure navele - reci jasno i glasno - ja bih htjela to i to.
Moje iskustvo je (a vidim i vecine njih) da kako djeca budu veca, tako tata zauzima sve vecu ulogu u njihovim zivotima. I cini mi se da je to nekako prirodno.

[Sumskovoce]

Ms.Mar i muškaricma se hormoni poremete nakon što postanu roditelji. Iskopala sam na brzinu jedan link http://www.slobodnadalmacija.hr/Moza...6/Default.aspx ali ima i puno boljih. dakle nije samo privilegija mama fizičko zbližavanje s bebama. Moje je stajalište da je majka jako važna u prvim mjesecima, ali da je uloga tata također bitna. Bitna je za bebu, ali je bitna i za mamu, navodi se u iskustvima forumašica (a pišem i iz vlastitog iskustva) da uloga oca ne može ostati samo na privređivanju i pomoći oko kućanstav i logistike. Emocionalna potpora i zbližavanje s bebom doprinose cjelokupnoj obiteljskoj sreći. Od rođenja nadalje.

[Ms. Mar]

Sumskovoce, zanimljlivo je to. Ima smisla da se i sa muskim hormonima nesto dogadja i da je i njima priroda pomogla u roditeljstvu. Ne vjerujem da su samo pod stresom I slazem se apsolutno da ja i njihovo vezivanje bitno. Samo mislim da je namo to vezivanje lakse, brze i da je drugacije. I da ne treba od njih ocekivati isto. I da odnos ne mozemo mi forsirati. Ne mislim da imamo potpuno drugacije uloge, ali treba uzeti u obzir da se one ipak razlikuju.
U svakom slucaju uloge je dobro podijeliti onako kako to svima odgovara. I sigurno da nije dobro ako tata misli da je on neka osoba sa strane koja mami pomaze oko djeteta koje je njena odgovornost. Isto tako, to sto su muskarci na poslu dok su zene doma s djecom ne znaci da oboje ne rade. Ja sam bila pune tri godine doma s djetetom i smatram da sam radila puno radno vrijeme jako zahtjevan i vazan posao. Jednom smo ovdje na forumu imale raspravu na tu temu kako zene koje su doma s djecom imaju puno vise vremena za sebe. Pa mi je na moje uvjeravanje da nije tako receno da se javim kad se vratim na posao. I evo me, dvije godine nakon povratka na posao i dalje mislim da kad sam bila doma nisam odmarala. I da su zene koje su doma s djecom podjednako umorne oko pola 6 kao i oni koji se vrate s posla. I da smo poslijepodne u jednakim pozicijama.

[Sumskovoce]

Čuj, ja sam bila umornija kad sam bila doma s djecom nego sad od kad radim.
S djecom je bilo akcije 24/7, bez radnog vremena, pauze za gablec, nisam čak ni na wc mogla otić kao čovjek. Padala sam s nogu.
Sad radim, MM je doma s klincima i sve smo uloge podijelili 50-50. I puno mi je lakše. I imam više vremena za sebe, sad je normalno da se moram ošišat, uredit nokte, našminkat ujutro - jer idem na posao, ne mogu se pojaviti kao da me poplava donijela. Kad sam bila doma, sve je to optional za kojeg sam rijetko nalazila vremena.
A in posao kojeg radim (uredski posao za kompom) je puno lakši nego baby sitting i kičmatrans s dvije bebe.
MM se povezao s bebama čim ih je prvi put uzeo u ruke, dan nakon poroda. Imali su od početka feeling jedni za drugog i to je super. Bilo je plača i ekscesa dok su bili jako jako mali, a ja sam morala izać na sat-dva.
Morali su se prilagoditi, nije bilo druge opcije. A bilo je pokušaja migoljenja, lagano izbjegavanje (kao mama zna najbolje i bolje da se ja ne miješam) ali se to nakon početnog straha i treme (da, muškarci se možda malo i boje malih beba) promijenilo.
Mislim da bi mi mame trebale ohrabrivati naše partnere da se brinu o bebama, hvaliti njihova nastojanja zbližavanja, dat pokoji savjet i pustit ih da se upoznaju. I pitati, pričati o očekivanjima, pričati o osjećajima. Pričati što više i što nježnije, bez pritisaka.

