Draga palcice, prosla sam i jasve ove muke po dojenju- uvucene bradavice, gadne ragade, strajk,izdajanje (moj mali nije htionavecer cicati nego piti iz bocice); plakala sam svakodnevno puna 2 mjeseca. Sada mi se nekakocini da mije tobilonajteze razdobljeu zivotu.. A najgori mi je bio taj osjecaj da nisam dobra mama akone dojim svoje dijete.. koja glupost!
Nastavak dojenja je stvarno bilo prekrasno iskustvo, kada jenapokon krenulo, zahvaljujuci sos telefonu, patronaznoj i prijateljicaama koje su dojile.
Kkroz 2 tjedna stize mi druga bebica i cijelo vrijeme ne osjecam strah od onog sto me ponovo ceka jer sam s prvim naucila, kroz svu tu muku, jako puno toga.
ako mozes ustraj, bit ces zadovoljna zbog toga jer ces sigurnouspjeti.
ako ne mozes, u svakom si slucaju svojoj bebi najbolja mama na svijetu, dojila li ne!
drzi se!