Osobno nisam bila, već sam rekla da sam nekako staloženi tip, ali nije da mi nije trebao nikad nitko, svakome sigurno nekad treba osoba koja je tog trena izvan i "iznad" problema i situacije, u dva-tri poteza riješi ono s čime se čovjek muči mjesecima.

Moja frendica je išla zbog problema s "neodgojivim" djetetom, i dječja psihologinja joj je nakon razgovora s njom i malim rekla- s djetetom je sve u redu, no vi ćete dogovoriti razgovore s mojom kolegicom, morate neke stvari naučiti.

Ova se nije uvrijedila nego je rado pošla i stvarno je koristilo. Male, sasvim male stvari, savjeti, svakodnevni trikovi (tipa- kojom bojom glasa i koliko dugo i kako djetetu reći- ne), i stvarno je pomoglo da se smiri, da stekne samopouzdanje u sebe i svoje postupanje.