[mishekica]

Ne mislim da imamo potpuno drugacije uloge, ali treba uzeti u obzir da se one ipak razlikuju.

Naravno da se razlikuju. Meni ponekad bude strašno žao što tatica ne može osjetiti migoljenje i lupkanje bebe (iznutra) u kojem ja toliko uživam. Ali on može nasloniti obraz na trbuh i "slušati" bebu, govoriti joj iz bliza i "ljubiti" je. Ja pak to ne mogu.

No, zato, kad beba ugleda svjetlo dana postoji malo toga što ne mogu oboje raditi s djetetom. Čitala sam čak da nije loše povremeno izdojiti mlijeko pa dati tati da na bočicu hrani bebu, kako bi i on uživao u hranjenju. Može li to nekako (negativno) utjecati na dojenje, ne bih znala... Nisam (još) stručnjak.

[Peterlin]

Naravno da se razlikuju. Meni ponekad bude strašno žao što tatica ne može osjetiti migoljenje i lupkanje bebe (iznutra) u kojem ja toliko uživam. Ali on može nasloniti obraz na trbuh i "slušati" bebu, govoriti joj iz bliza i "ljubiti" je. Ja pak to ne mogu.

No, zato, kad beba ugleda svjetlo dana postoji malo toga što ne mogu oboje raditi s djetetom. Čitala sam čak da nije loše povremeno izdojiti mlijeko pa dati tati da na bočicu hrani bebu, kako bi i on uživao u hranjenju. Može li to nekako (negativno) utjecati na dojenje, ne bih znala... Nisam (još) stručnjak.

Dohrana počne sa šest mjeseci. Imat će tata prilike hraniti dijete žličicom. A u dojenju nek sudjeluje tako da nosi bebača kad treba podrignuti nakon dojenja i u sto drugih situacija... Za boga dragoga - ravnopravni smo, ali nismo jednaki. Na sreću!

[leonisa]

Dohrana počne sa šest mjeseci. Imat će tata prilike hraniti dijete žličicom. A u dojenju nek sudjeluje tako da nosi bebača kad treba podrignuti nakon dojenja i u sto drugih situacija... Za boga dragoga - ravnopravni smo, ali nismo jednaki. Na sreću!

x
a kad dodje dohrana bjezat ce glavom bez obzira

[casa]

Meni ovo s izdajanjem zvuči suludo, ali eto možda nekome odgovara... Ali zar to nije uistinu pokapanje uloge oca, ono ako očevima nije dano da proizvode mlijeko onda mora da su nebitni jer ne hrane...

[spajalica]

evo primjer, u srijdeu navecer sam otisla kod susjede da nesto napravimo.
MM nakon fakat napornog dana je otiso po mladju 19.30 sa aktivnosti i onda s njih dvoje samoinicijativno u ducan. nazvao me samo da me pita da li treba glatko ili ostro brasno (jer sam u subotu napomenula da jedno nemamo)
kad sam se ja vratila oko 21.30-22.00 sata, klinic su bilu u krevetu otisirani, s ispricanom pricom, a on je dolje raspremao perilicu sudja.
ja nisam nisat ocekivala jer je zbilja imao jedan od napornijih dana, ali sto napravio je sve sam

[mishekica]

Ali zar to nije uistinu pokapanje uloge oca, ono ako očevima nije dano da proizvode mlijeko onda mora da su nebitni jer ne hrane...

A tko bi znao što je tim ljudima bilo na pameti...

Samo znam da u mom životu otac nije bio prisutan, skoro pa nikako. To ne bih poželjela nijednom djetetu.

[Zuska]

ja nisam cak vise ni molila, ja bi naredjivala

Ja to zovem koordinacijom

Moj je partner od prvog dana odličan tata, bio na porodu, uzeo ju u ruke, nakon toga je sve teklo kako treba, bio je uključen u apsolutno sve. Čak ju je nekoliko puta hranio na bočicu (opasan jastukom za dojenje, prelijepa scena!) u kojoj je bilo moje izdojeno mlijeko, a izdajala sam se jer sam imala mlijeka kao susjedna mljekara i ako se ne bih izdajala, doslovno sam plivala u mlijeku ujutro u krevetu. Mlijeko sam zamrzavala pa je služilo tati ili baki kad sam odlazila u trgovinu ili šetnju...ili gdje sam (ili smo) već trebala/htjela ići.
I dan danas je zajedno kupamo, zajedno ležimo/igramo se s njom prije uspavljivanja, ravnopravno je presvlači, hrani, vodi u šetnju...I ona ga obožava.

A za kućanske je poslove lijen i tu znamo voditi rat jer često ni ne pospremi za sobom. Ali dobro, ide na bolje, bilo je nekoliko razgovora i stvarno se popravio.

Jedino što me zna iznervirati je sporost u obavljanju poslova koje ja obavim u 2 minute lijevom rukom, i nemogućnost obavljanja više poslova u isto vrijeme ili u kratkom roku. Npr. ja odem, on ostane doma čuvati dijete i kažem mu da nešto premijesti od točke A do točke B. U tih sat vremena ja ne bih samo čuvala dijete, nego i stavila veš sušiti, pospremila kuhinju i sl., a on - kad se vratim doma i pitam zašto to nešto nije premijestio od točke A do točke B - kaže, pa čuvao sam dijete! &#"!!!!
Ipak, proveo je nedavno s njom dva dana i dvije noći sam i odlično su se snašli. Naravno, nije spavao te dvije noći, ali sad me još bolje razumije

Kod razumnih ljudi iskren razgovor pomaže. Treba tražiti pomoć jer često puta ona sama po sebi ne zna doći.

[jennifer_gentle]

Ja to zovem koordinacijom

Moj je partner od prvog dana odličan tata, bio na porodu, uzeo ju u ruke, nakon toga je sve teklo kako treba, bio je uključen u apsolutno sve. Čak ju je nekoliko puta hranio na bočicu (opasan jastukom za dojenje, prelijepa scena!) u kojoj je bilo moje izdojeno mlijeko, a izdajala sam se jer sam imala mlijeka kao susjedna mljekara i ako se ne bih izdajala, doslovno sam plivala u mlijeku ujutro u krevetu. Mlijeko sam zamrzavala pa je služilo tati ili baki kad sam odlazila u trgovinu ili šetnju...ili gdje sam (ili smo) već trebala/htjela ići.
I dan danas je zajedno kupamo, zajedno ležimo/igramo se s njom prije uspavljivanja, ravnopravno je presvlači, hrani, vodi u šetnju...I ona ga obožava.

A za kućanske je poslove lijen i tu znamo voditi rat jer često ni ne pospremi za sobom. Ali dobro, ide na bolje, bilo je nekoliko razgovora i stvarno se popravio.

Jedino što me zna iznervirati je sporost u obavljanju poslova koje ja obavim u 2 minute lijevom rukom, i nemogućnost obavljanja više poslova u isto vrijeme ili u kratkom roku. Npr. ja odem, on ostane doma čuvati dijete i kažem mu da nešto premijesti od točke A do točke B. U tih sat vremena ja ne bih samo čuvala dijete, nego i stavila veš sušiti, pospremila kuhinju i sl., a on - kad se vratim doma i pitam zašto to nešto nije premijestio od točke A do točke B - kaže, pa čuvao sam dijete! &#"!!!!
Ipak, proveo je nedavno s njom dva dana i dvije noći sam i odlično su se snašli. Naravno, nije spavao te dvije noći, ali sad me još bolje razumije

Kod razumnih ljudi iskren razgovor pomaže. Treba tražiti pomoć jer često puta ona sama po sebi ne zna doći.

Identično kod mog muža. Ja se stvarno čudom čudim toj nesposobnosti da čuvaš dijete i usput nešto i napraviš. Možeš i dijete, ako je veće, uključiti, kao u igru. Moj sin obožava čistiti (zanima me koliko će ga držati), čim se primim krpe on doleti "ja bi ćistio! ja bi ćistio! ja bi! ja!". Onda naravno napravi više štete nego koristi

[Sumskovoce]

Kod nas je multitasking na samim počecima, ali ima nade u poboljšanje

[Ms. Mar]

Čitala sam čak da nije loše povremeno izdojiti mlijeko pa dati tati da na bočicu hrani bebu, kako bi i on uživao u hranjenju. Može li to nekako (negativno) utjecati na dojenje, ne bih znala... Nisam (još) stručnjak.

Da, i ja sam to na vise mjesta procitala. I uvijek se ljutim kad vidim da to netko strucan pise. Zato sto to zaista moze negativno utjecati na dojenje. Beba na jedan nacin hvata bradavicu i sise, a drugacije je (i lakse) sisati iz bocice. Nakon iskustva s bocicom, beba moze poceti krivo sisati i nastanu problemi. Ja ne bih riskirala ako za to ne postoji ni jedan drugi razlog nego da bi se otac dodatno zblizio s bebom. Da im je priroda namijenila takvo zblizavanje i oni bi proizvodili mlijeko.

Postoji niz drugih nacina za njihovo zblizavanje. I ako je otac normalan, ja sam sigurna da ce se ono desiti bez da mu mama pise i crta sto treba raditi ili mu posudjuje svoju ulogu. Ono sto ja pokusavam cijelo vrijeme reci - ne trebaju ocevi glumiti majke da bi se povezali sa svojom djecom. Djetetu ne trebaju dvije majke. Trebaju mu otac i majka. To su dvije slicne, ali razlicite uloge.

Inace, u slucaju potrebe (a to je po meni da majka mora ici negdje gdje ne moze povesti dijete sa sobom), otac (ili netko drugi) dijete moze hraniti i na zlicicu ili na casicu. Ja osobno nemam iskustvo jer se nisam nikad morala odvojiti od bebe. Pretpostavljam da je kompliciranije.

[Ms. Mar]

Meni ovo s izdajanjem zvuči suludo, ali eto možda nekome odgovara... Ali zar to nije uistinu pokapanje uloge oca, ono ako očevima nije dano da proizvode mlijeko onda mora da su nebitni jer ne hrane...

Upravo ovo. Mislim da im upravo mi, mame, time saljemo poruku da oni sami po sebi nisu vazni i da to mogu postati samo ako kopiraju nas.

[mishekica]

Ja se stvarno čudom čudim toj nesposobnosti da čuvaš dijete i usput nešto i napraviš.

Ma ajde, znam ja jednu takvu mamu. Njoj je beba izgovor za sve.

[tangerina]

Ja sam mrzila izdajanje, i dovoljno mi je teško bilo izdajati da bi tata hranio kad sam se vratila na posao, nema šanse da bih to radila samo zato da se oni bondaju. Mislim da ima puno prilika da se tata i beba zbliže: od presvlačenja, kupanja preko nosanja, a mom mužu je bilo najdraže prvih mjesec dana stavit bebu sebi na prsa da zaspe, i onda i on zaćori. Koliko imam slika iz tog vremena gdje njih dvoje spavaju

[Mima]

X i ja, masu

[leonisa]

Čak ju je nekoliko puta hranio na bočicu (opasan jastukom za dojenje, prelijepa scena!) u kojoj je bilo moje izdojeno mlijeko, a izdajala sam se jer sam imala mlijeka kao susjedna mljekara i ako se ne bih izdajala, doslovno sam plivala u mlijeku ujutro u krevetu.

