Natrag na posao :(

[Vala3]

Ovih dana počinjem raditi na novom poslu koji kako sad stvari stoje znači puno prekovremenih i nikakvi slobodni dani. Naime našla sam novi posao koji do sad nisam radila, kao poslovodja u supermarketu gdje će osim jako puno zaduženja na meni biti i otvaranje i zatvaranje dućana, znači slobodni dani 0 bodova. Mom mišiću je 18 mjeseci i jako je vezana uz mene, još je dojim i naravno dojiti ću je i dalje. Ne moram niti spominjati koja bedara mi je sad nju ostaviti sa bakama, ali nažalost ne možemo si više priuštiti da ja ne radim. Osjećam se grozno radi toga pa bih voljela vaša iskustva oko povratka na posao i kako su to vaši bebači podnijeli. Znam jedino da će nam biti teško i da ćemo se morati naviknuti iako je smatram premalenom da je ne vidim po cijele dane

[Vala3]

zar nitko?

[tua]

sad...kako si opisala zvuci kao da je dajes bakam i neces je vise vidjeti pa nije bas tako, valjda nece svaki dan biti zaduzenja preko glave! vecinom mame pucaju dvostruki osjecaji- tuga zbog djeteta a li i malo veselja da se maknu od djecjih tema i budu dio "odraslog" svijeta. pa financije su plus. pa plus je i sto bake mogu cuvati, a ne vrtic ili trazenje cuvalice.
evo, nabrzinu sam se sjetila pozitivih stvari da te malo utjesim, misli na te neke dobre strane, a da ce biti lako, nece. ja sam poslije prvog prve dane posla trcala u wc prolijevat mlijeko i suze, grozno. ali prezivjeli smo!

[ekoi]

Ni jednoj mami povratak na posao nakon porodiljnog nije lak i treba si dati vremena za prilagodbu. Ja sam nakon porodiljnog počeka raditi također na novom radnom mjestu gdje sam radila vikendima, blagdanima do 22 h navečer. I bebač i ja smo jako patile zbog toga i počela sam paralelno tražiti novo radno mjesto koje će imati prihvatljivije radno vrijeme s obzirom na obiteljsku situaciju i potrebe tako malog djeteta. Vidi da li je tako nešto moguće u tvom slučaju, tj da radeći ovaj posao tražiš neki prihvatljiviji ili da unutar postojećeg pokušaš da se izboriš za bolje radno vrijeme ako je to moguće. Sretno!

[winnerica]

Vala3; čestitam ti što si dobila posao, sretno s poslom; sve će se srediti, ne odustaj! I druge mame rade, vidjet ćeš nakon par dana će sve leći na svoje mjesto i uhvatit ćeš onu nit Sunca koju sada ne vidiš

[Vala3]

kad čujem na vijestima koji je broj nezaposlenih uhvati me jeza i sretna sam što i ja nisam dio porazne statistike, jer na starom poslu nisam ostala iz jednostavnog razloga: trebalo se vratiti natrag u Zagreb gdje sam radila i di nemam ni bake ni ikog svog pa mi je odluka o prihvaćanju ovog posla bila jedina opcija jer nakon podstanarstva i plaćanja tete čuvalice bilo neisplativo raditi. Pošto smo se vratili u malo mjesto ovaj posao je zapravo jedina mogućnost da se radi. Sve se tješim ako ne bude išlo da uvijek mogu dati otkaz, ali nadam se da se to neće dogoditi.

Tua totalno te kužim i meni dolaze suze na oči kad se sjetim da je neću vidjeti po cijeli dan, ipak nadam se da će meni teže padati ta naša razdvojenost jer će ona ipak biti sa voljenim bakama i u poznatoj okolini.

Ekoi trenutno je ovo jedina opcija za rad tu di jesam, a znam i da pošto sam više od god i pol na porodiljnom pa i nisam baš privlačna poslodavcima, pa ako i ne bude funkcioniralo ovo ipak ću biti u boljoj poziciji za traženje posla nakon određenog vremena provedenog u radnom odnosu.

