mishekica, evo MD kao poslodavac primio je tipa od 2 godina, bez završene srednje škole za poslove dostave robe. Kako je vrijeme išlo, platio mu večernju školu, dodatne kategorije u auto-školi, prijavio ga na puni iznos plaće (tko to još radi?), platio dodatno zdrastveno osiguranje (koja mala firma to radi?), dao radno vrijeme od 8 do 4, dopustio da može otići kad je trebao baku (!) voziti liječniku, kasnije i djecu kad su stigla. Davao je božićnicu, regres, posuđivao kombi... zažmirio je kad bi ovaj javio da je bolestan, a zapravo je radio u fušu... od čovjeka koji je samo znao voziti malo dostavno vozilo napravio je komercijalistu, naučio ga "tajne zanata". I dok je to tako bilo, tip je bio sretan i zadovoljan.

Kad je došla kriza, MD je bio prisiljen smanjiti plaće, jedan kolega je otišao u penziju, kolegicu je otpustio (uz zakonsku otpremninu), a tog tipa je držao, misleći da će njih dvojica zajedno potegnuti. Trebalo je više raditi, prebroditi krizu. Što je tip napravio? Otišao u konkurenciju.
(Meni je jedina zadovoljština to, da nije znao pregovarati, pa je mislio da budući poslodavci pričaju o neto plaći, a pričali su o brutu... sad je na manjoj plaći, radi u velikoj firmi i kao netko tko je zadnji došao, prvi je na listi za odstrel i tresu mu se gaće svaki dan, kako čujem.)