odgovarala sam no@-i
 |
|||
|
|
|||
odgovarala sam no@-i
poznajem 4 djevojke koje su završile osn i sred tal školu u ri. nisu baš neki primjer jer ih te prednosti nisu daleko odvele, tj.danas nemaju baš neke sjajne poslove. ali znam da su imale besplatne knjige, besplatne izlete, sve je plaćala zajednica talijana. roditelji nisu talijani ali one danas tečno govore talijanski i znam da im tijekom školovanja činjenica da se u obitelji ne govori tal jezik nije predstavljala problem. dakle, zaključak- poznajem 4 bistre, lijene mlade cure koje su u tim školama upile talijanski jezik ali nikakve druge prednosti za sebe nisu ostvarile.
Dodala sam da je to gimnazija, jer postoje i talijanske srednje skole - scuole secondarie di secondo grado (iliti scuole superiori), koje su strukovne.Takodjer se liceo moze razlikovati po smjeru: liceo classico (klasicna gimnazija), liceo linguistico (jezicna gimnazija), liceo artistico (umjetnicka gimnazija), liceo scientifico (prirodnih znanosti), a po reformi Gelmini za par godina bi trebali dodati jos dvije vrste gimnazija.Beti3 prvotno napisa
Liceo se po ustroju, predmetima, mogucnostima kasnijeg upisa na fakultet razlikuje od pohadjanja onoga sto je kod nas poznato kao strukovna srednja skola (scuole secondarie di secondo grado/superiori).
Danci, bas me zanima po kojim knjigama rade u nizim razredima, ako mozes napisi.
(Mi smo prve 3 razreda koristili In giardino...., a za 4. i 5. razred su im odabrane knjige Castelli in aria (talijanski, zemljopis, povijest, itd.) i DocJunior (matematika i scienze), dok iz engleskog svih 5 razreda imaju Treetops).
Stvarno ne znam gdje sam ja na ovoj temi osporila da ljudi zapravo biraju ono što misle da je za njihovo dijete najbolje?
Druga je stvar što ja mislim da na razini društva odnosno obrazovne politike postojanje takve mogućnosti izbora nije dobro,
Treća je stvar što je takvo razmišljanje u suprotnosti s tvojim stavovima odnosno osobnim izborima pa se praviš nevješta. Što je ljudski
Jako me zanima do kojih relevantnih podataka roditelji (za razliku od prosvjetara) u svojim istraživanjima mogu doći a da se ne temelje na rekla kazala?
Ok. nespretno se izrazila. No rekla bih da je željela reći isto što i ovaj Francuz:
Francuski lingvist Claude Hagég smatra da jezici nestaju na različite načine kao što su: transformiranje jezika uslijed vremena, stapanjem dvaju jezika, te osobito kada se izgubi izvorna kompetencija njegovih govornika.
Kompetencija njegovih govornika gubi se ako se jezik ne koristi u svakodnevnim situacijama, te ako ga se ne prenosi potomcima na prikladan način. Važan čimbenik koji odlučuje o opstanku nekog jezika je ugled koji uživa u zajednici govornika. Jezik gubi ugled ako stanovništvo koje ga govori nema svoju nacionalnu svijest, te se integrira u drugu naciju uzimajući njezin jezik. U svome djelu „Zaustaviti izumiranje jezika“, Hagég dalje tvrdi da se govornici koje privlači neki drugi jezik često srame vlastitog jezika te njegovo korištenje smatraju znakom zaostalosti i upozorava da je jezična raznolikost baština čovječanstva i da njezino očuvanje predstavlja očuvanje raznolikosti svijeta.
Citat je odavde: http://www.iusinfo.hr/dailycontent/T....aspx?id=11830
Posljednje uređivanje od no@ : 04.11.2012. at 11:02
Nisam sigurna (još) za talijanski i matematiku, ostali udžbenici su prijevodi hrvatska izdanja za engleski koriste nešto što je trenutno na popisu udžbenika za engleski (prema odabiru profesora kao u drugim školama). Znam da u višim razredima u Rovinju koriste Project (OUP), u srednjoj koriste New Headway.
Provjerit ću točno što koriste niži razredi sutra.
Thnx, Danci.
Meggi ne zna koliko ima talijanskih škola u Rijeci, i pretpostavlja da problem oko zaposlenja za kojeg je načula u jednoj je isti u svima. To sam mislila da je rekla-kazala.
Djelomično se slažem sa Hagegom, ali mislim da je baš način da se sačuva izvorna kompetencija ta da se sačuvaju škole, ma koja god djeca ih pohađala. Posebni dijalekti također, kao što se sačuvaju u sredinama u Istri; dijalekt koji je u Puli nije isti kao onaj u Bujama, Poreču, Umagu, Rovinju. I to je super.
Moji klinci pričaju engleski, to je materinji jezik njihove majke, pričaju hrvatski, pričaju istarski dijalekt koji se priča tu gdje živimo (posebice kad su sa bakom i djedom) i starija je počela pričati talijanski u vrtiću. Nitko se ne srami ni jednog ni drugog ni trečeg. Možda to jest slučaj u nekim obiteljima / sredinama, ali to konkretno u ovim slučajevima ovdje vjerujem da nije, u mome nije sigurno.
Slične diskusije se odvijaju svugdje gdje postoji dvojezičnost (da mi je imat dolar za svaki sat francuskog u osnovnoj školi koji je počeo sa rečenicom "But Madame, tell us again why we have to learn French..." posebice kad je separatistička stranka došla na vlast u Quebec-u). Ja sam ih se naslušala, i smatram da je iznimno važno da ljudi znaju oba jezika sredine, iz koje god "skupine" bili; uz to odbijam biti dio jedne skupine, hrvatske ili talijanske, nego ih jednako dobro prihvaćam kao dio ovog kraja gdje živim. Ja i moj suprug biramo da djeca uče talijanski ne kao strani jezik nego kao jezik kojeg će koristiti prvih 8 godina svog obrazovnog života, to nije ni blizu isto kao učenje dvaputa tjedno i dati će im puno dublje znanje i jezika i kulture. A što će oni dalje nakon prvih osam godina, to ćemo tek vidjeti kad dođe obzirom na mogućnosti, ono što se nudi, i ono što oni žele.
... no, možda ja nosim i drugu perspektivu. Nisam isključivo dio ni talijanske ni hrvatske etničke skupine, niti sam u Kanadi bila isključivi dio anglofonske ni frankofonske skupine, ja sam očigledno cijeli život osuđena biti imigrantica, ili dijete imigranata, pa možda gledam to sve drugim očima.
Noa, ja se slažem da treba čuvati jezik, pogotovo ove malene slavenske jezike koje priča jako malo ljudi. Ali opet, ako dijete živi u hrvatskoj obitelji i ide u talijansku školu znaći da doma prića hrvatski, tako da ne gubi taj dio identiteta. Ali ja mislim da je za dijete to napornije i da mora uložiti puno više truda, pogotovo ako dodje u takvu školu bez ikakvog predznanja. Pa ne kužim zašto bi netko to radio svom djetetu ako nema potrebe (nisu te talijanske škole baš toliko bolje, jedini plus je u besplatnosti, što hrvatske škole baš i nisu). A talijanski možeš naučiti i drugim putem, znam masu ljudi koji ga znaju pa nisu išli u talijanske škole. Ali opet kužim Danči da je tamo upisala dijete jer oni su tako ili onako multicultural i dvojezični, nisu baš obična hrvatska obitelj....Tako da, ja nisam ni striktno protiv, ni striktno za - treba vidjeti potrebe te obitelji i potrebe djeteta. Meni je bilo bitno da moji klince nauče slovenski. I "čudno" mi je kada djeca imigranata neznaju jezik svojih roditelja.Ili jednog od roditelja... I na tome se mora poraditi, da se hr jezik ohranja i vani, jer ovde u Hr neće on samo tako nestati. Neće nestati ni u Istri, ni u Rijeci...nigdje gdje 2% djece ide u talijanske škole (bubam broj na pamet, nemojte se uloviti za to)...
kad sam išla u srednju, u rijeci, došla nam je nova cura u razred
i mi svi oko nje: otkud si došla?
kaže ona, iz licea
a mi ko bene: gdje je u italiji taj grad, nikad čuli
sve knjige, osim talijanskog su prevod hrv. užbenika, i plačaju se po istoj cijeni kao i za sve druge prvašiće u hrv. školama.... samo su dodatni materijali, radne bilježnice, ali dodatne donacija unije. konkretno mi imamo 3 knjige iz talij. kao donaciju i 3 radne bilježnice, jedna za slova i crte, kao radni listovi, jedna iz matematike, i jedna kombinirana s pojmovima prirode i društva i sl... platili ukupne knjige nismo ni KUNE manje nego bilo koji prvašić u hrv.... doniran je talij. jezik ali je on ionako fond sati viška koji mi imamo za razliku od prvašića u hrv. školama. (pardom, Oš u Hrv. u kojima se nastava provodi na hrv. jeziku, jer i jedne i druge su hrv. škole)
Elly to je ujedno odgovr na tvoje pitanje, isti je program kao i u hrv. samo mi imamo 4 sata tjedno više za još jedan dodatni jezik kao obvezni (Hrvatski)
x
Hvala što si podjelila svoju, odnosno priču tvoje obitelji s nama!
Rasprava s tobom mi je doduše pala u vodu
Stjecajem okolnosti imam ponešto uvida u rad različitih stranih i dvojezičnih škola u Hrvatskoj, ali i u Sloveniji i Srbiji.... Svima su zajedničke poteškoće oko kadroviranja zaposlenika; Istina u zadnje vrijeme situacija se znatno popravila u većim gradovima kao posljedica recesije i opće nezaposlenosti (eto da i recesija nekome donese dobro!)Meggi ne zna koliko ima talijanskih škola u Rijeci, i pretpostavlja da problem oko zaposlenja za kojeg je načula u jednoj je isti u svima. To sam mislila da je rekla-kazala.
Ne znam, baš. Skeptična sam oko očuvanja izvornih kompetencija. Gledano iz Zagreba, a ispravi me ako griješim, Istra meni izgleda demografski jako stara regija odnosno županija. Mim ranije reče da je svrha školovanja u stranim školama priprema djece za odlazak na studij u inozemstvo ( a posljedično onda i za strano tržište rada) u čemu ima prilično istine.... Nemam romantičnih iluzija oko toga da je u današnje globalizacijsko vrijeme moguće administrativnim mjerama spriječiti odlazak i migracije (mladog) stanovništva (osim ako ne živiš na Kubi recimo) ali ne vidim niti razloga zašto bi država trebala zapravo poticati i olakšavati takve procese?! Gdje bi tu bio njen interes?Djelomično se slažem sa Hagegom, ali mislim da je baš način da se sačuva izvorna kompetencija ta da se sačuvaju škole, ma koja god djeca ih pohađala. Posebni dijalekti također, kao što se sačuvaju u sredinama u Istri; dijalekt koji je u Puli nije isti kao onaj u Bujama, Poreču, Umagu, Rovinju. I to je super.
Posljednje uređivanje od no@ : 04.11.2012. at 13:22
Na žalost, to što hrvatski građanin završi školu na talijanskom jeziku, pa ni to što završi prestižni fakultet u Italiji, ne znači da će moći raditi u Italiji. Kao profesor neće moći, niti u državnoj službi, uvjet je da je osoba talijanski državljanin.
Za budućnost se dijete ne sprema idući u osnovnu školu na stranom jeziku. Bar ne još danas. Kako će biti za 12 godina, nemam pojma, a ni nitko tko da dijete u talijansku školu.
Što god rekli na moju izjavu, znam da puno roditelja daje djecu u talijansku školu jer je to "fon nobl". Tu idu djeca većih riječkih faca, ma koliko djeci bilo teže pohađati tu školu, roditeljima je bitno da mogu reći: "moje ide u talijansku".
Ovo moje mišljenje sam rekla i prijateljici, naročito kad mi kaže čija djeca su s njenom u razredu. Talijani najmanje.
A o problemima sa profesorima i nedostatkom istih, mi je znala pričati i pričati. Ali, kad se počne žaliti ja samo kažem da je sama odlučila tako.
Mislim da je za Hrvata važnije da zna hrvatski, da s njim raste i živi. A ne da miješa č i ć, ije, je i sve ono što svaki dan vidimo na internetu.
Strani jezici su veliko bogatstvo, ali ima vremena za učiti ih.
Samo pišem ono što mislim.
A je li nužno da student nakon diplome ostane u zemlji u kojoj je studirao? Znači li to da bi se u HR student trebao obavezati da će cijeli život ostati u istoj državi samo zato da bi se istoj isplatilo ulagati u njega? Ili bi, ako odluči iseliti trebao vratiti sav uloženi novac u njega istoj toj državi? Gledaj dvosmjerno, molim te.
Zar je neznanje pravopisa odlika samo onih koji su studirali "vani" ili završili talijanske škole?? Uostalom, i dio postova na Rodi dokaz je tome da to nije razlog. I ako se mladi čovjek odluči na studij u inozemstvu jezik na kojem namjerava studirati prekasno je početi učiti u srednjoj školi i svesti učenje na 2x2 sata tjedno. Tvrdim da ne može s takvim znanjem jezika kompetentno pratiti gradivo kolegija na fakultetu.Mislim da je za Hrvata važnije da zna hrvatski, da s njim raste i živi. A ne da miješa č i ć, ije, je i sve ono što svaki dan vidimo na internetu.
Strani jezici su veliko bogatstvo, ali ima vremena za učiti ih.
ja sam Hrvat, znam hrvatski, miješam č i ć, ije i je, i završila sam dobru osnovnu, nelošu srednju i kvalitetnu višu u Hrvatskoj
može bit šta sam rasla i živila s dalmatinskim dijalektom, tribalo bi i to zabranit.
Posljednje uređivanje od nine : 04.11.2012. at 14:29
Ja sam prvi put ovdje čula da je talijanska škola "besplatnija" od hrvatske, zapravo sam posredno od jedne mame čula kako je vrlo skupa i stalno nešto treba doplaćivati.Ali ja mislim da je za dijete to napornije i da mora uložiti puno više truda, pogotovo ako dodje u takvu školu bez ikakvog predznanja. Pa ne kužim zašto bi netko to radio svom djetetu ako nema potrebe (nisu te talijanske škole baš toliko bolje, jedini plus je u besplatnosti, što hrvatske škole baš i nisu
Jedan od razloga zašto mi o tome razmišljamo je to "napornije i više truda". Čini mi se da će to tako biti samo prvu godinu i čini mi se da bi to moglo biti zdravo za dijete koje čita i piše već gotovo dvije godine, koje zna množiti, razumije razlomke i ima općenito dosta široko znanje. Nadamo se da bi nastavom na talijanskom izbjegli dosađivanje prvu godinu, mislite li da griješimo? Ne bojim se otuđivanja od hrvatskog jezika jer smo brbljavi doma i mislim da će sasvim dovoljno živjeti hrvatski. Dodatni plus nam je što točno znamo kod koje bi učiteljice došao (samo je jedan razred), znamo kakva je i poželjela bih ju svom djetetu na bilo kojem jeziku.
