Prijateljica je rodila prije pet dana. Jako je odlučna u tome da doji, nije mimoza ni plači***** ali ne ide joj.

Dakle, sve je išlo ovako. Beba je kasno navečer rođena carskim rezom i mama je dobila prvi put ujutro, kad je i stavjena na cicu. Od tog trena je stalno stavljala na cicu, sve regularno, beba vuče, ispravno je stavljala ali beba plače i dosta gubi na kilaži. Tako da su joj u par navrata davali dohranu, po 10 ml.
Prijateljica je i dalje konstantno dojila, iako u prazno jer mlijeka nije imala a kolostruma kap, dvije. Došli su kući nakon tri dana i ona je nastavila s dojenjem. Ali ispostavilo se da mlijeka nema i da beba ne mokri, pa joj je patronažna rekla da uvede dohranu a svo ostalo vrijeme doji. Danas me zove da ne zna što će, da beba konstantno plače, i da je prisiljena hraniti je umjetnim jer svoje mlijeko nema, još joj nije došlo. Ja joj pipam cice, kad ono krcate, baš kako treba. U tih par sati što sam provela kod nje, nudila joj je cicu petsto puta ali beba povuče jednom i ne može, ne ide. Pa se naživcira i počne vrištati, nakon čega nema teoretske šanse da počne cicati. Položaj ispravan i sve je ok. zaključim kako su joj cice prepunjene i mora se malo izdojiti da pritisak popusti, da mlijeko krene. Međutim, uz tople obloge, kupus, dva sata stiskanja, masiranja, ručnog i izdajanja pumpicom, izašlo je tri ipo kapi mlijeka. Znači, mlijeka ima u cicama ali na nijedan način ne može izaći. Beba se već navikla na špricu i umjetno, tako da ne kuži niti čemu cica služi.

Na ovaj način dobit će mastitis (nije to još u tolikoj količini da će se upaliti ali hoće). Blistera nema i pojma nemam u čemu je problem. Jednostavno, kao da postoji nekakva blokada i mlijeko ne može izaći. Rekla sam joj da zove sos telefon ali nećka se, mada mislim da će popustiti na kraju. Što da radi?