To glupo preispitivanje same sebe jesam li mogla nešto učiniti još da uspijemo, da sad nismo oboje zatvorenici u vlastitom domu, da ja ne mogu napraviti ni kućni trening, a kamoli negdje otići sama. Da je moj prozor u svijet čučanje na netu (dok se drugom rukom izdajam). A opet ne padam u neka loša raspoloženja, dapače dobro sam, sretna sam mama i žena, a danas mi teže pada činjenica što nije na cici. Ne trudim se više, istina i to me užasno boli pa inače ignoriram tu činjenicu. Sutra ću biti pametnija.
(Pronašla sam temu gdje je dijete s pet mjeseci vraćeno na cicu)