Moderno doba.....

[bembola]

Prije svega ne zelim da me itko napadne samo zelim podjelit svoja razmisljanja o danasnjem majcinstvu i obitelji.....
Nakon raznih uspona i padova (a bit ce ih jos) muke sa dojenjem mojih raznih psihickih ispada (postporodajna depresija) razmisljam kako bi bilo da zivimo u doba nasih mama,baka....kada one bas i nisu imale neku pomoc svojih muzeva jer je to "zenski posao"..iskreno da nisam imala podrsku nemogu ni zamislit sta bi se desilio...
Kada slusam moju baku; mala sta se mucis daj mu posten obrok ( kad je imao 3mj) nek spava cijelu noc,ko je vidio da je na cici non-stop pa daj uvali tu bocu (moja tajna ti je da stavis malo secera) pusti ga da place nek se sam igra i puno puno takvih savjeta koje su im kako kazu "olaksale majcinstvo" jer treba kuhat peglat prat nece to samo...
Neznam razmisljam ni jednoj od nas ne padaju takve stvari na pamet trudimo se svi,a opet znam kako na neke to djeluje psihicki fizicki....prije se nije ni znalo sto je post porodajna depresija....
Mi danas smo samasvim drukcije majke al cini mi se da sve vise "pucamo" (po prici nekih prijateljica)

[ana.m]

Pročitaj još jednom svoj post pa iskreno reci kad ga čitaš što ti se čini ispravnije i bolje. Starinsko ili moderno?
Ja ne pucam zbog odgoja, nego zbog globalno svijeta u kakvom živimo, zbog onog o čemu pišemo na onoj temi o EU radnom vremenu.

A djeci ću naravno od prvog dana pružiti ono što mogu najbolje od sebe. Nema to veze sa starinskim i modernim vremenom.

[bembola]

Ja ne kazem da je starinsko ispravno jer da je bi i ja tako odgajala svoje djete nego kazem kakva je razlika,ako smijem primjetit

[leonisa]

ako pucamo pucamo zbog vlastitih ocekivanja, ne modernog doba

[Trina]

Ja ne pucam a i sretna sam što više ne živimo u onakvom dobu. Prošlosti je mjesto u prošlosti. Mi danas imam mogućnost modelirati svoje želje, stavove i načine, kako mi želimo..imamo opciju izvući iz prošlosti što nam paše, pa se vratiti u stvarnosr. One prije nisu imale nikakve opcije. Živjele su teško i jadno, velika većina njih.

[seni]

potpis na trinu.

[Dijana]

i još jedan

[winnerica]

Potpis na Trinu.

Bake su radile kako su znale i mogle u svoje doba, a mi činimo sve što je u našoj moći da u ovom vremenu i u duhu ovog vremena djeci damo svoj maksimum. Da je lako nije. Ali nebih se mijenjala za ono vrijeme.

[bembola]

Pa definitivno se ni ja ne bi vracala u njihovo vrijeme zato sam i napisala da kako je tek njima bilo bez podrske i pomoci a tad se nije ni govorilo o tome dal je koja od njih pucala ili ne...ja sam samo napravila usporedbu ZA NAS KOJE PUCAMO svaka cast vama koje ne divim vam se ja se trudim da ne pucam al opet ima i tih dana,ja uz svu podrsku pa opet mi dode dosta svega njima nije sigurno bilo lako zato su si i "olaksavale" na onakve cudne nacine

[winnerica]

Gle, nekad se nije o koječemu govorilo, što naravno ne znači da nije bilo (počevši od duševnih bolesti, pedofilije, invalida, zlostavljanja i sl.), pa tako i o postporođajnoj depresiji; nije se o tome govorilo ali žena je više manje u ruralnoj sredini skoro pa preležala babinje od 40 dana. Da joj je pomoglo, valjda je, kako kojoj.
Kako je njima bilo bez podrške i pomoći? Opet kako kojoj; dan danas ima nas tu koje smo bez ičije pomoći (evo npr. ja i Ana.m za koje znam), svaka s po troje djece; o.k. muževi su nam podrška. Nemamo bake, stričeve i tetke da nam "pomažu" niti očekujemo to od nekog. S druge strane znam neke koje imaju manje djece i svu moguću pomoć, pa opet nisu zadovoljne... Nema pravila, bit je kako se sama posložiš u novoj ulozi i koliko spremno uhvatiš život za rogove.