Nemam namjeru pecati se na komentare o roditeljima koji upisuju djecu u talijanske škole niti sudjelovati u raspravi o potrebi očuvanja jezika, sve je to zapravo van teme - iskustva u stranoj školi i kako se dijete tamo snalazi.
eto, super, ne znam ima li tu mojih postova ili na jednom drugom forumu, ali zna Elly upravo su to jedni od razloga zašto moja ide u TOŠ, jer sam je upisala godinu kasnije, svoje znanje i zrelost naspram ostalih kompezira lošijim znanjem jezika na kom prati nastavu i opet je trenutno među boljima, točnije jedna od dvoje najboljih u razredu.
Ja u ovom trenutku imam 4 bivših učenika na studiju u Americi, i još dvije su mi se nedavno javile da spremaju američku maturu. Imam dvije do tri učenice bivše koje su na studiju u Italiji (neke su završile talijansku srednju). Jedna učenica bivša mi je u Ljubljani. Imam jednog bivšeg učenika koji je završio talijansku osnovnu, hrvatsku srednju, studira u Zagrebu.
Ovi koji su u Americi, ako se uspiju snaći oko daljnje vize / zaposljenja, ne vjerujem da će se vratiti doma. Od cura moje generacije cure koje znam su išle studirati u Italiju, sve osim svega šačica su se vratile doma.
Teško je prognozirati kamo će netko krenuti. Da mi je netko prije 7 godina rekao da ću biti tu gdje jesam i radim to što radim... slatko bi se smijala
Izazovno bi moglo biti pod uvjetom da i ostala djeca u razredu imaju slične predispozicije kao tvoj sinak i/ili da je većini talijanski materinji. U svakom 1. razredu ima puno posla dok se djeca ne prilagode, a razredi u "stranim" školama u kojima sjede i izvorni govornici, i djeca koja kod kuće govore talijanski i oni koji ga govore samo u školi su pravi izazov.
Ljudi često misle da je u malim razredima po defaultu lakše raditi i da imaju bolje razultate, no može biti upravo suprotno (pitaj LIMU s teme o prvašićima o tome). Razlike prisutne kod djece (u bilo kojem smjeru) u većem razredu se često nekako lakše/bezbolnije amortiziraju, a i djeca uče i jedni od drugih.
Učiteljica vam je svakako +, ali puno toga ovisi i o "sastavu" razreda. Svakako se pokušaj raspitati kolika je fluktuacija učenika u školi.
Na puno toga će se reflektirati i stavovi i motivi roditelja za upis u TOŠ, ali ti to zasada ne želiš prihvatiti
Možda je teško prognozirati za Peru ili Maru, ali neka opća predviđanja su itekako moguća.Teško je prognozirati kamo će netko krenuti. Da mi je netko prije 7 godina rekao da ću biti tu gdje jesam i radim to što radim... slatko bi se smijala
Mislim da neki ljudi primaju plaću da bi predvidjeli takve trendove.
a ja ne znam gdje sam blatila tuđi izbor, samo sam rekla da takve postupke nisam nikada razumjela.
možda sam kao čovjek iz strukle krenula jako žustro, ali svakako nemam predrasuda. ja sam se ovim svojim postom obratila jedino onima koji smatraju da su talijanske škole (a u Rijeci ih je 4, iako ne znam zašto je točan broj važan za raspravu) stvar prestiža. a takvih imam mnogo oko sebe...upravo ono o čemu Beti3 piše.
među svojim bivšim učenicima imam ih puno na studiju u Trstu i Milanu. završili su najobičniju hrvatsku državnu školu, a među poznanicama imam i frizerki koje su završile strukovni smjer u talijanskoj srednjoj školi.
jedna naša bivša asistentica radi kao učiteljica u osnovnoj školi Gelsi...bez diplome. studentica je RN u Trstu i tal. manjina.
u osnovnoj školi sina moje bivše čuvke (100 % Fjumanke) radi učiteljica koja je diplomirala u Sarajevu. talijanska škola San Nicolo.
eto...nisu predrasude, već činjenice.
što ne znači da su vaša iskustva drugačija.
i čemu onda otvarati temu ako se ne može iznijeti i suprotno mišljenje, a da se odmah ne dobije etiketa osobe pune predrasuda.
http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvat...vati-u-Italiji
možda i nije usko vezano uz temu, ali vrijedi pročitati.
autorica i je lijepo naglasila u prvom postu Zanimaju me iskustva roditelja i djece kojima talijanski nije materinji jezik, koja talijanski čak nisu ni govorili, ali su krenula u takvu školu.
Bilo bi mi drago čuti i mišljenje ostalih o tome.
Eto ja ne znam kako da ovo boldano nazovem osim predrasudom da izbor za vlastito dijete ne možemo donijeti ako nismo u prosvjeti, i znaći moje iskustvo iz prve ruke nije činjenica već je činjenica što iznosi netko jer je negdje nešto čuo/saznao/vidio iz druge ruke....
od 3 škole u mom gradu činjenice su: najnovija, upravo renovirana prije tjedan dana je TOŠ, najmanji broj učenika je upravo za 25-50% u razrednim odjeljenjima te škole, udžbenici su kvalitetniji u onom dijelu di imaju dodatne materijale jer su 80% samo prevod hrv. udžbenika, mogu i skenirati ako i dalje to nije činjenica nekom, za mene je samim tim što je vjeronauk zadnji sat nastava kvalitetnije organizirana, uče u startu veći broj stranih jezika, imaju bolji izbor kod stranog jezika u 4. razredu jer za mene francuski nije nikakav izbor, dok njemački da uz talijanski, hrvatski i engleski, imaju organizirane ljetne kolonije u Italiji, posjete, izlete, gomile radionica i veliki izbor dodatnih aktivnosti, ne kupujem wc papir kao netko u drugoj temi na forumu i ne plačam kopiranje u školi, prehrana je odlična, već su bili na jahanju, u parku prirode, danima djeteta crtali po gradskim trgovima, par puta u kazalištu, napomenila sam da postoji sat u kojem učiteljica radi talijanski jezik samo s mojim djetetom koja najmanje zna jezik... ne znam čim netko da me uvjeri da to nisu bolji uvjeti između još toliko toga što nisam stigla nabrojiti
Recimo, meni je francuski itekako poželjan izbor.
Mogla bih ti navesti isto toliko dobrih uvjeta u hrvatskoj školi koji mogu parirati tvojima, ali nema veze, izgleda da samo afirmativna strana prolazi.
Beti3, a što je tu loše o školi što si ti napisala:
Meni bi zapravo bilo drago pročitati negativno iskustvo, vidjeti priču nekoga tko je pokušao pa nije išlo, dobiti konkretniju ideju o poteškoćama. "To ti je super" i "dijete se lako prilagodi" dobijem dosta i uživo. Na tvoj drugi opširniji post na ovu temu što da odgovorim? Da se opravdavam, branim? To niti je post na temu niti je post o meni.
ok francuski kao izbor, ali ne i kao jedina opcija. u gradu koji živi od turizma talij, hrv, njemački i engleski su sasvim dobar izbor kroz besplatno školovanje. da, naravno da ima desetke škola koje su bolje od ove talij. al o tom se i radi, ja ne živim ni u Zagrebu, ni u Splitu, ni u Rijeci uzmeš najbolje od onog što ti se pruža u tvom gradu.
al i dalje stojim iza onog da škola u Splitu, konkretno na Pujankama u koju smo mi trebali ići prije 2 godine ili se još renovira taj krov i dica voze autobusima, i škola na Pazdigradu jeli se krenilo s izgradnjom, i još koliko OŠ čeka na dvoranu, dok je naša preko ljeta obnovljena s 780 000€ donacije iz Rima.... baš se pitam kad bi nam to HR dalai koliko bi trajalo da je država financirala i provodila radove....
to sve navodim kao razloge upisa u takve škole da razbijemo tu predrasudu o pomodarstvu i ne znam čemu šta se sve ovde navodilo, ima i tog, ali nisu to jedini razlozi.
Ja bih se samo na ovo nadovezala: u Italiji se drzavljanstvo moze dobiti nakon 10 godina zivota (bez prekida u statusu residenze), znaci netko kao osoba iz clanka, koja tu zivi 20 godina, studirala je tu, trazi posao tu, i cini se zainteresirana nastaviti svoj zivot u Italiji - bez problema moze zatraziti i dobiti drzavljanstvo, i pritom se ne mora odreci hrvatskog drzavljanstva.
Diskriminacija ili ne, opcije postoje.
ona je nabrojila za grad u kojem živi, uz izbore koje ima. mi koji ne živimo blizu veće gradove nemamo baš mogućnost biranja između 5,6,7 škola osim ako želimo voziti 30 km ili više u jednom smjeru svaki dan.
nemam vremena čitati cijeli topik.
no, preletila sam i vidjela sa se spominju predrasude , kojih će, unaprijed vam kažem, biti i u mojem postu
temeljeno na mojim, osobnim razmišljanjima i nekoliko bliskih ljudi koji su se pošteno zaribali. pa nek balarosa čuje dvije strane.
upisivati dijete, prvašića, u osnovnu školu na (njemu) stranom jeziku, po meni je skroz pogrešno. Ionako mu je sve strano, samo mu još fali strani jezik.
ako je tomu razlog učenje stranog jezika, onda još pogrešnije.
ako roditelji ne govore dobro taj isti jezik - onda najpogrešnije
osnovna škola bi trebala biti na materinjem jeziku.
talijanske škole u rijeci su za - talijansku manjinu.
imala sam prilike davati instrukcije djetetu koga je mater, koja nema pojma talijanski, kao ni otac, nadobudno upisala u talijansku osnovnu školu. što se desilo? dijete je zamrzilo talijanski jezik, neće ni ćuti o nastavku školovanja na talijanskom, a hrvatski - ne zna. ne zna niti termine iz biologije, kemije, matematike itd - na hrvatskom. nije pročitalo hrvatske lektire u onom obimu u kojem su inače.
