Citiraj Zuska prvotno napisa Vidi poruku
Mene zanima to oko roditelja.
Do prije nekoliko godina živjela sam u uvjerenju da imam super divne roditelje, na neke njihove mušice, mane ili pogreške gledala sam sa simpatijom ili bih se eventualno sprdala s bratom ili frendovima koji imaju slične starce. Onda me je nekako sve više počelo vući na to da se samoanaliziram i za neke crte u karakteru i ponašanju otkrijem uzroke u djetinjstvu.
Međutim, rođenje djeteta mi je jako utjecalo na moju sliku o starcima, otkrila sam da im i što im zamjeram, neke scene su me počele jako boljeti, postala sam ogorčena i ljuta na njih zbog nekih stvari i ti moji interni osjećaji su mi čak neko vrijeme smetali u komunikaciji s njima. Sad sam došla dosta k sebi, ali kopka me taj proces koji mi se dogodio. Oni ništa ne znaju i ne kuže.

Jel' se to još nekome dogodilo?

Sori na oftopikarenju, ali i ovo nekako spada u moderno doba
Zbog istih stvari sam "ratovala" sa 17 i sada, onda bučno, a sada tiho, ali ista stvar -"pusti me na miru".
Bolest moje mame se zove "svakom loncu poklopac", i kad nema pojma o temi, području, možeš se spremati na put letećim tanjurom, ona nikad nije letjela ni avionom, ali će se naći pokoji savjet vezan i uz to i to izrečeno imperativnim tonom
"poslušaj ti mene, ako budeš letjela....".

Nabijanje kompleksa meni nekoć, a danas pokušava mojoj kćeri, tipa "cila si lipa, al' što su ti klempave te uši, joj".
Al' ne iz neke loše namjere, ne kuži ona što je tu loše.
Nevezano uz ljubav, toga je bilo, i prije i sada, nego te budalaštine, uvijek iste, a normalno da ih čovjek primjećuje i pretumbava sad kad ima svoju djecu i na sebi vidi kako su neki postupci roditelja ostavili traga. Oni tada nisu bili svjesni što rade, sad su neka "moderna vremena" pa mi to analiziramo i normalno da vidimo mane kojih oni nisu ni bili svjesni, nisu se time zamarali, odgoj nije bio nešto o čemu se raspravljalo, samo si to radio i gotovo. Većinom je bilo tako.