Mlijeka više nema?!
Već sam na negdje pisala kako nije prihvatio dojku, imam ravne bradavice, on halapljiv i nervozan (kad je riječ o hrani) pa bi se svi moji pokušaji sveli na urlanje, on bi pocrvenio, mlatio glavom, bio je u stanju plakati i po sat vremena gladan i ne bi se lako mogao smiriti. Jedno vrijeme htio je cicati pomoću šeširića - ništa drugo nam nije uspijevalo. Meni se nije bilo lako nositi s tim i dojenje se nakon 15-ak dana otkako se rodio pretvorilo u veliku agoniju iako sam po količini mlijeka bila idealna dojilja. Unatoč mojoj ogromnoj tuzi i osjećaju vlastitog poraza što ga ne dojim bio je do danas isključivo na mom mlijeku - izdajala sam se svaka tri, četiri sata ( kada bi on htio jesti) po 100, 125 ml (rjeđe 70-80 ml) i on bi sve pojeo, bez bljuckanja i sl. Prije četiri dana on je doduše malo prorijedio noćne obroke (recimo sa 300 na 200 ml), stolica mu se sa 6-8 pelena dnevno prorijedila na jednu (uz dosta njegovog naprezanja i mučenja), postala je vodenastija i mislila sam da je to vrhunac naših problema (da, nosić mu je ovih dana pun). Danas se bez ikakve najave desilo da mlijeka jednostavno nema, cice su mlohave i ispuhane. U razdoblju od devet sati kad bih ja trebala imati izdojena minimalno 300 ml jedva sam izdojila 100 ml (svaki sat i pol po 10 ml, 20 ml). Ne osjećam se dobro, mislim da me neka viroza ulovila - jezik mi je dobio bijelu naslagu, dobila sam proljev, osjećala sam slabost - inače nikada nisam bolesna, ni prehlađena. Ne znam može li to biti povezano.... Forsirala sam izdajanje na izdajalicu i ono ručno i davala mu tijekom dana količine na koje nije navikao i sa takvom sam gorčinom na kraju otišla i kupila AD i dala mu da se napokon najede. Bio je gladan, plakao je i tek kad se najeo je i zaspao.
Molim za neki savjet, pomoć, jer mi je ionako dosta porazno što nije bio na cici, stalno se preispitujem gdje sam pogriješila, jesam li ga zakinula za dojenje i je li moglo biti drugčije....važno mi je da bude na mom mlijeku i toliko sam kao trudnica bila uvjerena i radovala se da ću ga dojiti....on brzo i količinski dosta jede i priželjkuje to sada i odmah (ima dva mjeseca i 5,5 kg). Voljela bih da je samo riječ o tome da njemu više ne treba veća količina mlijeka, da se produkcija mlijeka zakonom potražnje i ponude malo smanjila, no ne vjerujem da bi se sada kada se probudi za noćno hranjenje zadovoljio sa samo onih 20 jedva izdojenih ml. Užasno se osjećam i jako sam tužna.
 |
|||
Odgovori s citatom
na riječima podrške! mona - sretna sam da je vaša priča ipak imala lijep završetak! 
palčica prvotno napisa
