Preživjeli smo dan bez potrebe za adaptiranim. Sinoć sam izdojila čak 125 ml odjednom i jedva sam čekala njegovo buđenje da vidi što mu mama ima za dati! (prije toga je ipak od 40 ml bio gladan pa sam mu zamutila isto toliko adaptiranog i ja se nadam nikada više). Mlijeka ima više, doduše, ne kao prije nekoliko dana, ali ide. Uspjeli smo, nakon što se najeo malo i cicati, sa šeširićem, ali jesmo!
Sljedeći korak nam je da se priključimo nekoj grupi za dojenje u gradu i svladamo cicanje dok nije kasno. Korak poslije je da mama noć ne provede sa izdajalicom nego djetetom u naručju.