mi smo bili u vrticu kod psihologa radi produzene adaptacije.
tad je imala 3 i nesto i bila je u fazi mamamamamamamamam.
ono, s tatom je u kuhinji ja u drugom dijelu stana i ona vice iz kuhinje: mama, ja bi vode.
ili kad je zavrsila na wcu mamamamamamaamam.
ili bilo sta: mamamaaaaaa

doslo je do toga da je odbijala ista s tatom.

onda je mm dobio "po prstima" da se mora on vise angazirati i uskociti, da cu ja puknuti jer nisam njen osobni rob. da iako vice mama, da se on ustane i "obavi".
tad ju je i on poceo uspavljivati.


istina je da sam se sa satrijom od rodjenja postavila, ok ja cu. jer je on non stop radio.
al svremenom sam se istroslila, bila sam s njom 2,5g 24/7. isle na vjezbe prvih godinu dana, s njom vjezbala...i kad sam skuzila svoju gresku (koju napravi vecina majki) i zeljela vise muza ukljuciti, on je vec bio fino ululjan u takav rezim u kojem se on s njom igra, a sve "odgojnoedukativne" metode su bile na meni.
trebala mi je ova potvrda psihologa, kao i njemu da to cuje od nekog drugog.

tad su se stvari promjenile, iako i danas pucam, al prema njemu jer me izludjuje da sam ja bad cop, a on good cop. al to je klasicna prica i tu po forumu