zuska, MM je to pokusao sa starijom.
nije se dobro proveo jer mi je ucinio medvjedju uslugu.
ja sam se po noci izdajala da ujutro ne bi imala kvrge, a onda bi joj on to krenuo dati i umjesto da ju podojim, morala sam se opet izdajati. a izdajanja mi je bilo preko glave jer sam prvih par mjeseci dojila i izdajala, hodala gola po stanu...
znam, htio mi je uciniti uslugu da se naspavam, al ko sto sam rekla, medvjedja usluga. hvala bogu, nije nikad to ponovio. a i mala nije htjela jesti na bocicu. nikad.
postoji milijun nacina u kojima mogu uzivati i stvarati bliskost. ako ja dojim, hranjnje je jedini koji nije.

i ja xsam masu slika :D

[Rivendell]

Evo MM ne zna natrpati robu u mašinu tj. nikako ne kuži to razdvajanje po bojama i vrstama veša.

Tako ja jednom kažem prijateljici: MM ne zna staviti robu u veš mašinu! A ona meni: Moj muže ne zna gdje stoji veš mašina!

Hm, imala sam i ja takve izjave. Kad sam zavrsila u bolnici i vise nije imao sto nosit, da vidis kako se preko noci zna sve o bojama, temperaturama, prascima i omeksivacima!

[Mima]

Pa, MM nije sve znao preko noći. Kad sam planirano išla u bolnicu na operaciju napisala sam mu na post it papirićima kako se pere koja vrsta veša, a kad sam ih kasnije skinula jako se naljutio jer mu je bilo baš zgodno da ima upute poljepljene po zidu.

[Zuska]

Da, i ja sam to na vise mjesta procitala. I uvijek se ljutim kad vidim da to netko strucan pise. Zato sto to zaista moze negativno utjecati na dojenje. Beba na jedan nacin hvata bradavicu i sise, a drugacije je (i lakse) sisati iz bocice. Nakon iskustva s bocicom, beba moze poceti krivo sisati i nastanu problemi. Ja ne bih riskirala ako za to ne postoji ni jedan drugi razlog nego da bi se otac dodatno zblizio s bebom. Da im je priroda namijenila takvo zblizavanje i oni bi proizvodili mlijeko.

Postoji niz drugih nacina za njihovo zblizavanje. I ako je otac normalan, ja sam sigurna da ce se ono desiti bez da mu mama pise i crta sto treba raditi ili mu posudjuje svoju ulogu. Ono sto ja pokusavam cijelo vrijeme reci - ne trebaju ocevi glumiti majke da bi se povezali sa svojom djecom. Djetetu ne trebaju dvije majke. Trebaju mu otac i majka. To su dvije slicne, ali razlicite uloge.

Inace, u slucaju potrebe (a to je po meni da majka mora ici negdje gdje ne moze povesti dijete sa sobom), otac (ili netko drugi) dijete moze hraniti i na zlicicu ili na casicu. Ja osobno nemam iskustvo jer se nisam nikad morala odvojiti od bebe. Pretpostavljam da je kompliciranije.

Ms.Mar, Tangerina, Leonisa i ostale,

moram i želim objasniti ovo s mojim izdajanjem da ne ispadne kako reklamiram izdajanje ili to da bi i očevi trebali dojiti dijete

