Pokazuje rezultate 1 do 50 od 220

Tema: Ako niste zadovoljne svojim poslom....

Hybrid View

prethodna poruka prethodna poruka   sljedeća poruka sljedeća poruka
  1. #1
    Anemona avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    sjeverozapadna
    Postovi
    11,053

    Početno

    ekoi, potpuno te razumijem, u istom sam sosu.

    Što radim po tom pitanju? Ništa, osim što povremeno kukam kad dođe voda do grla. I da, nesretna sam - jako, a nema snage i hrabrosti to promijeniti.

    Moj ti je savjet, ako imaš ikakve šanse, (a da vam radi toga nije egzistencija ugrožena) "skočiti" - skoči, inače ćeš kao ja periodično kukati i biti i dalje nesretna.

  2. #2
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    33,005

    Početno

    Citiraj Anemona prvotno napisa Vidi poruku
    ekoi, potpuno te razumijem, u istom sam sosu.

    Što radim po tom pitanju? Ništa, osim što povremeno kukam kad dođe voda do grla. I da, nesretna sam - jako, a nema snage i hrabrosti to promijeniti.

    Moj ti je savjet, ako imaš ikakve šanse, (a da vam radi toga nije egzistencija ugrožena) "skočiti" - skoči, inače ćeš kao ja periodično kukati i biti i dalje nesretna.
    Ah, sve je to uvijek ista priča... Znam i ja kako to izgleda. Zna i pol ovog foruma, ako ne i više.

    Ali stvari treba gledati realno. U današnje vrijeme nije lako naći posao koji osigurava egzistenciju, pa onaj koji ga ima teško smogne hrabrosti da se odvaži u nešto drugo. Ifigenija je lijepo rekla - počneš u garaži (ne mičući guzicu iz sigurne luke radnog odnosa za plaću), pa što bude...

    Ja nisam nikad imala petlje za tako nešto. Pa sam si pomogla na drugi način - unutar svoje struke našla "kućicu" koja me zanima i koja mi paše. Dugo je trajalo, ali mi je uspjelo.

    Da sam imala više petlje i bila pod manjim pritiskom okoline, na drugoj godini studija promijenila bih fah i s tehnike se preselila na štajaznam rehabilitacijski fakultet ili učiteljsku akademiju. ALi nisam to nikad učinila. Da li mi je žao? Pa ne znam... Svoje sklonosti korisno sam upotrijebila za svoje dvoje djece i još dosta drugih. Posao ne mora čovjeku biti i poziv. To je razlog zašto čovjek ima hobije... To je razlog zašto netko u slobodno vrijeme trenira dječju nogometnu momčad, a u radno vrijeme se bavi bankarstvom ili osiguranjem, na primjer.

    Čovjek mora sam sebi skrojiti udobne cipele. Za nekoga (mene) je sigurnost jako važna pa sam se nakon desetak godina pokušaja pomirila s tim da nikad neću završiti svoj drugi studij (novinarstvo) niti raditi u nekoj društvenoj struci. Možda u nekom budućem životu, ne u ovom.

    Jedino što mi se čini bitnim je pametno i na vrijeme savjetovati svoju djecu. To još uvijek ne znači da će oni uspjeti. Danas je malo ljudi uopće u prilici od pripravništva do mirovine raditi isti posao. Ne treba se time opterećivati. Rekla bih da je jedino bitno držati oči i uši otvorene za dobre prilike + imati zaleđe (bračnog druga, roditelje, nekretnine...) koje osigurava mogućnost eksperimentiranja sa promjenom faha, samozapošljavanjem i slično.

    Sretno svima koji se na to odluče - ne bojte se, svakim danom bit će više takvih...

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •