vidiš, ja sve naopako, meni je teže palo s drugim djetetom, nego s prvim.
s prvim sam cijelu godinu bila toliko opčinjena, kao na nekakvoj drogi, da mi se činilo da sve prije te bebe ionako nema nikakvog smisla, da mi ništa ne treba, samo sam u njega buljila, ko malo luda.
s m je ta opčinjenost nekako kraće trajala.
već sam znala valjda da opčinjenost prođe kad tad i da itekako ima života i pored buljenja