Ja sam imala hrpu mlijeka, ali hrpu. U rodilištu mi je navrlo mlijeko i u pola dana su mi nastale zastojne dojke - bebica je super sisala i sve, ali ja sam plivala u mlijeku i morali su mi dati pola tablete protiv proizvodnje mlijeka da me uopće puste doma jer su mi rekli da bih tim tempom mogla lako do mastitisa. Doma se nastavilo, bebica je stalno dojila, nakon tjedan-dva počela je spavati noću (ah, to su bila vremena) i buditi se samo 2 puta, ali ja sam i dalje imala previše mlijeka. Morala sam se dizati i izdajati se jer ni one vatice nisu pomagale, promočila bih do madraca, cijela majica mi je znala biti mokra, užasno su me boljele... Izdajala sam samo do mjere da se olakšam i da mogu ponovo zaspati, ali to mlijeko nisam bacala, već sam ga zamrzavala. I kad mi se proizvodnja mlijeka ustabilila s nekih mjesec i pol bebe, prestala sam izdajati višak, a tad sam u škrinji već imala nekih skoro litru mlijeka. (S tim da sam jastučiće na grudima morala nositi do njenih 7-8 mjeseci jer bih redovito promočila, a i danas kad doji jednu sisu, iz druge prska mlaz).

I onda sam s njenih mjesec i pol odlučila otići u nabavku hrane u supermarket (bio mi je to kao izlet, prvi put bez nje!), i dragom sam ostavila bočicu s mojim mlijekom za slučaj ako se beba probudi i plače. Znala sam za ovu priču da bebe mogu pomiješati bocu i sisu, ali ja sam potpuno vjerovala da se to njoj neće dogoditi jer je znala primiti sisu čim je izašla iz trbuha i suvereno je vladala tim terenom. Vratila sam se i zatekla opisanu scenu s jastukom za dojenje na kojem je ona ponovo spavala. Rekao je da je uspjela potegnuti kako treba već iz drugog puta i da je pocuclala sve kao da je to već radila. Kad se ponovo probudila, dobila je sisu i nikakvih promjena u sisanju nije bilo. Nakon par tjedana išli smo do Slovenije i ostavili bebu na pola dana mojoj mami, s bocom i mojim mlijekom i opet isto. Pocuclala je sve vrlo znalački i uspješno. Skontala sam da beba definitivno zna kad je u điru sisa, a kad boca i to se kasnije pokazalo kao potpuno točno.

Uglavnom, do njenog 6. mjeseca probala je samo moje mlijeko, a kad god je trebalo, i na bocu. Od 6. mjeseca krenuli smo na dohranu, koju je također super prihvatila, a i dojimo i danas. Kako sam stalno u pokretu, beba je većinom vremena sa mnom i već je bila posvuda. Ali kad mi je trebalo, ostavljala sam je mirna srca tati ili bakama jer je i to super prihvatila, u njenih prvih 6 mjeseci to je bilo na kratko (yoga, nabava hrane), a nakon 6-7 mjeseci i na pola dana ako mi je trebalo nešto obaviti ili se odmoriti. U biti radilo se o nekih 5-6 obroka mlijeka u škrinji koje sam uvijek imala, odnosno zalihe bi se uvijek obnavljale kako bi se trošile (ja bih se izdajala samo kad bi ona bila na čuvanju i konzumirala moje mlijeko, s tim da se meni izdojiti pis of kejk, u 5-10 minuta laganini izdojim obje cike). Tako smo, npr. dragi i ja u njenih drugih 6 mjeseci uspjeli otići čak i na tri koncerta i dvije večere bez nje, a prespavala je i par noći kod bake kad mi je trebalo odspavati da ne umrem od nespavanja (ne spavamo već 8 mjeseci).

Zapravo, sve se to dogodilo bez plana da ja izdajam. Priroda je to namjestila, dala mi malo više mlijeka na početku, beba je sve prihvaćala, i ja sam iz toga izvukla najbolje što sam mogla za svih nas. Višak mlijeka omogućio mi/nam je mali dio slobode da ponekad mogu ili možemo bebu bez grižnje savijesti ostaviti tati ili bakama, a to mi je jako puno značilo za osobnu regeneraciju i mali psihički i fizički odmak jer je beba od dana rođenja izrazito zahtjevna i intenzivna, odnosno koliko je lako s njom (sve ovo što navodim da je išlo bez problema), toliko je bilo teško s njom (nespavanje, odbijanje ležanja u budnom stanju, izrazito glasno i odlučno odbijanje košare, AS, kolica, kade, ma svega, potreba za stalnim nošenjem, pokretom, komunikacijom...itd.)

