Citiraj Zuska prvotno napisa Vidi poruku
Mene zanima to oko roditelja.
Do prije nekoliko godina živjela sam u uvjerenju da imam super divne roditelje, na neke njihove mušice, mane ili pogreške gledala sam sa simpatijom ili bih se eventualno sprdala s bratom ili frendovima koji imaju slične starce. Onda me je nekako sve više počelo vući na to da se samoanaliziram i za neke crte u karakteru i ponašanju otkrijem uzroke u djetinjstvu.
Međutim, rođenje djeteta mi je jako utjecalo na moju sliku o starcima, otkrila sam da im i što im zamjeram, neke scene su me počele jako boljeti, postala sam ogorčena i ljuta na njih zbog nekih stvari i ti moji interni osjećaji su mi čak neko vrijeme smetali u komunikaciji s njima. Sad sam došla dosta k sebi, ali kopka me taj proces koji mi se dogodio. Oni ništa ne znaju i ne kuže.

Jel' se to još nekome dogodilo?

Sori na oftopikarenju, ali i ovo nekako spada u moderno doba
I meni se to desava stalno analiziram i govorim si da necu ponavljat takve "greske" i mm se isto slaze kad analizira svoje roditelje...zato i jesmo sa roditeljima stalno na ratnoj nozi jer nam zele preodgojit djete kako su to oni radili i znam da moji roditelji nisu radili to u nikakvoj losoj namjeri npr. moja mama....ona je upravo obaj primjer di sam zapocela temu svakave moguce greskice upravo da si olaksa "posao"

A sta se tice "pucanja" cure hvala sta se podjelile vasa iskustva vec mjesecima razmisljam da li je samnom sve uredu i da li je potrebna strucna pomoc jer sve prijateljice/mame ili glume oko mene ili neznam sta ali te nikad nisu priznale ovo sta i vi njima je sve prekrasno/savrseno i tako svaki dan....