Ma općenito, mama proklinje dan kad je donijela tu odluku jer je sve krenulo naopako.
Naravno da to ne mora biti slučaj, no treba biti svjestan činjenice da nije to vrtićka grupa na engleskom. Nije to program koji je namijenjen djeci kojima nije materinji jezik talijanski, ono, škola na engleskom gdje su svi stranci, i nikome nije materinji jezik engleski.
Tu idu djeca koja doma govore talijanski.
Noa, eto, ja se malo raspitala o uvjetima upisa slovenske djece u međunarodne škole. Ona mogu biti upisana u državno slovensku školu po principu homeschoolinga, a u stvari pohađaju međunarodnu školu i na "matičnoj" školi polažu ispite. A i to bi se trebalo promijeniti u budučnosti (Slo je jedina u eu koja ima takav zakon) pa će moći SVA djeca pohađati međunarodne škole.
Balarosa, mi smo u maloj seoskoj školi i imamo učiteljicu iz snova. Dobila je i nagradu za najbolju učiteljicu u pgž, tako da....
Mene zanima koji je smisao tih škola? Ne pitam s nikakvom lošom namjerom. Postoje tako i škole na srpskom jeziku, mađarskom, međutim ja tu ne vidim nekakvog dubljeg smisla osim učenja jezika. Zamišljam da sam u stiuaciji da se preselim van u bilo koju zemlju i namjeravam tamo pustiti korjenje bilo bi mi u cilju da moje dijete pohađa školu te zemlje, a naš jezik i običaje da njeguje na posebnim predmetima za to. Apsolutno mi je razumljiva potreba njegovanja jezika i kulture zemlje odakle potječeš, ali nije mi do kraja jasna ta potreba da se nastava pohađa na drugom jeziku po hrvatskom programu. Ajd da se još u toj školi radi potpuno po programu te zemlje pa da se dijete ima namjeru nastaviti školovati u toj zemlji ili možda biti konkuretniji na tržištu rada, no ovako osim jezika ja zaista ne vidim ni jedan drugi razlog pa bi me zanimalo pojašnjenje.
Cvijeta, naravno da škola nije cilj sama po sebi nego da treba roditelj svijesno pratiti i reagirati ako djetetu ne ide, ma u bilo kojoj školi zapravo.
Dorotea, smisao je održavanje znanja, povezivanje, svašta pomalo.
Te argumente slušam cijeli život, ali zaista od a do ž, samo u odnosu anglofonije i frankofonije.
Ne razmišljaju svi kao ti. Neki se boje asimilacije, pa se ne žele niti integrirati. Ovo nisam izmislila:
... poznajem nekoliko visokoobrazovanih osoba, u dobi od 25-45 godina, koji su odrasli u HR, proveli cijeli život ovdje izuzev studija u Italiji (dakle 4-5 godina) i natucaju hrvatski. Da bude paradoksalnije neki od njih rade u državnim službama koje podrazumijevaju znanje HR jezika!
Po meni je bitna motivacija roditelja - zašto dijete upisati u stranu školu u Hrvatskoj? Ako namjeravaju odselit svi skupa za tipa 5-6 godina - definitivno je to prava odluka. I ovo što kaže Cvijeta - za manjine. Inače, nema šanse da nauče pravopis hrvatskog jezika (koji god od dva), ma ono... da svladaju obično č i ć. Sad... ovisi koliko vam je to kao roditeljima bitno.
Kako se niti jezikoslovci oko pravopisa ne mogu složiti... ispada da je on nevažan, osim kao neki poligon prepucavanja i prodaje duplih pravopisa, pa je onda možda OK da se uči nešto drugo, što će imati bolju "prođu" u smislu radnih mjesta i zapošljivosti.
Ovo gore je ironija.
Iz moje perspektive, jako mi je bitno da E. ne zapusti hrvatski (doma pricamo kako kad - ako ima veze sa skolom, zadacom, ili ako ona 'zabrazdi' u talijanski, necu ju prekidati. Pravilo nam je jedino da se, kad smo u HR, prica hrvatski (jedina iznimka je, ponovo, ako tamo radi zadacu)). Iz tog razloga ona cita i pise i na hrvatskom, od ovog ljeta sam nabavila popis lektire za HR OS pa to cita, kasnije napise sastavak, pise pisma i slicno. Ako negdje zapne u hrvatskoj gramatici, objasni joj se.
Promatrajuci ju, ne vidim da je zapustila taj nekakav dio svog hrvatskog identiteta, dapace vjerujem da ne bi imala nikakvih problema da ju sad moram prebaciti u hrvatsku skolu (iako je ovdje odlikasica i osim sto je dvojezicna, zivi kao i njeni talijanski prijatelji).
Mi nemamo "hrvatsku skolu" ovdje, nema dodatnih satova na materinjem jeziku ili nekakvog slicnog programa, pa ako zelim da hrvatski jezik koristi aktivno - moram se oko toga potruditi ja.