[cvijeta73]

znaš zašto mi pucamo?
zato što bi uz malu bebu, koju treba dojiti, vježbati, kvalitetno hraniti itd itd htjele imati vrijeme za sebe.
gledati serije, surfati po netu, čitati dobru knjigu, naći se s frendicama, provoditi kvalitetno vrijeme s mužem.
a to - ne gre.
ovo je po onoj seninoj "car je gol"

[Beti3]

Tada su morala djeca spavati jer je mama prala na ruke robu, suđe, mijesila kruh, hodala po vodu za prati, ili nosila robu do vode, šivala na ruke tu robu, ma što šivala, tkala prvo, hodala u mlin po brašno, hodala...

A sve to traži vremena. Danas puno toga rade strojevi umjesto nas i mi imamo vremena za svoju djecu, i za sve poslove. I neka imamo.

Kakva depresija, tko je onda imao vremena za depresiju. Sad imamo. Vremena. A depresiju tko želi. Ili tko ne može izdržati.

I bembola, možda nisu imale pomoć muževa, ali su zato tu bile svekrva, mama, starija djeca, susjede, ma cijelo selo bi pomagalo u babinjama. I kasnije, trebalo je selo da odgoji dijete, kako je to lijepo Ifigenija rekla.

Meni pomoć muža ni danas ne treba, neš ti dijete nahraniti, obući ih, šetati se, igrati, kuhati, prati, čistiti, čitati, učiti, tipkati na forumu, kuhati zimnicu, raditi kolače, putovati, kopati vrt, šetati psa, hraniti životinje, šivati, plesti, plaćati račune, sjediti na kavi, ići kod doktora, na roditeljske sastanke, na servis sa autom....i još biti zaposlena (sad nisam). I još biti od volje za seks. Sitnica sve skupa. A većini svakodnevica.

Živjela moderna vremena!

[bembola]

Gle, nekad se nije o koječemu govorilo, što naravno ne znači da nije bilo (počevši od duševnih bolesti, pedofilije, invalida, zlostavljanja i sl.), pa tako i o postporođajnoj depresiji; nije se o tome govorilo ali žena je više manje u ruralnoj sredini skoro pa preležala babinje od 40 dana. Da joj je pomoglo, valjda je, kako kojoj.
Kako je njima bilo bez podrške i pomoći? Opet kako kojoj; dan danas ima nas tu koje smo bez ičije pomoći (evo npr. ja i Ana.m za koje znam), svaka s po troje djece; o.k. muževi su nam podrška. Nemamo bake, stričeve i tetke da nam "pomažu" niti očekujemo to od nekog. S druge strane znam neke koje imaju manje djece i svu moguću pomoć, pa opet nisu zadovoljne... Nema pravila, bit je kako se sama posložiš u novoj ulozi i koliko spremno uhvatiš život za rogove.

ne mislim na takvu pomoc....takvu nemam ni ja...nit svekrve nit striceve nit tetke ni nista slicno...muz radi po cijele dane od jutra do mraka tako da ni na njega nemogu racunat,ali na podrsku definitivno da..to govorim....
hehe ocito sam fulala forum po vasim postovima...sve stizete..sretne zadovoljne i ne pucate svaka cast (ocito je problem u meni)

[trampolina]

Iskreno rečeno, da imam polje koje trebam obraditi i s time nahraniti nejač spavali bi i moji bez sise u ustima

A baby blues sam sasvim uspješno riješila radnom terapijom.
Depresiju jednako uspješno rješavam s frižiderom, ali to je za neku drugu temu

[bembola]

Iskreno rečeno, da imam polje koje trebam obraditi i s time nahraniti nejač spavali bi i moji bez sise u ustima

A baby blues sam sasvim uspješno riješila radnom terapijom.
Depresiju jednako uspješno rješavam s frižiderom, ali to je za neku drugu temu

Znaci ima nas jos al u mom slucaju se frizider izbjegava

[trampolina]

I sad malo u ozbiljnom tonu, dok sam imala jedno - pucala sam po šavovima. Sad s troje mi je super, ne pucam, zadovoljna sam i smirena (a količina pomoći se drastično smanjila).

