Tada su morala djeca spavati jer je mama prala na ruke robu, suđe, mijesila kruh, hodala po vodu za prati, ili nosila robu do vode, šivala na ruke tu robu, ma što šivala, tkala prvo, hodala u mlin po brašno, hodala...
točno to. a i bilo je te djece ko malih mrava i radilo se od jutra do mraka. znam da mi je moj dida (njih je bilo 6, prabaka radila u kući i polju, pradjed se uglavnom opijao) prije nekoliko godina onako polutužno priznao da se njegova majka tek uspjela odmoriti kad je umrla.

a ovo za pucanje - za početak dobro je i priznati da osoba puca. i krenuti da se ipak na neki način pokuša eliminirati takve stresne situacije. prepoznavanje problema i pokušaj rješavanja tih situacija. jer "ispucana" majka nikome ne treba, ni obitelji, ni sebi, a ni djetetu.