ja sam do prije dva tjedna bila isto u groznom stanju. nista mi nije islo od ruke, osjecala sam se ko baba, svi su mi isli na zivce...
a morali smo jos ici u svedsku kod sogorice na krstenje njene male, i to kao kumovi. to mi se cinilo kao grozna tlaka, i nije mi se uopce dalo ici.

na kraju mi je bilo super, prmjena mi je tako dobro pala, odmorila sam se ko nikad iako je bilo malo naporno sve to skupa, ali kad sam se vratila na posao nakon tog puta osjecala sam se ko preporodena. opet uzivam u poslu, doma je sve super, ja i muz skladni ko nikad prije...ne osjecam se vise tako nesposobna i izmucena, sto me drzalo skoro od pocetka trudnoce (sad sam 5 i pol). a jos priej dva tjedna sam htjela istuc svoju seficu ili joj barem rec da od sutra idem na bolovanje i da mi je bas drago sto ce joj zbog toga propast cijeli jedan projekt koji skoro pa ovisi o meni, a jos nije nasla zamjenu, i to sve jer mi nije rekla dobar dan to jutro , rodbinu poslat k vragu, posvadala se s muzem tako da nismo razgovarali par dana, sto nam se nikad nije dogodilo, a oboje smo eksplozivni pa se cesto zakacimo itd, da ne nabrajam

tako da bi jedna mala promjena okolne mozda bila dobra za sve vas koje ste u komi. meni je nevjerojatno pomoglo. naravno, zaboravljivost je jos uvjek tu, al to me ne brine, i prije trudnoce sam nekak primijetila da sam vec postala senilna