Zašto?

Smanjila sam očekivanja. Paradoksalno, i djeca su smirenija i zadovoljnija .

[mama courage]

Tada su morala djeca spavati jer je mama prala na ruke robu, suđe, mijesila kruh, hodala po vodu za prati, ili nosila robu do vode, šivala na ruke tu robu, ma što šivala, tkala prvo, hodala u mlin po brašno, hodala...

točno to. a i bilo je te djece ko malih mrava i radilo se od jutra do mraka. znam da mi je moj dida (njih je bilo 6, prabaka radila u kući i polju, pradjed se uglavnom opijao) prije nekoliko godina onako polutužno priznao da se njegova majka tek uspjela odmoriti kad je umrla.

a ovo za pucanje - za početak dobro je i priznati da osoba puca. i krenuti da se ipak na neki način pokuša eliminirati takve stresne situacije. prepoznavanje problema i pokušaj rješavanja tih situacija. jer "ispucana" majka nikome ne treba, ni obitelji, ni sebi, a ni djetetu.

[bembola]

a ja se pitam kako ce mi bit kad dode drugo,trece...kad sa sad ovakva. Znaci prode s vremenom

[mayato]

Znam o čemu pričaš, ali momentalno ne mogu pisati...da, ima nas još, samo će rijetko koja priznati jer sve želimo bit superiorne i drugoj koja prizna soliti pamet...

[MarijaP]

Meni je s prvim bio pun kufer svega, s drugim djetetom mi je bio pun kufer svega i, sad, s trecim mi je pun kufer svega

[tangerina]

Gle, nekad se nije o koječemu govorilo, što naravno ne znači da nije bilo (počevši od duševnih bolesti, pedofilije, invalida, zlostavljanja i sl.), pa tako i o postporođajnoj depresiji; nije se o tome govorilo ali žena je više manje u ruralnoj sredini skoro pa preležala babinje od 40 dana.

Možda u urbanoj, ali kako sam ja čula o ruralnoj, bilo je upravo obrnuto, vrlo brzo su se vraćale u polje, u kojem su naravno kopale i do visokog stupnja trudnoće.

Ja sam baš razmišljala neki dan, kad sam upalila jednu mašinu da mi pere robu, a drugu da mi pere suđe, kako sam se rodila u divno vrijeme. I kako je to bio ključan korak u emancipaciji žena, kada su strojevi preuzeli poslove koji su uzimali jako puno vremena, a koji su dotad padali na žene u svim osim najviših društvenih slojeva.

Naravno, više vremena za razmišljanje donijelo je nove teškoće, i depresija je jedna od njih.

bembola, pitanje je na koje su sve načine žene pucale prije, mislim da ne možemo sada ni zamisliti kako je to njima bilo. Ali nekad imam dojam da je ljudima prije bilo normalnije da pate i muče se, kao da je tako svima bilo. A danas vidimo puno slika savršenih žena koje sve lako hendlaju (razne TV mame koje nikad nisu živčane, frizura je na mjestu, linija je fantastična, djeca mirna i dobra), pa imamo skroz drugačija očekivanja od sebe.

[Inesz]

ne mislim na takvu pomoc....takvu nemam ni ja...nit svekrve nit striceve nit tetke ni nista slicno...muz radi po cijele dane od jutra do mraka tako da ni na njega nemogu racunat,ali na podrsku definitivno da..to govorim....
hehe ocito sam fulala forum po vasim postovima...sve stizete..sretne zadovoljne i ne pucate svaka cast (ocito je problem u meni)

Bembola,
evo ja ne stižem sve, a niti mi je stalo da stignem sve. Važno da mi je dijete namireno i zadovoljno, a meni kako bude.
Ponavljam sama sebi: "Inesz, imala si 41 godinu da si ugađaš!" (i ugađala sam si)

[mayato]

, A danas vidimo puno slika savršenih žena koje sve lako hendlaju (razne TV mame koje nikad nisu živčane, frizura je na mjestu, linija je fantastična, djeca mirna i dobra), pa imamo skroz drugačija očekivanja od sebe.