Htjela bih napomenuti da nikad nije pila iz boce ništa drugo. Kad je počela s nadohranom, vodu i, vrlo rijetko čaj, pije isključivo iz čaše (doma) ili boce vode iz dućana kad smo vani. Tako da je ona zapravo, sve u svemu, jako malo puta pila iz bebske flašice u odnosu na djecu koja tako stalno piju vodu ili čaj. Dudu nikad nije htjela.

Možda će mi s drugom bebom biti potpuno drukčije i ako ću i za trenutak pomisliti ili osjetiti da bi nešto moglo ugroziti dojenje, naravno da to neću žrtvovati zbog nekog svog komoditeta. Jer ni s prvom bebom razlog za početno izdajanje nije bio komoditet, već potreba.

Ok, malo sam oduljila, ali htjela sam to negdje napisati jer sam već par puta skužila da se na moj spomen izdajanja ljudima diže kosa na glavi.
Nemaju sve priče o istoj temi isti uzrok, ni iste posljedice.

[leonisa]

meni se ne dize kosa, ja sam napisala da mi je to bila medvjedja usluga jer to sto joj je dao ujutro izdojeno tokom noci da sad ja moram opet izdajati. a zbog hiperprodukcije sam se uzdajala prije svakog podoja do 6.mj. muka mi je bilo.
jako dobro znam kako ti je bilo i bas zato, meni nije dolazilo u obzir da se ja jos dodatno izdajam (jer ako ona pojede izdojeno, a ne doji, ja to moram izdojiti, zar ne) da bi se on boundao. no way.
ja sam napisala svoje iskustvo i njime te nisam ni u kojem slucaju napala. isto tako mislim da se nemas razloga pravdati.

[tangerina]

A ja sam isto poslije pomislila kako sam zaboravila dodati, Zuska, da ne mislim da si ti napravila nešto krivo, jer ste očito procijenili po svojoj situaciji da vam to odgovara, i sigurna sam da je tvom mužu bilo super iskustvo i to hranjenje, i da mu je drago da ga je doživio.
Ja sam se samo par puta probudila s prepunim dojkama i znam kako to nije nimalo ugodno.
Moj je komentar više išao prema onima koje se ne žele ili im ne bi bilo pametno izdajati se, a žele da se tata veže s bebom. Mislim da je veći problem kad se žene oko svih ovih drugih aktivnosti postave na način "pusti, ja ću to bolje", pa izguraju tate i iz stvari koje bi oni itekako mogli raditi.

[Peterlin]

Što se tiče izdajanja i hranjenja na bočicu, nisam baš sigurna da je to savjet koji bi trebalo poslušati, bar ne u početku dojenja... Naime, ako dijete osjeti kako iz bočice "lakše curi" može poslije biti problema i odbijanja sise.

Nek savjetnice za dojenje kažu svoje mišljenje, ali ja to ne bih radila, osim u slučaju stvarne potrebe i hude sile. Samo zato da se tata osjeti potrebnim - baš se ne bih igrala s tim da djetetu i sebi zaribam dojenje samo radi toga...

[Ms. Mar]

Ms.Mar, Tangerina, Leonisa i ostale,

moram i želim objasniti ovo s mojim izdajanjem da ne ispadne kako reklamiram izdajanje ili to da bi i očevi trebali dojiti dijete

Nikako se meni nije dizala kosa na glavi na ono sto si ti napisla. Rekla sam da se ljutim kad strucnjaci savjetuju da ocevi hrane dijete na bocicu zato da bi se bolje povezali. Po meni je taj savjet (osim sto je los) potencijalno opasan i moze se pribrojiti nizu slicnih koji mogu dovesti do problema u dojenju, koje opet moze dovesti do prestanka dojenja, a da majka ni ne zna sto je krivo napravila.
Tvoje spominjanje izdajanje je sasvim drugi slucaj.