Citiraj Zuska prvotno napisa Vidi poruku
Mene zanima to oko roditelja.
Do prije nekoliko godina živjela sam u uvjerenju da imam super divne roditelje, na neke njihove mušice, mane ili pogreške gledala sam sa simpatijom ili bih se eventualno sprdala s bratom ili frendovima koji imaju slične starce. Onda me je nekako sve više počelo vući na to da se samoanaliziram i za neke crte u karakteru i ponašanju otkrijem uzroke u djetinjstvu.
Međutim, rođenje djeteta mi je jako utjecalo na moju sliku o starcima, otkrila sam da im i što im zamjeram, neke scene su me počele jako boljeti, postala sam ogorčena i ljuta na njih zbog nekih stvari i ti moji interni osjećaji su mi čak neko vrijeme smetali u komunikaciji s njima. Sad sam došla dosta k sebi, ali kopka me taj proces koji mi se dogodio. Oni ništa ne znaju i ne kuže.

Jel' se to još nekome dogodilo?

Sori na oftopikarenju, ali i ovo nekako spada u moderno doba
Draga, to SVAKI brižni roditelj prolazi.... Meni je rođenje djece znatno popravilo odnos s roditeljima (za koji isto kao ti nisam ni mislila da je narušen) ali tek nakon što smo si uspjeli reći sve bitno... BIlo je galame, razgovora ovakvih i onakvih, istresanja vreće kostiju od ispod kreveta, ali.... sve to je kod mene imalo jednu svrhu - ne ponoviti greške sa svojom djecom. Pa sam sigurno napravila i još uvijek radim istu količinu nekih drugih propusta i pogrešaka, he he he... S druge strane, to je dobar osjećaj. Počneš roditelje gledati kao ljude koji su nesavršeni, pogrešivi, koji su pogriješili to-to-i-to...

Posljedice: počneš i sebi manje zamjerati nesavršenosti u odgoju (ljudi smo, zabogadragoga, nismo automati), uz svoju djecu počneš bolje razumijevati roditeljske razloge (tek je rođenje mog mlađeg sina koji mi je karakterno jako sličan doprinijelo da bolje razumijem svoje roditelje - tek sad znam kako sam ih izluđivala...)

To ti je život! Bez brige, i roditelji isto tako sa strane promatraju tvoj osobni razvoj (odrastanje nije dovoljno dobra riječ) i ako nije nešto baš drastično bilo krivo tipa obiteljsko nasilje ili nemar, imate sasvim lijepe osnove da napokon počnete komunicirati kao ravnopravni. Ako ti je za to potrebna podrška sa strane u vidu terapeuta, nemoj se ustručavati. Sretno!