X

[meda]

znaš zašto mi pucamo?
zato što bi uz malu bebu, koju treba dojiti, vježbati, kvalitetno hraniti itd itd htjele imati vrijeme za sebe.
gledati serije, surfati po netu, čitati dobru knjigu, naći se s frendicama, provoditi kvalitetno vrijeme s mužem.
a to - ne gre.
ovo je po onoj seninoj "car je gol"

haha, bas tako

[vissnja]

bembola ja te donekle razumem
s tim što ja to baš i ne bih povezala sa modernim dobom
mislim to pucanje
jer i ja pucam, ovih godina od kad sam se porodila, ali to ima veze sa mnom a ne sa detetom
pukla sam prvo kad sam zbog trudnoće ostala bez posla, samim tim što smo ostali bez jednog prihoda (morala sam da mirujem pa nisam mogla da tražim drugi posao) doselili smo se kod mojih roditelja (tu se samo otvorila mogućnost za sve nova i nova pucanja )
kada je mala imala 7 meseci zvali me da se vratim na posao, meni bilo prerano pa sam se zahvalila
od tada ništa
pa novi razlog za pucanje, pet godina kasnije: zašto, o zašto nisam tada prihvatila
u međuvremenu neka nerealna očekivanja koja sam sebi nametnula. i detetu.
pa težnja ka savršenstvu (kuće, deteta...) kad mi je glava već u haosu
da bi završilo zdravstvenim problemima i napadima panike
i konačno, kada sam otišla da porazgovaram sa nekim ko je školovan da mi pomogne počelo da mi sviće
i shvatih da sam koren svih problema ja
i da bi tako bilo i da sam živela pre 100 i 50 godina, i da tome nisu krivi ni evropsko radno vreme, ni odnos sa mamom (mada... , ni muž koji (ne)pomaže po kući

[mayato]

u međuvremenu neka nerealna očekivanja koja sam sebi nametnula. i detetu.
pa težnja ka savršenstvu (kuće, deteta...) kad mi je glava već u haosu

i shvatih da sam koren svih problema ja
i da bi tako bilo i da sam živela pre 100 i 50 godina, i da tome nisu krivi ni evropsko radno vreme, ni odnos sa mamom (mada... , ni muž koji (ne)pomaže po kući

Bravo, veliki X

[Trina]

Ma što uvijek ode tema u "savršene mame prema nesavršenima" tonu. Pucam i ja, imam dana kad bi najradije opalila glavom u zid, kad bi vrištala..ali onako, u globalu, nisam luda ko kupus nego su ta razdoblja više iznimka nego pravila.

[vissnja]

Pa zato što pucaju nesavršene koje žele da budu savršene. Ili koje su popušile priču da savršene mame, žene, domaćice ne postoje.
Nemojte se smejati, ali ja ovo shvatih tek u tridesettrećoj.

[mama courage]

Ja sam baš razmišljala neki dan, kad sam upalila jednu mašinu da mi pere robu, a drugu da mi pere suđe, kako sam se rodila u divno vrijeme. I kako je to bio ključan korak u emancipaciji žena, kada su strojevi preuzeli poslove koji su uzimali jako puno vremena, a koji su dotad padali na žene u svim osim najviših društvenih slojeva.

postoji to mišljenje da je veš mašina najviše uradila u emancipaciji žena, više od feminističkih knjiga o ... rodnoj teoriji. judith butler na veš mašini podriva patrijarhat.

[bembola]

[QUOTE=vissnja;2265350]Pa zato što pucaju nesavršene koje žele da budu savršene. Ili koje su popušile priču da savršene mame, žene, domaćice ne postoje.
Nemojte se smejati, ali ja ovo shvatih tek u tridesettrećoj.[/Q

Oprosti al ja ne vidim ko bi ti se smijao na ovu izjavu....znaci ti smatras nas koje s vremena na vrijeme puknemo nesavrsenim majkama????
I moja kuca je uvijek uredna,kolaci na stolu rucak napravljen i veceri su uvijek rezervirane za malo zagrljaja i paznje muza...i djete nam je zadovoljno,ali cekaj malo postporodajna depresija je nesto sasvim drugo i ti upravo s takvim izjavama dodajes sol na ranu...ako nemas takav problem,a hvala Bogu sta ga nemas jednostavno zaobidi ovakav post i nemoj komentirat jer samo dodatno dodajes sol na ranu...a iskreno voljela bi vidjet taj osmjeh od 0-24 7 dana u tjednu..I nije lijepo nasladivat se

[krumpiric]

Nisam skužila oko čega se zapravo natežete, ali nemojte

[bembola]

[Zuska]

Možda u urbanoj, ali kako sam ja čula o ruralnoj, bilo je upravo obrnuto, vrlo brzo su se vraćale u polje, u kojem su naravno kopale i do visokog stupnja trudnoće.