[spajalica]

Vala3, svi kad krecemo na posao, nakon prodiljnog nam je tesko, mislim kako ce nasi nemocni klinci prezivjeti, a onda nakon kojih mjesec dva mislis si kako si bila luda i kako klinci puno bolje sve to podnose od nas.
ti osjecaji se javljaju kad nam klinci trebaju krenuti u vrtic (ne nuzno nakon 1. rodjendana), jave se i kad krecu u skolu, pri prvom pravom odvajanju.
uvijek ce te pratiti jer si roditelj, nasi roditelji i danas strepe kad mi idemo na put. samo da se vratimo.
svima je jasan tvoj osjecaj, ali vjeruj mi s njim se moze zivjeti i vidjet ces da ce curka i baka razviti svoj zivot i to je nesto sto je takodjer posebno za njen zivot.

glavu gore i hrabro naprijed

[Vala3]

hvala Spajalica, baš mi trebaju riječi utjehe. lakše je kad čuješ i druga iskustva i kad pričaš o svojim strahovima sa onima koji su ih prošli. zapravo sve to znaš u sebi, ali onaj nelagodni osjećaj postane lakši kad pričaš o tome

[ekoi]

Sretno, i ne brini previše, sve će sjesti na svoje mjesto i brzo ući u kolotečinu i tebi i djetetu.
Brzo će doći dani kad ćeš od vlastitog djeteta čuti; mama nemoj još doći po mene ja bi se još ostala igrati tu... :D I onda skužiš da ti malac ima svoj vlastiti život i da mu je super zanimljivo i dobro i kad nije samo s tobom.

[bijelko]

svi smo to prošli, tješi se da smo preživjeli i mi koji nemamo baka a isto tako radimo po trgovinama, za običnu radničku plaću.
nije ni to radno vrijeme tako strašno kako sad zvuči, čim se uhodaš naći ćeš nekoga da ti uskoči navečer za zatvaranje, a i nedjelja će ti bar nekad biti neradna. sve drugo cure su ti rekle, ja pišem ono što sam sama prošla, i sad kad gledam dalo se izdržati koliko god mi je tad došlo da vrištim.

[Vala3]

hvala cure, evo radim 2 dana i moram priznati da nam nije lako, najlakše je bila prvo jutro. ja sam se probudila prije budilice i na prstima izašla iz sobe. kad se nakon 15 min probudila MM ju je uspio smiriti. jučer ujutro je skužila proceduru i od 3 sata se nije micala od mene, uspjelo mi je pobjeći ali se probudila za 5 min i toliko je vrišala da sam morala otići do nje i ustati se sa njom u 5 ujutro. A noćas iako radim popodne cijele se noći ne miče od mene s time da od 3 ne spavam, jer ona spava skroz istrzano i sva u grču tako da smo se ustale u 5.30. Baš mi treba malo sna, čak niti kavu nisam popila jutros koliko se prilijepila uz mene, evo sad se srećom djed ustao pa sam mogla škicnuti malo net da vidim što ima.
Uglavnom svaki dan je sve gore za sada, nadam se da će za još koji dan krenuti na bolje. srećom pa za sad radim normalno radno vrijeme dok ne preuzmem trgovinu jer dobro kljucam na poslu od umora...miš moj mali, a ja mislila da sam neispavana prije, tek sam sad neispavana

[anitak]

nakon godinu i pol konstantno s tobom što je bila,ovo mi je normalna njena reakcija,kako se naviknula biti sa tobom ,tako će se naviknut i da nekud odlaziš ali i da se vračaš.
sigurno da vam nije lako ,ali nek te tješi činjenica da smo sve morale proć odvajanje od djeteta nakon porodiljnog i preživile.
vjerujem da će te se obje brzo privikut na novi red i raspored i da ne će bit problema.

[kahna]

Ja mogu biti samo pozitivan primjer
nakon skoro 4 godine s klincem i godinu i pol s klincezom počela sam raditi, a oni u vrtić
njima je definitivno bilo teže na početku, dok je trajala prilagodba
ja sam se jednostavno pomirila s činjenicom da sad idem raditi i bilo mi je puno lakše
sada, nakon 6 mjeseci, oni uživaju, ali baš uživaju u vrtiću
a ja uživam u poslu

eto, nadam se da će tako biti i vama nakon nekog vremena

[pikula]

anitak dijete od godinu i pol ne reagira na odvajanje zato što se naviklo na mamu, nego je djetetu od godinu i pol mama potrebna, pa reagira na supstitut za svoju prirodnu potrebu, adaptacija ne služi tome da se djeca riješe loše navike, nego da se naviknu na nužnu, ali zamjensku situaciju.

[Vala3]

Evo i još jedne neprospavane noći
Pikula, znam da sam joj ja nr 1 ali eto nadam se da će i to što joj je i tata doma jer je na bolovanju pomoći i to što je u poznatoj sredini, jer vrtić je ipak mnogo teža opcija.
Koliko ste dugo otprilike trebale da se dijete navikne na novonastalu situaciju? Mi idemo svaki dan prema goremu, shvaćam ju, te sam malo ujutro, pa malo popodne pa sam danas slobodna, osim što sam počela odlaziti, još to radim u različita vremena.
Bogu hvala da trenutno još traje obuka i ne ostajem prekovremeno pa će se naviknuti dok to počne nadam se.