bembola ja te donekle razumem
s tim što ja to baš i ne bih povezala sa modernim dobom
mislim to pucanje
jer i ja pucam, ovih godina od kad sam se porodila, ali to ima veze sa mnom a ne sa detetom
pukla sam prvo kad sam zbog trudnoće ostala bez posla, samim tim što smo ostali bez jednog prihoda (morala sam da mirujem pa nisam mogla da tražim drugi posao) doselili smo se kod mojih roditelja (tu se samo otvorila mogućnost za sve nova i nova pucanja )
kada je mala imala 7 meseci zvali me da se vratim na posao, meni bilo prerano pa sam se zahvalila
od tada ništa
pa novi razlog za pucanje, pet godina kasnije: zašto, o zašto nisam tada prihvatila
u međuvremenu neka nerealna očekivanja koja sam sebi nametnula. i detetu.
pa težnja ka savršenstvu (kuće, deteta...) kad mi je glava već u haosu
da bi završilo zdravstvenim problemima i napadima panike
i konačno, kada sam otišla da porazgovaram sa nekim ko je školovan da mi pomogne počelo da mi sviće
i shvatih da sam koren svih problema ja
i da bi tako bilo i da sam živela pre 100 i 50 godina, i da tome nisu krivi ni evropsko radno vreme, ni odnos sa mamom (mada... , ni muž koji (ne)pomaže po kući