Ma šta do visokog stupnja, rađale su kopajući, prema mom svekrvu jedna je tako rodila 6-ero ili 7-ero od njih 13 (svaki put je drugi broj)

[vissnja]

bembola nisi me razumela
i ja sam pucala i pucam svaki put kad si umislim da moram biti savršena

ja govorim o tome da savršene majke ne postoje
nismo to ni ti ni ja niti ijedna sa ovog foruma

mi smo samo žene koje su sebi nametnule neki cilj, nešto nedostižno
i u pokušajima da to postignemo mi pucamo

i poenta je u tome što sam ja sad tek (i to uz pomoć psihijatra) shvatila da ne moram da budem savršena, i da ne mora kuća da mi bude besprekorna, niti ručak svaki dan na stolu, niti moram uvek biti raspoložena za muža, dete, prijatelje
i da od kad pred sebe ne postavljam nikakve zahteve tog tipa mnogo manje pucam i mnogo lakše dišem

[mama courage]

Ma šta do visokog stupnja, rađale su kopajući, prema mom svekrvu jedna je tako rodila 6-ero ili 7-ero od njih 13 (svaki put je drugi broj)

to me podsjeća na onaj film "petrijin vijenac". ako se starija generacija forumašica sjeća.

[bembola]

bembola nisi me razumela
i ja sam pucala i pucam svaki put kad si umislim da moram biti savršena

ja govorim o tome da savršene majke ne postoje
nismo to ni ti ni ja niti ijedna sa ovog foruma

mi smo samo žene koje su sebi nametnule neki cilj, nešto nedostižno
i u pokušajima da to postignemo mi pucamo

i poenta je u tome što sam ja sad tek (i to uz pomoć psihijatra) shvatila da ne moram da budem savršena, i da ne mora kuća da mi bude besprekorna, niti ručak svaki dan na stolu, niti moram uvek biti raspoložena za muža, dete, prijatelje
i da od kad pred sebe ne postavljam nikakve zahteve tog tipa mnogo manje pucam i mnogo lakše dišem

Oprosti...stvarno sam drukcije shvatila tvoj post...mislila sam da si mi htjela rec kako si ti savrsena i da ne pucas i bla bla..sorry al evo pucam na sve ocito i sitnica mi je dovoljna mozda bi stvarno i ja trebala potrazit pomoc..oprosti jos jednom

[Beti3]

I tatina mama je pričala da je svaki porod dočekala u vrtu, ali zato se 40 dana poslije trebalo čuvati "jer je ženi tada grob otvoren". Nona je bila Istrijanka.

A ovo o savršenim mamama. To je mit. Nema savršenstva. Najbolje je prihvatiti da je ono što radiš, najbolje što možeš i da ako nema kolača sa malom bebom, neka ih ni ne bude. Ni ručka od tri jela, ni speglane robe. Glavno da su mama i beba sretne zajedno. Onda je to savršenstvo. Sreća u onome što imaš i u onome što taj čas možeš. S vremenom će beba narasti i mama će moći podignuti nivo svojih očekivanja od same sebe.

Razumiješ što ti želim poručiti, bembola? Stani prije nego počneš pucati. Budi važna sama sebi.

