Red bi bio javiti se i kad je sve u redu, pa da vam se još jednom zahvalim za pomoć u onim prvim danima kad je bilo najpotrebnije. U ponedjeljak će biti punih mjesec dana kako smo doma. Iako nisu konstantno dobivali na težini i iako su bili ispod 2200g, pedijatrica je procjenila da je za moje psihofizičko zdravlje, a posljedično i za njih, puno bolje biti doma, i bila je u pravu - preporodili smo se od prvog dana.

Bilo bi lijepo kad bi vam mogla napisti kako su moji klinci isključivo dojena djeca, ali nisu. Još su im u bolnici uključili AD, pa sam nastavila kombinirati jer nikako nisu smjeli pasti na težini, onda mi je na veliki petak krepala moja el. izdajalica, i morala sam ručno do utorka, kad sam vratila svoju u dućan, uzela novce natrag i unajmila profi – preporod. Kombinirala sam formulu i izdojeno, i kad sam već sve htjela poslati kvragu, oboje su sami ulovili ciku. Imam lude sreće jer djeca bez problema kombiniraju dojenje i bočicu (treba im minuta, dvije da ulove ritam cicanja). Danas smo na pola-pola omjeru; prvo jutarnje i zadnje večernje hranjenje je dojenje, između toga jedan dobije izdojeno, drugi je na ciki, a svako malo dobiju ciku između hranjenja – više kao maženje, kao ultimativna utjeha, pogotovo kod plakanja, nego kao hrana. Oboje više vole lijevu dojku, na desnoj su puuuno lijeniji, tako da mi se čini da ću uskoro morati tražiti grudnjake s različitim veličinama košarica

Stvari nisu išle onako kako sam planirala u trudnoći i nisam neki svjetli primjer uspješnog dojenja (curama koje se isključivo izdajaju i isključivo doje blizance skidam kapu do poda), ali meni je i ovo već uspjeh. Možda bi mogla napraviti i više, ali zasad sam zadovoljna kako se sve razvija. Uz svu prednost majčinog mlijeka, postoji i jedan veliki, puno sebičniji i egoističan razlog zašto je dojenje itekako vrijedno truda, a to je osjećaj kad dijete prvi put povuče kako spada, kad zadovoljno zaspe na prsima i jedna neraskidiva veza koju je sve to učvrstilo između ovih mojih malih majmunčića i mene.

E da, zaboravila sam napisati, da smo teški 3420 i 3570 grama. Zdravi, veseli i zadovoljni. Ne plačemo previše, više znamo cendrati i proderati se kad nam nešto nije po volji, jedino ne volimo puno spavati – valjda se bojimo da ćemo nešto u međuvremenu propustiti