Draga, nisam te htjela rastuziti niti uciniti da se osjecas lose.
Iscitavam da ti je jako tesko, iz vlastitog iskustva znam da bi ti bilo bolje da pocnes izlaziti, da ponekad odes oko kvarta sama, da izlazis s djetetom ... a razumijem zasto si fokusirana na izdajanje, jer zelis dati najbolje svome djetetu i radije ces u to utrositi vrijeme, nego na drugo.
Ja cvrsto vjerujem kako svaka od nas ima svoju pricu iz nekog razloga. Hoces li nauciti o sebi da si uporna i izdrzljiva jer si uspjela xx mjeseci izdajati se i hraniti dijete izdojenim mlijekom ili ces na kraju nauciti da si ustrajna, tvrdoglava i pridobiti ga da sise direktno s dojke, ili nesto trece, to ces vidjeti s vremenom.I ovako sam iscrpljena i u ovom trenutku mi se čini da nemam za to snage, ne znam imam li i volje i samopouzdanja i nema dana kad se ne pitam je li mi netko na vrijeme mogao pomoći da ova priča ne bude ovakva.
Ovdje te nitko ne optuzuje, radis najbolje sto mozes i znas.
Ja te zelim pogurati da razmislis i mozda se ohrabris na to da probate poceti s direktnim dojenjem. Jer ono je moguce i visestruko isplativo - ja sad gledam iskljucivo na to koliko ces vremena i slobode dobiti tako.
Tesko je, sigurno, ali je moguce.
Ali, ako sad nemas snage ni volje, to je sasvim ok. Samo se nemoj osjecati lose, koji god da je tvoj izbor.
 |
|||
Odgovori s citatom