[cvijeta73]

slušaj bembolina šta će ti čiča kasti :mirjana_karanović_starija_generacija:

prvo treba razgraničiti - jedno je depresija, a jedno su pucanja. ovo prvo teško da možeš sama ishendlat i tu nikakvi racionalni savjeti ne pomažu.

a pucanja, ima toga, kako ne.
npr kad misliš da možeš ispeći kolač, pročitati par tema na rodi i još uz to odgovoriti na post, jer beba po svim prirodnim i božjim zakonima treba spavati. a nu nje, čim sjedneš, krene se derat da bi cicu, bem ti cicu.
dakle, treba biti spreman i na povremana pucanja. to je kad ti se, inače složeni, prioriteti malo pobrkaju.
a složeni prioriteti su preduvjet da pucanja bude čim manje.
dakle, u prvoj djetetovoj godini, na prvom mjestu je - beba. na drugom mjestu isto beba. na trećem mjestu si - ti. a dalje, kako kod koga, što koga veseli, nije toliko bitno - rasporediš ostatak kako ti paše - uredna kuća, muž, ručak, kolači...
ovo je pod uvjetom da imaš jedno dijete. i neki prosječan stan za održavanje.
ono, nemaš blago za brinut se, ono krave, kokoši, koze, prajci.
dakle, ne stoji ono - što se mučiš, iz uvodnog posta. jer se realno, ne mučiš.

nu, što je fora ovako, s odmakom savjete dijeliti

[bembola]

Beti3 hvala na savjetu mozda je greska u tome sta ja jednostavvno moram sve napravit i sve mora biti kako treba..ma mislim ja jos i stignem i nemam bas tako zahtjevnu bebu nego moja pucanja se uvijek svode na njegov plac jednostavno me izbacuje iz takta i neznam kako pomoc i sad kad se napokon smirio mislim da smo u skoku u razvoju-onom zadnjem (6 mj) a jos i zub raste..histerija po cijele dane/noci uf...ma sad sam ja jos i ok puknem tu i tamo pred mjesec dva sam bila bas koma...a nista probat otupit na sve i svakoga i nek bude sve u nekom dumbusu he he mozda budem manje pucala a kolace cu kupit

[mayato]

bembola nisi me razumela
i ja sam pucala i pucam svaki put kad si umislim da moram biti savršena

ja govorim o tome da savršene majke ne postoje
nismo to ni ti ni ja niti ijedna sa ovog foruma

mi smo samo žene koje su sebi nametnule neki cilj, nešto nedostižno
i u pokušajima da to postignemo mi pucamo

i poenta je u tome što sam ja sad tek (i to uz pomoć psihijatra) shvatila da ne moram da budem savršena, i da ne mora kuća da mi bude besprekorna, niti ručak svaki dan na stolu, niti moram uvek biti raspoložena za muža, dete, prijatelje
i da od kad pred sebe ne postavljam nikakve zahteve tog tipa mnogo manje pucam i mnogo lakše dišem

I ja mislim da bembola nije razumjela...
Ali ja jesam i opet potpisujem.

[winnerica]

Ma šta do visokog stupnja, rađale su kopajući, prema mom svekrvu jedna je tako rodila 6-ero ili 7-ero od njih 13 (svaki put je drugi broj)

Kako gdje; moja baka ih je 7 izrodila; a druga 8; teško su živjele na selu u izrazito lošoj (po žene i emancipaciju) okolini; sirotinji i dr. ali niti jedna nije kopala 2 minute pred porod, to sigurno. I onih 40 dana kasnije su se držale kuće, bebe, možda pred kraj nekakvu juhu pomogle svekrvi skuhati; živjeli su ljudi u velikim zajednicama, a ne ko danas; u zajednici hrpa šogorica, svekrva, nećakinja, starija djeca; imao im je tko pomoći i oko bebe i oko nje. Po meni i pričama moje bake ovo gore spada pod legende (nisu urbane ), ne znači da negdje nije bilo ali u manjini .

[Mojca]

to me podsjeća na onaj film "petrijin vijenac". ako se starija generacija forumašica sjeća.

I Knuta Hamsuna u knjizi Blagoslov zemlje.

Ja pucam.
MD radi non stop. Moji daleko, njegov stari 86 godina. Ostavim mu je na 5 min dok se tušnem ili skočim u dućan. Osim večere i kupanja, svo ostalo vrijeme mala jaši po meni. I ramena me bole za poludit... i budim se umornija nego lježem.
I tražim tetu čistilicu za 4 sata dnevno... ako tko ima za preporučiti... više ne mogu sama.