Znaci, smatram da puno toga ovisi o roditeljima: ako je roditeljima stalo da dijete ide u OS na stranom jeziku, ali da ne zapusti svoje hrvatsko korijenje i na tome rade, mislim da ni dijete nece imati problema. I mislim da nema veze da li se to odvija u HR, ili u inozemstvu, princip ostaje isti.
slažem se s ovim, nama su to profesorice naglasile kad smo izrazile želju za upisom u TOŠ, da je bilo takvih slućajeva, zato se i preferira da tu zadnju predškolsku godinu odrade u talijanskom vrtiću koji je vezan uz školu (nama su odmah otvorili mjesto i prebacili nas u njihov vrtić iz hrvatskog), naime cijele godine posjećuju školu, buduću učiteljicu, prati ih stručno osoblje te se na kraju odradi još jedan sastanak s roditeljima gdje osoblje vrtića i škole da svoje mišljenje koliko je dijete usvojilo i prihvatilo jezik te da li po njihovoj procjeni može nastaviti dalje u prvi razred.imala sam prilike davati instrukcije djetetu koga je mater, koja nema pojma talijanski, kao ni otac, nadobudno upisala u talijansku osnovnu školu. što se desilo? dijete je zamrzilo talijanski jezik, neće ni ćuti o nastavku školovanja na talijanskom, a hrvatski - ne zna. ne zna niti termine iz biologije, kemije, matematike itd - na hrvatskom. nije pročitalo hrvatske lektire u onom obimu u kojem su inače.
Ma općenito, mama proklinje dan kad je donijela tu odluku jer je sve krenulo naopako.
samo ne razumijem zašto mama iz gornjeg posta jednostavno nije prebacila dijete u hrv. školu jer ja ni to nisam izbacila kao opciju ako nam zaista jednom zapne, ipak je to tek prvo polugodište prvog razreda.
i slažem se da može postojati problem baratanja, kako da kažem nekim terminima koji djetetu od 7 god nisu poznati. moja sada ući geometrijska tijela i kako sam joj ja odmah pokušala odraditi taj dio i na hrvatskom pogubila se u oba jezika s izrazima poput sjecišta, kvadar, kocka, stožac, itd.
Imam prijatelje koji su u trećem razredu OŠ prebacili dijete (na njegovo traženje) iz talijanske u hrvatsku školu. Dijete je upisano u TOŠ na njegovo traženje, a nakon što je četiri godine pohađalo talijanski vrtić. Prema njihovom iskustvu problemi su nastali kada je dijete počelo u školi učiti one pojmove koje nije poznavao na hrvatskom. Trebalo mu je par tjedana kako bi se privikao na hrvatske matematičke termine (razlomci) i neke pojmove iz prirode i društva. Uglavnom, prijelaz se odvio bez nekih posebnih teškoća i danas je odličan učenik.
S druge strane, prije par godina, jedna od dobitnica top 100 stipendija bila je studentica iz Rovinja koja se našla u talijanskom razredu kao jedini negovornik talijanskog jezika, što ju je potaklo da ga uči i nauči toliko da je eto, godinama nakon toga, ušla u grupu najboljih (mislim, ali nisam sigurna, kako je te godine bila jedina dobitnica stipendije iz Istre).
Nine, mislim kako si svom djetetu pružila jednu lijepu mogućnost koju može, ali ne mora iskoristiti. Želim reći, ukoliko nastavi u talijanskoj školi, sve 5, ukoliko odustane, nije kraj svijeta, a ni njenog školovanja, u svakom slučaju ostaje joj dobro poznavanje jednog stranog jezika, a kako se kaže, koliko jezika znaš, toliko ljudi vrijediš.
Nekako sam stekla dojam da bi te 4 djevojke koje poznaješ u slučaju da su pohađale hrvatsku školu bile pa skoro iste takve: bistre i lijene, ali bez znanja talijanskog jezika.
Pulska je situacija nekad,bila slična onoj koju spominje cvijeta, jedna je moja poznanica prije petnaestak godina upisala dijete u TOŠ jer "to rade svi viđeniji ljudi u Puli". (Mislim kako u ovom trenutku OŠ Vidikovac (hrvatska) ima tu ulogu, nije mi poznat trenutni "društveni status" TOŠ) Kada dijete zbog takvog razloga upisuješ u TOŠ (u bilo koju školu) takvo školovanje postaje skupo. Tvoji su razlozi drugačiji, pa o troškovima ne trebaš brinuti, više manje (bez obzira na razne donacije) troškovi školovanja su jednaki onima u školama na hrvatskom jeziku.
