Ovako nekako je i kod mene bilo. Nakon što se 3 mjeseca sve non stop vrtilo oko djeteta (još je bila i zima, non-stop je padala kiša i jako malo smo izlazili iz stana), skužila sam da sam baš depresivna. Da se stalno pretjerano istresam na muža, da sam ljubomorna na njega jer svaki dan izlazi iz kuće na posao.. a ja sam kao bila umorna od nespavanja i toga koliko sam djetetu potrebna, pa te godine nisam radila ništa od stvari koje su me ranije veselile. Osim svega oko bebe, život mi se sastojao od nešto kuhanja i pospremanja, i gledanja Večere za 5, Kod Ane, reprize Večere za 5, Reprize Kod Ane.. i raznih glupih serija u kojima su svi lijepi i sređeni i našminkani i šetaju po sunčanoj Kaliforniji..Mojca prvotno napisa
nije ni čudo da sam se neki dan na wc-u rasplakala čitajući Rostuharovu Degustaciju slobode na opis prvog autostopa.Pa ja sama sebi nedostajem!
Onda sam skužila da nije dobro i da si moram organizirati dan da se i u tim uvjetima osjećam više kao ja. Pa sam počela čitati dok dojim, i to ne knjige o djeci. Izbacila TV, a sad bih volila da sam izbacila i igrice na fejsu. Sada ne mogu vjerovati da cijelu tu zimu nisam plela, što mi je inače omiljeni hobi, jer sam kao smatrala da nemam vremena za to. A potrošila sam svo slobodno vrijeme na razne stvari koje sam mislila da moram, a nisu me ispunjavale.
Sviđa mi se ovo što Jadranka piše o odlasku sama u šetnju. Samo ono, da se susretneš sama sa sobom bar na malo.
 |
|||
Odgovori s citatom