[leonisa]

ne mislim na takvu pomoc....takvu nemam ni ja...nit svekrve nit striceve nit tetke ni nista slicno...muz radi po cijele dane od jutra do mraka tako da ni na njega nemogu racunat,ali na podrsku definitivno da..to govorim....
hehe ocito sam fulala forum po vasim postovima...sve stizete..sretne zadovoljne i ne pucate svaka cast (ocito je problem u meni)

ovak je kod mene samo imam starce koji jos uvijek rade (ok, stari je otiso u penziju ljetos)

I sad malo u ozbiljnom tonu, dok sam imala jedno - pucala sam po šavovima. Sad s troje mi je super, ne pucam, zadovoljna sam i smirena (a količina pomoći se drastično smanjila).

Zašto?

Smanjila sam očekivanja. Paradoksalno, i djeca su smirenija i zadovoljnija .

bas tako, samo imam dvoje.
zato sam u prvom postu napisala:

ako pucamo pucamo zbog vlastitih ocekivanja, ne modernog doba

prestala sam dokazivat sebi i drugima da sam UberFrauMutter. znam sta mogu, koliko mogu i sasvim sam si ok s time. a misljenja drugih me toliko ne zanimaju da ne kuzim ni da postoje. ozbiljno.

realna sam i znam da nece biti kraj svijeta sutra ako...ubaci rijec.

[Zuska]

Winnerice, ono je bila šala, nadovezala sam se na neki prethodni post... I ja to doživljavam kao legendu, zato sam i napomenuča da je svaki put drugi broj )

[Zuska]

Ja pucam.
MD radi non stop. Moji daleko, njegov stari 86 godina. Ostavim mu je na 5 min dok se tušnem ili skočim u dućan. Osim večere i kupanja, svo ostalo vrijeme mala jaši po meni. I ramena me bole za poludit... i budim se umornija nego lježem.
I tražim tetu čistilicu za 4 sata dnevno... ako tko ima za preporučiti... više ne mogu sama.

Mojca
ja bi ti preporučila, ali ne živimo blizu. Meni teta dolazi dvaput tjedno (od trećeg mjeseca moje bebe, nakon što sam se skljokala u nesvijest) i spasila me psihički i fizički. I sad mi dođu žute minute od umora, ali ne od ribanja i peglanja, već od nespavanja, ali barem se dragi i ja sad ful rijetko svađamo oko nereda (baš volim da je uredno i čisto
U vrijeme kad bi teta došla beba i ja bi išle landrati, a ponekad kad je pričuvaju bake, vrijeme koji mi teta uštedi potrošim na posao što me intelektualno stimulira i smiri.
Stvarno preporučam, ako si možete priuštiti, nađi pomoć. Ovo dvaput tjedno meni super paše, a dođe taman onoliko koliko sam nekad trošila na kave koje sad baš više ne pijem po gradu.

[Beti3]

Ne znam. Nikad mi nitko ništa, ni najmanju stvar u kući nije očistio ili skuhao. Osim prvih 10-15 dana nakon poroda, a i tada samo najnužnije. Muž ima takav posao da ga više od 6 mjeseci godišnje nema, na drugom je kraju svijeta. Rodila sam 4 puta, kuću gradila, radila, stvarno ne znam što je to teško.

Zašto treba pucati po šavovima, treba biti sretan što si živ. Teško mi je iz ovih mojih cipela shvatiti, jer meni ništa nije teško. Što ne znam, naučim.

[Anci]

a nu nje, čim sjedneš, krene se derat da bi cicu, bem ti cicu.

e, baš tako!

ovo savršeno, nesavršeno.. zaboravi. savršena je samo nutella

sad velika mudrost :D treba raidti onako kako paše tebi i tvojem djetetu/djeci, mužu.
nekih dana će ići sve super, svi ćete se super slagati i sve 5
nekih dana će sve krenuti naopako. iskipjet će ti mlijeko, pokisnut ćeš kad ideš na posao, obut ćeš čizme, a vani sparina (ja danas :D), dijete će biti totalno nekooperativno... al, takvih dana ima, to je život.

ja ne mogu kao Beti reći da meni ništa nije teško, meni je poprilično toga teško
ne jer sam si postavila ne znam kakva očekivanja. već zato što ŽELIM puno toga. stvarno želim. biti s djecom, mužem, biti dobra u poslu, gledati serije , čitati, vježbati s jillian :D
pa nekad ide, nekad šteka :kaj_sad:

al, uvijek se dobro pojadati

[mala-vila]

Ne znam. Nikad mi nitko ništa, ni najmanju stvar u kući nije očistio ili skuhao. Osim prvih 10-15 dana nakon poroda, a i tada samo najnužnije. Muž ima takav posao da ga više od 6 mjeseci godišnje nema, na drugom je kraju svijeta. Rodila sam 4 puta, kuću gradila, radila, stvarno ne znam što je to teško.

Zašto treba pucati po šavovima, treba biti sretan što si živ. Teško mi je iz ovih mojih cipela shvatiti, jer meni ništa nije teško. Što ne znam, naučim.

Beti, ja kad te čitam, mislim da neka od nas dvije zacijelo živi u nekom drugom svemiru. Prvo sam mislila da nije moguće da netko tako misli i živi, sad ti vjerujem i čudim se sebi. Nekad si mi inspiracija da ja budem bolja. Iako se oko većine stvari u početku nisam slagala s tobom, sada me neki tvoji postovi znaju onako dobro uzemljit i istovremeno dat kao krila i snagu za dignut guzicu. Još uvijek me zaprepastiš nekim izjavama, ali više pozitivno, da se zamislim nad sama sobom. Ono- jbt netko živi ovako, znaci moguce je, kuzis?
Zbrda zdola napisano po običaju, ali morala sam to pljunuti van, već mi se neko vrijeme mota po glavi

[Mojca]

Hvala Zuska, ma ja valjda imam traume od traženja čistilica, pa se zblokiram pri samoj pomisli na razgovor, na biranje, na slušanje nebuloza, na to da ih pola u prvih pet min pređe na ti, na to da me ne dožiljavaju jer sam mlađa od njih i još mlađe izgledam...
Imamo jednu, 10 godina je kod nas... nismo zadovoljni, držimo ju valjda po navici... ali ima sve manje i manje vremena i kao da je zaboravila što znači čistiti...

Kad sam bila trudna smo imali jednu na probi... ja u 7. ili 8. mj. trudnoće sam bila brža i okretnija od nje... i to je bio moj zadnji pokušaj. Jednostavno nemam snage slušati sve te filozofije. Sve bi one časkale sa mnom, sve bi one hvalile svoju djecu, svoju sarmu ili ajvar.

A morati ćemo nekog naći, jer ćemo puknuti svi redom... ja prva. Za manje od dva mjeseca počinjem raditi...

[Jadranka]

Dobro je ponekad puknit, i pojadat se, i onda bude lakse. Ja se znam uhvatit u nekom cvijetnom raspolozenju u kojem mi je sve super i lako, a dva dana poslije me uhvati neko skroz depresivno raspolozenje. A posebno mi je 11 mjesec tuznjikav cini mi se. Mislim da je to zato sto su mi i baka i dida umrli u 11 mjesecu, ne ove godine.

Al ja te promjene ne mogu forsirat, ne mogu si rec, misli pozitivno, budi vedra, moram ih pustit da se dogode, da ih osjetim, moram prozivjeti te osjecaje.Biti tuzna i depresivna, pa sta, i zasto ne. I to su osjecaji.

Al ima ipak stvari koje pomazu, setnja, joga, bicikla, kava subotom i nedjeljom, razgovor s prijateljicom, odmorit se od djeteta tu i tamo na sat dva. Jednom je ispalo tako da mjesec dana nisam bila solo ni pola sata, stalno sam bila s malim. I onda sam tri dana isla sama u setnje i bas mi je pomoglo. Sad kad ima devet mjeseci odem sama nekud bar tri puta tjedno. I puno mi to znaci. Jucer sam se odvezla biciklom uz more pa do Rite pa po Rvi i bas sam napunila baterije.

Al zapravo mi puno fali moja najbolja prija i razgovori s njom. I ona ima malu bebu. Al se odselila u drugi grad i rijetko je kad vidim. Cujem je cesce, al znate kako je to s bebama, il njena il moja trebaju hitno mamu, i nikako da se posteno iscakulamo i istracamo muzeve i svekrve i majcinstvo i usput popijemo pivce u Zbirca i budemo ko nove.