A sto se tice opcinjenosti dijetetom, prije dva tjedna na jogi, shvatila sam iznenada da ne mislim na njega, valjda prvi put u ovih devet mjeseci, i to je bilo osvjezavajuce, odmorit se malo. I od tada ga lakse ostavljam drugima, makar ga i dalje sasvim malo ostavljam al znate sta, mogli bi md i ja ovaj tjedan u kino solo, a maloga uvalit baki (na koju sam bijesa, ah, bas mi treba neki strucnjak).

Inace me sve to s djetetom podsjeca na srednjoskolsko opcinjeno zaljubljivanje, i 24/7 sanjarenje o liku, samo sto je tad bilo manje brige u mislima.