Vuče me da ti odgovorim... Ja sam se od malo poslije rođenja djeteta do njenih pa...9 ili tako nešto mjeseci osjećala kao ti. Ovu tvoju rečenicu mogla sam i ja napisati do prije samo dva mjeseca i tad mi je čak i bila neka kulminacija, baš sam bila bijesna, znala sam plakati kad bih zapela u tim mislima... Možda sam se i čistila, ne znam. Ali u jednom trenutku počela sam manje o tome razmišljati. Znam da sam si govorila kako su radili najbolje što su znali i u biti u to i vjerujem. Ali onaj mali čovječuljak u glavi uvijek kaže: Ali ipak...! (kaže to i sad, ali osjećam se nekako...pomireno s tim?)
Ne kažem da psihić ne bi dobrodošao, ali trenutno mi nedostaje vremena i para pa sam možda i nesvjesno to sve odgodila.
Bilo mi je važno čuti da se i drugima to događa jer kad sam pitala svoje frendice koje također imaju bebe, rekle su mi da su one starce odradile kod psihića davno prije

U svakom slučaju, sretno.