Hoće li dijete imati problema zbog nepoznavanja jezika? Hoće li takva sredina na njega djelovati stimulativno ili ga pak sputati? Mislim da to ovisi i o djetetu i o školi, učiteljici, ali i o drugim učenicima. O načinu kako će kliknuti svi zajedno. Možda ne bi bilo loše da razgovaraš sa školskim pedagogom o tome sada, a onda i još jednom u proljeće, prije upisa. Možda bi tako stekla dojam ima li potrebe za nekakvim prethodnim učenjem talijanskog jezika. U odgovoru za nine iznjela sam dva meni poznata, vrlo različita, iskustva....
mislim da u tekstu ima previše mutnih detalja i ne bih o tom.... htjela sam samo napisati kako će toj istoj djevojci 2013 (valjda 2013) kad uđemo u EU biti moguće konkurirati na takve natječaje (kao i onima iz EU na hrvatske natječaje)
... i Predrag Matvejević je još 1995. predavao na toj istoj Sapienzi....
ma nije to ova moja mama zato napravila. nego radi učenja jezika. to je bio osnovni motiv.
xZnaci, smatram da puno toga ovisi o roditeljima: ako je roditeljima stalo da dijete ide u OS na stranom jeziku, ali da ne zapusti svoje hrvatsko korijenje i na tome rade, mislim da ni dijete nece imati problema. I mislim da nema veze da li se to odvija u HR, ili u inozemstvu, princip ostaje isti.
takvo obrazovanje stvarno zahtjeva da se roditelji - možda više nego inače - posvete djetetovoj školi i obrazovanju. i mi to činimo. dijete nam ide u "nehrvatsku" školu i jako smo zadovoljni s našim izborom (koji je došao više slučajno). radimo i učimo je i hrvatskim riječima u predmetima poput matematike, prirode i društva i sl (umanitelj, umanjenik i sl.). istovremeno nam je jako bitan i hrvatski. podjelili smo se. ja sam za strane jezike zadužena (uči engl., njem. i franc.) i prirodu i društvo, mm za matematiku i hrvatski. nije nam žao uloženog truda.
da, to sam i ja pokušala, čak za doma imam iste knjige na hrvatski al sam primjetila da je to zbunjuje pa sam odustala privremeno. kako vaša reagira? miješa jezike?
ne zbunjuje moju. mi to sve na papir, u raznim bojama napišemo/nacrtamo/podjelimo. i stalno ponavljamo. recimo, kad radimo imenice, odmah na sva tri jezika spomenemo što su imenice i sjetimo se da se sve imenice samo na njemačkom pišu velikim slovima, a u drugim jezicima (engl, franc, hrv) samo imena. nastojimo stalno tražiti sličnosti između jezika i razlike (npr. osim hrvatskog svi drugi jezici imaju članove). ovo je malo nekonvencionalni pristup jeziku, ali njoj odgovara, a u školi se onda ipak didaktički tome pristupa.
počni s najnajosnovnijim pojmovima. i nadograđuj, stalno ponavljajući staro. u biti u ponavljanju više vremena provedemo nego u učenju novog. ovo s knjigama na hrvatskom nije loša ideja i mi to imamo iz prirode i društva.
ne miješa jezike, osim ako nešto prepričava iz škole, onda će to radije reći na tom jeziku, na kojem se odvijala rasprava. meni je jako bio bitan taj hrvatski i za njega imaju posebnu učiteljicu koja ih ozbiljno podučava.
u petom razredu razmišlja uzeti još i kineski
Ma kao da strani drzavljanin u Hrvatskoj moze dobiti posao u drzavnoj/javnoj sluzbi?! O cemu pricamo, drzavljanstvo je prvi uvjet.
Inace, za slobodu izbora sam. Ja osobno ne bih, ali nemam nista protiv takvih tudjih odluka.
Good for you!ne zbunjuje moju. mi to sve na papir, u raznim bojama napišemo/nacrtamo/podjelimo. i stalno ponavljamo. recimo, kad radimo imenice, odmah na sva tri jezika spomenemo što su imenice i sjetimo se da se sve imenice samo na njemačkom pišu velikim slovima, a u drugim jezicima (engl, franc, hrv) samo imena. nastojimo stalno tražiti sličnosti između jezika i razlike (npr. osim hrvatskog svi drugi jezici imaju članove). ovo je malo nekonvencionalni pristup jeziku, ali njoj odgovara, a u školi se onda ipak didaktički tome pristupa.
počni s najnajosnovnijim pojmovima. i nadograđuj, stalno ponavljajući staro. u biti u ponavljanju više vremena provedemo nego u učenju novog. ovo s knjigama na hrvatskom nije loša ideja i mi to imamo iz prirode i društva.
ne miješa jezike, osim ako nešto prepričava iz škole, onda će to radije reći na tom jeziku, na kojem se odvijala rasprava. meni je jako bio bitan taj hrvatski i za njega imaju posebnu učiteljicu koja ih ozbiljno podučava.
u petom razredu razmišlja uzeti još i kineski
Ako nisam previše indiskretna - koji je tvoj radni status?
Naime, ovakav angažman oko djetetove škole i učenja mi djeluje prilično nerealno i nedostižno za zaposlenog roditelja s fiksnim radnim vremenom (a za freelancera, iz drugih razloga možda još i više).
da, ovako, na ovaj način, mi izgleda super. to nije bio moj opisani slučaj, naravno.
i nije za nas razmažene koji jedva tu i tamo pregledamo koju školsku bilježnicu
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom