Vjeronauk u crkvi, prva pričest, jel ovo ok po vašem iskustvu?

[mama courage]

MC, Bog je stvorio čovjeka za prijatelja, a ne za robota ili lutkicu, pa mu je dao slobodu, između ostalog i da ga ismije, odbaci i okrene se od njega. Kako smo sazdani od Boga, to izaziva patnju - kao da biljka odluči da neće na sunce. To je pakao.
Bog bi sve mogao, ali ne želi - poštiva čovjeka, njegove odluke, i njegovo područje slobode, rada i odluke. I cijela priča sa Bogom ima smisla ako ga vidiš kao osobu, koja ima svoje srce, dušu, preferencije, koja je nekakva - ne neki bezlični zakon, nego osoba, koja nas je stvorila da ga volimo, da možemo s njim popit kavu i popričat, podijelit svoj život u vječnosti.

ifigenija, meni je jasna tvoja (vaša) koncepcija boga. prihvaćam ono što sam naučila upravo u razgovoru s vama vjernicama - da je za vas bog poput roditelja (ne gospodara). ok, može i prijatelja. mada je odnos moći takav da ne bih baš govorila o prijateljstvu s osobom kod koje je dovoljno da si ravnodušna prema njoj ili da ne želiš popiti kavu, pa da moraš očekivati poprilične posljedice u vidu pakla ili "suda".

dopustit ćeš mi da vaša vizija (barem ovog abrahamskog) boga meni (i nekima od nas) još uvijek nije previše konzistentna i logična da bih ju prihvatila (viziju, ne mislim na boga).

previše potenciranja postojanja slobodne volje u čovjeka, prava na slobodan izbor, te sim te tam, ali opet, nekako se potiho zna i očekuje što bi od dva ponuđena izbora trebalo odabrati da bi bio u božjoj milosti, da bi bio spašen. koliko god vrludao, barem u krajnjem trenu, ako ne i prije trebao bi "prići" bogu, jer sve drugo su... teške iznimke na koje ne treba računati, posebice ako znaš da ti je ponuđen put, pa ti tim putem nisi krenula... sve to za mene nije iskreno prijateljstvo, nije nepatvorena ljubav. donekle je prije autoritet, eto, ajd, poput roditeljskog... no, koliko god je ta ljubav velika i milostiva, očigledno je (barem meni) iz napisanog da je uvjetovana. kao kad malom djetetu velimo: učini to mami za ljubav. možda mi kao roditelj znamo bolje i pametnije što našem djetetu treba, no dođe vijeme i da se djeca emancipiraju od vlastitih roditelja i da donose odluke bez njihovog znanja, pa i odobravanja. bez straha da će im biti uskraćen ulazak u roditeljsku kuću.

teško da ćemo se usuglasiti, ne bih sada ni da svaku riječ važemo i vodimo kilometarske rasprave, ali i ne moramo biti jednog mišljenja.



p.s. moja duša ne pripada bogu. ni hipotetski.

[Ifigenija]

svi mi zelimo biti primjer i uzor djeci.
pocni od najosnovnijih svakodnevnih radnji pa do zivotnih stavova.
al svijet bi bio savrsen da se svi ponasaju 24/7 onako kako zele da se ponasaju djeca i da 24/7 primjerom to uce djecu.
no nema osobe koja to cini, ne moze. moze se samo truditi.
svi mi cinimo nesto sto ne zelimo da nasa djeca od nas nauce vec da cine i rade bas suprotno.
svi mi skrenemo na dnevnoj bazi i djeca to vide.
poanta je djetetu objasniti da to ponasanje nije prihvatljivo, al da u tom trenu si se tako ponio iz odredjenog razloga i upozoriti ga na pogresku i posljedicu te pogreske, nauciti ga na neispravnost tog ponasanja.

zar ne ucimo djecu da navecer operu zube i legnu u svoj krevet. svako vece zubi se moraju prati.
koliko puta smo zaspali u dnevnoj sobi obuceni, neopranih zubi i ko zombi se odvukli u krevet u sred noci?

jel to znaci da djeca ne trebaju prati zube?

ista stvar je i s nedjeljnom mislomm zar ne?

Nisam zaspala u dnevnoj sobi nego kad sam imala crijevnu virozu i nisam legla neopranih zubiju ne sjećam se kad... ako ćeš tako - držim do određenih pravila. Do drugih ne, tako da bi se o mojim navikama drugih vrsta dalo diskutirati, i fino me na stup srama, ne kažem da nemam takvih...
Svatko od nas ima neke must-have-ove u životu. Nekome je to misa, nekome je to izlazak, nekome čista kuća, nekome dodatni posao, i u onome što nam je važno obično držimo standard - i kad ne napravimo - znamo da nismo, znamo da to ne valja, i ne mašemo time kao uzorom života.

Ja sam evo ovog trena sama sebi dosadna. Ne mogu više, časna riječ.

Hoću reći - ja posustanem i teško mi je biti vjernica i mama i osoba koja želim biti i koja je ispunjena, ako nisam nedjeljom u Crkvi, to se poklapa i moje uvjerenje i osjećaj i doživljaj, i učenje Crkve, i ja to odobravam, vjerujem da pomaže, i normalno mi je da odvojim vrijeme za Boga nedjeljom.

[marta]

ajme koliko uleta...

[Ifigenija]

ifigenija, meni je jasna tvoja (vaša) koncepcija boga. prihvaćam ono što sam naučila upravo u razgovoru s vama vjernicama - da je za vas bog poput roditelja (ne gospodara). ok, može i prijatelja. mada je odnos moći takav da ne bih baš govorila o prijateljstvu s osobom kod koje je dovoljno da si ravnodušna prema njoj ili da ne želiš popiti kavu, pa da moraš očekivati poprilične posljedice u vidu pakla ili "suda".

dopustit ćeš mi da vaša vizija (barem ovog abrahamskog) boga meni (i nekima od nas) još uvijek nije previše konzistentna i logična da bih ju prihvatila (viziju, ne mislim na boga).

previše potenciranja postojanja slobodne volje u čovjeka, prava na slobodan izbor, te sim te tam, ali opet, nekako se potiho zna i očekuje što bi od dva ponuđena izbora trebalo odabrati da bi bio u božjoj milosti, da bi bio spašen. koliko god vrludao, barem u krajnjem trenu, ako ne i prije trebao bi "prići" bogu, jer sve drugo su... teške iznimke na koje ne treba računati, posebice ako znaš da ti je ponuđen put, pa ti tim putem nisi krenula... sve to za mene nije iskreno prijateljstvo, nije nepatvorena ljubav. donekle je prije autoritet, eto, ajd, poput roditeljskog... no, koliko god je ta ljubav velika i milostiva, očigledno je (barem meni) iz napisanog da je uvjetovana. kao kad malom djetetu velimo: učini to mami za ljubav. možda mi kao roditelj znamo bolje i pametnije što našem djetetu treba, no dođe vijeme i da se djeca emancipiraju od vlastitih roditelja i da donose odluke bez njihovog znanja, pa i odobravanja. bez straha da će im biti uskraćen ulazak u roditeljsku kuću.

teško da ćemo se usuglasiti, ne bih sada ni da svaku riječ važemo i vodimo kilometarske rasprave, ali i ne moramo biti jednog mišljenja.



p.s. moja duša ne pripada bogu. ni hipotetski.

MC, pa i nije Bog neki strašan demokrat, i nije on s nama ovce pasao, pa da on sad mijenja počela Svemira jer sam ja to rekla. Slika gnjevnog, ljubomornog Boga je isto realna kao i milosrdnog i dragog; je da je on u Isusu dao praštanje, ali Isus je tu posrednik između pravednog gnjeva i općeg oprosta. Ima se Bog i zašto ljutiti, i zašto praštati. Vjera nije idemo reći neki med i mlijeko. Bog jest stvoritelj, gospodar, utkan je u svaki dio našeg bića i riječima sv. Augustina - nemirna je naša duša dok se ne smiri u Bogu. A netko se neće smiriti u Bogu, i Bog to dopušta. I daje krajnji izbor svakome.

I imaš izbor, točno ovaj koji si napisala, no žao mi je zbog toga. I nadam se da nećeš tako misliti uvijek.

[leonisa]

Nisam zaspala u dnevnoj sobi nego kad sam imala crijevnu virozu i nisam legla neopranih zubiju ne sjećam se kad... ako ćeš tako - držim do određenih pravila. Do drugih ne, tako da bi se o mojim navikama drugih vrsta dalo diskutirati, i fino me na stup srama, ne kažem da nemam takvih...
Svatko od nas ima neke must-have-ove u životu. Nekome je to misa, nekome je to izlazak, nekome čista kuća, nekome dodatni posao, i u onome što nam je važno obično držimo standard - i kad ne napravimo - znamo da nismo, znamo da to ne valja, i ne mašemo time kao uzorom života.

Ja sam evo ovog trena sama sebi dosadna. Ne mogu više, časna riječ.

Hoću reći - ja posustanem i teško mi je biti vjernica i mama i osoba koja želim biti i koja je ispunjena, ako nisam nedjeljom u Crkvi, to se poklapa i moje uvjerenje i osjećaj i doživljaj, i učenje Crkve, i ja to odobravam, vjerujem da pomaže, i normalno mi je da odvojim vrijeme za Boga nedjeljom.

ja to razumijem i postujem.
eto, ti si zaspala jer si imala virozu, netko jer je bio premoren. netko ne moze otici u nedjelju na misu jer radi, netko jer ce u zoru otici s djecom na izlet na drugi kraj hrvatske u park prirode, a netko jer ima nedoumice.
to ne znaci da mu dijete nije "zasluzilo" primiti sakramente i da mu je vjera hobi.

svako posustane. to je ljudski. no ne trebaju zbog toga djeca ispastati.

netko je divno napisao: svecenih toliko treba motivirati djecu i ispuniti im srca da djeca odvedu svoje roditelje na misu, a ne naganjat ih bicem i govoriti: vi birate prioritete (kruh na stolu ili djetetov sakrament). to je ruzno.

[mujica]

Ifi, ti si moj najdraži misionar

Inače, ne vjerujem da je potrebno ljude preobraćati. Ali način na koji ti to pokušavaš je neodoljiv....

[AdioMare]

Ifi, ti si moj najdraži misionar

Inače, ne vjerujem da je potrebno ljude preobraćati. Ali način na koji ti to pokušavaš je neodoljiv....

i moj

[Ifigenija]

Ma stoji, sve je to ljudski. Ali, relativizam koji nas napada - da ćemo mi nać Boga na Medvednici je jednostavno - laž. Katolik ima obvezu nedjeljnog pohađanja mise. Da su ljudi slabi, i to stoji. Al - jel se možemo složiti da treba ić - ako je ikako moguće? Da je to prioritet. Uostalom, ima po 3-4 mise dnevno, tko hoće - uvijek može, nemojmo se sad pravit Tošo.

Što se ispunajvanja srca tiče, da, stoji, ali nemoj misliti da svećenik nema srce i da njega možemo koristiti da nas motivira, bez da smo svjesni da je i on krhak čovjek i da i vjernik laik može držati dio Crkve, ljudskosti i ljubavi na svojim ramenima, i pružiti ruku svećeniku, da izdrži, da osjeti blizinu Božiju. Svi smo odgovorni.

[seni]

ovako kao neutralni i nesudjelujuci promatrac, moram priznati da mi se i argumenti i protuargumenti koje dijete kada, gdje, pod kojim uvjetima ima ili nema pravo na sakramente i kraljevstvo nebesko, cine jako, jako komplicirani.
etika "vulgaris" koja je sama po sebi prilicno kompleksna, mi u usporedbi izgleda kao peace of cake.

[leonisa]

stoji ifi. i slazem se da treba ici ako je to ikako moguce.
postoje mise i jutarnje i podnevne i vecernje, no postoje dani kad ne mozes fizicki ni na jednu, pa makar i zbog licke sume ili plitvickih jezera.

jel se mozemo slozit i oko toga da postoje ljudi koji imaju osobnih nedoumica oko crkve, no ne i vjere. i da ne zele ako oni imaju muke koje rjesavaju da zbog toga ispastaju djeca? da bez obzira na razlog zbog kojeg roditelj ne ide (trenutno ili privremeno ili ne na svaku) svetu misu nije razlog da se djetetu uskrati sakrament?

kako neki ljudi u zivotu pronadju vjeru, a nisu je imali, neki je izgube. neki ju ponovo pronadju. zbog cega dijete ne bi imalo pravo na svoju? pa nije pupcanom vrpcom vezano za roditelja da ne moze imati vjeru nevezanu uz roditeljsku nevjeru?
iako je potvrda tek u 8. razredu, djeca su dovoljno zrela u trecem da mogu za prvu pricest pojmiti sto je vjera i sto je sakrament i zeljeti zivjeti je i primiti ga.

imamo na forumu djece kojima roditelji nisu vjernici, ali dijete im ide, po svojoj zelji, na vjeronauk, vjeruje u boga i zeli i zivi zivot s bogom, zeli primiti sakramente. treba ga odbiti?

jel se i oko toga mozemo sloziti?

[mama courage]

MC, pa i nije Bog neki strašan demokrat, i nije on s nama ovce pasao, pa da on sad mijenja počela Svemira jer sam ja to rekla. Slika gnjevnog, ljubomornog Boga je isto realna kao i milosrdnog i dragog; je da je on u Isusu dao praštanje, ali Isus je tu posrednik između pravednog gnjeva i općeg oprosta. Ima se Bog i zašto ljutiti, i zašto praštati. Vjera nije idemo reći neki med i mlijeko. Bog jest stvoritelj, gospodar, utkan je u svaki dio našeg bića i riječima sv. Augustina - nemirna je naša duša dok se ne smiri u Bogu. A netko se neće smiriti u Bogu, i Bog to dopušta. I daje krajnji izbor svakome.

I imaš izbor, točno ovaj koji si napisala, no žao mi je zbog toga. I nadam se da nećeš tako misliti uvijek.

drago mi je da si potvrdila moje pretpostavke. mene jedino zbunjuje činjenica da će se naći vjernici koji se neće složiti s tvojom vizijom boga, ali tu mogu samo i dalje pratiti raspravu.


mogla bih se i ja ponadati, da ćeš i ti jednom promijeniti mišljenje i shvatiti da bog ne postoji ali, avaj, neće me nitko zbog toga na ovom forumu pohvaliti. eh.

[Ifigenija]

Ma možemo, Leonisa. Nemreš sikirom k'o pilom, jasno... Ali, ja mislim da ovdje manje imamo posla sa svim tim nekim izgubljenim i u dilemama, a više je ljudi koji sve to tako ovršno i površno doživljaju...

[leonisa]

a ja bas imam dojam da je obrnuto. i u razgovoru s ljudima i citajuci po forumu.

al to je samo moj dojam, ne mora biti tocan.

zapravo mislim da i oni koji povrsno to shvacaju imaju dileme.

[zmaj]

a kad je ta janjetina i pivo?

jel ti to zoveš, ili???

[Ifigenija]

Ifi, ti si moj najdraži misionar

Inače, ne vjerujem da je potrebno ljude preobraćati. Ali način na koji ti to pokušavaš je neodoljiv....

i moj

sad me sram :nemapojmaštotoznači:

Idemo pit negdje! Tko je za?

[AdioMare]

idemo! LOL

[mujica]

i ja bi išo

[Anvi]

Oprostite, ja eto kasno upadam u temu, pa sam se možda malo i pogubila u ovih 5 str. teksta, no nikako da skužim jel vi to raspravljate o konkretnom slučaju da je zaista nekom djetetu bio uskraćen sakramenat pričesti jer roditelji nisu dolazili na mise, ili onako više načelno? Jer ne vidim da je u slučaju kojeg opisuje otvaračica teme dotični svećenik nešto uvjetovao. Jest da je imao veća očekivanja od roditelja nego što možda imaju drugi svećenici ili što bi dotični roditelji htjeli, ali meni je to zapravo pozitivno. Jasno je dao do znanja što očekuje, podsjetio roditelje na njihove vjerske odgovornosti i obveze, podijelio je literaturu, najavio sastanak s roditeljima i diskusiju o pročitanoj literaturi. Očito da mu je stalo da djecu što bolje pripremi za svetu pričest.
Za dolaske na misu je rekao da treba posložiti prioritete i postupiti prema savjesti. Nije rekao da moraju dolaziti.
U čemu je kvaka? Tj. o čemu vi raspravljate cijeli dan?

[Anvi]

Sad vidim da ste već na pivi i janjetini...OK jasno mi je zašto ste raspravljali

[pikula]

smijem i ja?

[zibba]

Ajme koliko odgovora, trebalo je sve pročitati.
Ono što meni smeta je stav našeg svečenika kojim želi postiči neke svoje ideje. Nedavno je kod nas u mjestu izgrađena nova crkva, koja je po mišljenju stanovnika puno prevelika za naše mjesto, bila bi vjerojatno taman velika za koji kvart u ZGB-u. Do sada je svaka sv. pričest dolazila i prolazila standardno, djeca su išla na misu, roditelji se povremeno pridruže, vjeronauk je za djecu, za nas se dogovore sastanci po potrebi i to je to. Ali ... Zašto bi stali na tome, crkvu treba popuniti na bilo koji način, i umjesto da privuče vjernike nekim zanimljivostima ( tipa, dok sam išla u srednju, nije mi bio problem otići na misu u V. Goricu subotom navećer, jer je tada bila organizirana misa iskljućivo za mlade, mladi su pjevali i svirali na gitarama i raznim instrumentima, što je tko znao, sve je bilo baš ugodno druženje, sudjelovanje u vjerskom životu, prijenos znanja mladima na način koji je njima prilagođen. U osnovnoj smo imali svečenika koji je na misi čak znao i koji lagani vic ispričati, nikada nije nikoga vrijeđao time, a svima se činilo prikladnim, pogotovo nama djeci i slično), umjesto da misu drži barem 1,5 sat, ima tri propovjedi u koje se uvijek uvuče politika, što večini smeta ( ako želim politiku imam dnevnik na TV-u), čak se sada na vjeronauku dotakao izbora u SAD-u što nije nimalo prilično za djecu od 9 godina. Dakle on u biti sada prisilom želi napuniti crkvu da mu ne zjapi prazna nedjeljom, jer kod nas su mise samo nedjeljom u 9, ostale dane je u susjednom selu čijoj župi pripadamo, osim u posebnim prilikama.
Jurim po djecu na folklor, nastavim kasnije ako dođem do kompa.

[rehab]

Kad bi svi bili kao zibbin župnik i razmišljali kao zmaj i tumačili zakonik kanonskog prava kao ivanche, ne bi bilo u rvackoj 90% katolika, nego 10%, a sa svim sakramentima možda punih 5%.

Bolje pravih 10 %, nego lažnih 90 %.
Potpuno se slažem sa župnikom, ako roditelji nisu spremni aktivno sudjelovati u kršćanskom odgoju djeteta, neka ne vode dijete na vjeronauk i primanje sakramenata. Tko želi, uvije može u odrasloj dobi primiti sakramente.

[rehab]

Ajme koliko odgovora, trebalo je sve pročitati.
Ono što meni smeta je stav našeg svečenika kojim želi postiči neke svoje ideje. Nedavno je kod nas u mjestu izgrađena nova crkva, koja je po mišljenju stanovnika puno prevelika za naše mjesto, bila bi vjerojatno taman velika za koji kvart u ZGB-u. Do sada je svaka sv. pričest dolazila i prolazila standardno, djeca su išla na misu, roditelji se povremeno pridruže, vjeronauk je za djecu, za nas se dogovore sastanci po potrebi i to je to. Ali ... Zašto bi stali na tome, crkvu treba popuniti na bilo koji način, i umjesto da privuče vjernike nekim zanimljivostima ( tipa, dok sam išla u srednju, nije mi bio problem otići na misu u V. Goricu subotom navećer, jer je tada bila organizirana misa iskljućivo za mlade, mladi su pjevali i svirali na gitarama i raznim instrumentima, što je tko znao, sve je bilo baš ugodno druženje, sudjelovanje u vjerskom životu, prijenos znanja mladima na način koji je njima prilagođen. U osnovnoj smo imali svečenika koji je na misi čak znao i koji lagani vic ispričati, nikada nije nikoga vrijeđao time, a svima se činilo prikladnim, pogotovo nama djeci i slično), umjesto da misu drži barem 1,5 sat, ima tri propovjedi u koje se uvijek uvuče politika, što večini smeta ( ako želim politiku imam dnevnik na TV-u), čak se sada na vjeronauku dotakao izbora u SAD-u što nije nimalo prilično za djecu od 9 godina. Dakle on u biti sada prisilom želi napuniti crkvu da mu ne zjapi prazna nedjeljom, jer kod nas su mise samo nedjeljom u 9, ostale dane je u susjednom selu čijoj župi pripadamo, osim u posebnim prilikama.
Jurim po djecu na folklor, nastavim kasnije ako dođem do kompa.

Oprosti, ali čini mi se da si išla na misu iz krivih razloga. Na misu se ide radi Euharistije, ne radi sviranja na gitarama i zabavnih propovijedi. Bez uvrede.

[Ifigenija]

i ja bi išo

I ja. Ovaj vikend?

[Ifigenija]

Oprosti, ali čini mi se da si išla na misu iz krivih razloga. Na misu se ide radi Euharistije, ne radi sviranja na gitarama i zabavnih propovijedi. Bez uvrede.

Hmmm... to stoji... Istina jest da svi ti sadržaji trebaju biti takvi da svrnu čovjeku pogled na Boga i Božije stvari, a ne da postanu sami sebi svrhom... ali i to da je zadatak svećenika i vjernika da stvore lijepo ozračje, da se čovjeku duša odmara - i to je istina...

Mislim da možda Zibbin župnik nema baš neku finoću, pa sve to što radi, ma kako dobro mišljeno, ispadne pomalo nezgrapno i grubo, a svima nam je dosta grubosti, nezgrapnosti, i nadamo se da u crkvi odmorimo dušu i doživimo ljubav...

[Cubana]

Ma možemo, Leonisa. Nemreš sikirom k'o pilom, jasno... Ali, ja mislim da ovdje manje imamo posla sa svim tim nekim izgubljenim i u dilemama, a više je ljudi koji sve to tako ovršno i površno doživljaju...

Nisi Ifi u pravu.
Nije tu ništa površno.
Hebate, sjećam se dana kad sam Bibliju čitala kao sada Game of thrones.
Bilo bi mi lakše da sam Emsa ili Ifi. Dilema nula, samo aktivizam

[zmaj]

I ja. Ovaj vikend?

vidi ti njih

to se neš ozbiljno dogovara...
mogla bi i ja...vikendom.. a ak bu u nedjelju, molim, izvan uobičajenih termina prijepodnevne mise

[mama courage]

Bilo bi mi lakše da sam Emsa ili Ifi. Dilema nula, samo aktivizam

come to the dark side.

[cvijeta73]

Oprosti, ali čini mi se da si išla na misu iz krivih razloga. Na misu se ide radi Euharistije, ne radi sviranja na gitarama i zabavnih propovijedi. Bez uvrede.

a ide se radi slušanja o američkim izborima? jel bio bar za obamu, taj pop?

[domy]

a ide se radi slušanja o američkim izborima? jel bio bar za obamu, taj pop?

veliki potpis na ovo, naravno i o politici se treba slušati na misi onda je to u redu.....

[Dijana]

Reći ću samo, ifi, legendo!

[rehab]

a ide se radi slušanja o američkim izborima? jel bio bar za obamu, taj pop?

Ne ide se ni radi toga Cvijeto Svi smo mi ljudi sa manama i vrlinama, pa te tako prodavačica ne pozdravi na ulasku u trgovinu i pogrešno ti naplati račun, netko ti ne ustane u tramvaju, profesor ti nezasluženo da manju ocjenu, ja i ti ponekad viknemo na dijete, svećenik poziva na glasanje za HDZ, itd. Stvar je u tome da su propovijed i pjesme manje bitni dijelovi mise, pa se misa često održi i bez toga. Misa bez Pretvorbe i pričesti se ne može održati, to je bit mise, i ako te svećenik sa bezveznom propovijedi može odvratiti od Boga i mise, vrijeme je za zapitati se kakva ti je vjera (govorim načelno, ne tebi osobno).

[cvijeta73]

rehab, ne brigaj za moju vjeru, ja sam ti isto on the dark side
to samo logički propitujem. viš da se i ifi slaže

[leonisa]

rehab, ali ako na propovjedi svecenik prica o politici (a prica i o drugim stvarima o kojima ne bi trebao) u meni se javlja los osjecaj radi kojeg ne bi mogla primiti hostiju.
stoga, niej bas da to nije bitno.

[rehab]

Ne brigaj Cvijeto, privući ćemo mi tebe kad tad
Leonisa, nisam napisala da nije bitno, nego da je manje bitno. Svećenici bi trebali govoriti i o politici, to je vrlo važan segment našeg života, ali ne u smislu da naređuju za koju stranku ćemo glasati. Moj stav je da za svećenike trebamo moliti, a ne ih osuđivati zbog onoga što čine i govore. Znaš onu : ne sudite, da ne budete suđeni. Ako ti sudiš tog svećenika koji ti propovijeda, to je grijeh oholosti. Jer i mi bi sami sebe mogli osuditi radi puno toga što govorimo ili činimo. I opet napominjem, ovo nije osobna kritika, i sama lako upadnem u tu zamku, nisam drukčija od većine koji razmišljaju na taj način.

[Zuska]

Reham, napisala si da svećenike ne treba osuđivati zbog onoga što čine i govore.
Nije mi to najjasnije pa me zanima misliš li da treba li moliti i za svećenika koji se ogriješio o zakon? Ili mu treba i suditi?

Nadalje, ako primijenimo tvoju analogiju na društvo i državu, onda ne bi trebali suditi ni o postupcima Vlade, političara, medija... Onda mediji gube svrhu, kao i aktivizam građana. Gdje je tu onda odgovorna vladavina, vladavina prava?

[leonisa]

ne sudim, samo se ne osjecam ugodno, zelim izaci, pobjeci i zbog toga se osjecam lose.
non stop nas se s necim bombardira, sta trebamo kako trebamo zasto trebamo i trebamo jer oni tako kazu, zelim utociste.
sve izreceno se moze i na drugi nacin, drugim tonom, drugim rijecima, a opet prenjeti istu poruku, pa se pitam zasto, zasto nije.
i onda se dovedem u situaciju da mi misli odlutaju, da ga ne slusam, jer ga ne mogu slusati. jer i u zivotu se klonim od takvih ljudi i takvih "govora". i onda dodje trenutak kada bi se trebala pricestiti, a ja u srcu nemam mir, spokoj i cistu ljubav.

[rehab]

Reham, napisala si da svećenike ne treba osuđivati zbog onoga što čine i govore.
Nije mi to najjasnije pa me zanima misliš li da treba li moliti i za svećenika koji se ogriješio o zakon? Ili mu treba i suditi?

Nadalje, ako primijenimo tvoju analogiju na društvo i državu, onda ne bi trebali suditi ni o postupcima Vlade, političara, medija... Onda mediji gube svrhu, kao i aktivizam građana. Gdje je tu onda odgovorna vladavina, vladavina prava?

Mislila sam na osobnu osudu, u srcu, ne na pravno suđenje. Jasno da fra Šime koji je pokrao gro love ili fra Netko koji je pipao djecu trebaju za to odgovarati pred sudom i biti kažnjeni za ono što su učinili. Ja u razgovoru sa svećenikom mogu jasno reći što smatram da nije ok i to i činim, ali da ću prestati odlaziti na sv. misu radi nekog svećenika - neću. Kad meni bude suđeno, Bog me neće pitati šta je fra Šime činio, nego što sam ja činila i kakva je moja vjera bila.

[rehab]

ne sudim, samo se ne osjecam ugodno, zelim izaci, pobjeci i zbog toga se osjecam lose.
non stop nas se s necim bombardira, sta trebamo kako trebamo zasto trebamo i trebamo jer oni tako kazu, zelim utociste.
sve izreceno se moze i na drugi nacin, drugim tonom, drugim rijecima, a opet prenjeti istu poruku, pa se pitam zasto, zasto nije.
i onda se dovedem u situaciju da mi misli odlutaju, da ga ne slusam, jer ga ne mogu slusati. jer i u zivotu se klonim od takvih ljudi i takvih "govora". i onda dodje trenutak kada bi se trebala pricestiti, a ja u srcu nemam mir, spokoj i cistu ljubav.

Ne znam, ne mogu te razumjeti jer meni to nije od presudne važnosti. Ono što mi je lijepo čujem i prihvatim, a što mi nije lijepo ostavim za sobom. Jer tu sam zbog Boga, a ne zbog svećenika. I smatram da su svećenici kao i drugi ljudi, neki bolji a neki lošiji, mene to ne može odvratiti od mise.

[mayato]

Mislila sam na osobnu osudu, u srcu, ne na pravno suđenje. Jasno da fra Šime koji je pokrao gro love ili fra Netko koji je pipao djecu trebaju za to odgovarati pred sudom i biti kažnjeni za ono što su učinili. Ja u razgovoru sa svećenikom mogu jasno reći što smatram da nije ok i to i činim, ali da ću prestati odlaziti na sv. misu radi nekog svećenika - neću. Kad meni bude suđeno, Bog me neće pitati šta je fra Šime činio, nego što sam ja činila i kakva je moja vjera bila.

veliki debeli x

[mama courage]

Ja u razgovoru sa svećenikom mogu jasno reći što smatram da nije ok i to i činim, ali da ću prestati odlaziti na sv. misu radi nekog svećenika - neću. Kad meni bude suđeno, Bog me neće pitati šta je fra Šime činio, nego što sam ja činila i kakva je moja vjera bila.

ovakvo razmišljanje je sličnom ifigenijinom na drugom, zaključanom topicu... nije problem u svećeniku lopovu ili pedofilu, u svećeniku grešniku.. svakako nitko ne može odgovarati za tuđa zlodjela... ali ZLO o kojem jako rijetko tko od vjernica progovara je ono koje se očitava u sustavnom, dugogodišnjem prikrivanju konkretno (seksualnog) zlostavljanja (prema djeci, ženama i sl.), od samog vrha crkve i ne prijavljivanje tog zlostavljanja državnim organima zemlje u kojoj se kc nalazi.

[leonisa]

Ne znam, ne mogu te razumjeti jer meni to nije od presudne važnosti. Ono što mi je lijepo čujem i prihvatim, a što mi nije lijepo ostavim za sobom. Jer tu sam zbog Boga, a ne zbog svećenika. I smatram da su svećenici kao i drugi ljudi, neki bolji a neki lošiji, mene to ne može odvratiti od mise.

nisi me shvatila. govorim o osjecaju koji mi se javlja, a kojeg ne zelim.
pa onda odem i trazim mjesto na kojem cu biti lisena tog osjecaja.
i ja smatram da su svecenici samo ljudi bas zbog toga trazim one koji ce u meni buditi i bolju osobu, a ne onu koja ne zelim biti.
i nisam tamo radi svecenika, ali ima onih koji se me otjerati od sebe. nece od boga, ali hoce od njegove mise.
naprosto, trudim se u zivotu klonit ljudi i djela koje od mene cine osobu kakva ne zelim biti. tezim biti bolja.
znam da je i ovo izazov i test, ali kad se neke stvari akumuliraju...ma, zapravo, nije bitno....razliciti smo ljudi.

[zmaj]

u biti se slažem s rehab, iako shvaćam i tebe leonisa.
ja, eto, često odem u susjednu župu jer je postranija i jer mogu lakše disati (mal me štekaju pluća) a nije ni za bacit što taj svećenik nekako gorljivije drži misu

no ima ona interesantna od sv. Franje "neću u svećeniku gledati grijeha nego službu koju vrši"..
ovo ne ide sad u smejr, kriminal i sl, neg apelira na to naše ne sviđanje, netrpeljivost prema određenim manama svećenika, u ovom slučaju, koji vodi misu..

[Zuska]

Kad će se otključati topic i mogu li ovdje postati odgovor koji sam pisala dok je Storma zaključavala? Vi iskusne, savjetujte, ja sam još forumaš-poletarac.

[leonisa]

zavisi koliko obilni rucak storma sprema :rofl:

sacuvaj ga u pejstu

[leonisa]

osim ako se tvoj re moze nadovezati na diskusiju ovdje. kajjaznam.

[mayato]

"Ako vidiš trn u oku brata svoga prvo izvadi kladu iz svojega pa onda opominji brata"

[leonisa]

"Ako vidiš trn u oku brata svoga prvo izvadi kladu iz svojega pa onda opominji brata"

upravo to mi se mota po glavi dok neke slusam, a ne mozes to reci.

znam da nisi na to ciljala, ali si pogodila srz i bit problema koji mene muci.

[zibba]

rehab prvotno napisa Oprosti, ali čini mi se da si išla na misu iz krivih razloga. Na misu se ide radi Euharistije, ne radi sviranja na gitarama i zabavnih propovijedi. Bez uvrede.


a ide se radi slušanja o američkim izborima? jel bio bar za obamu, taj pop?

Ne na misu nisam išla radi sviranja i zabavnih propovjedi, ali to je zaista dobar način da se mlade potakne da se približe vjeri u razdoblju u kojem se mnogi udalje od nje jer je zabavnije mnogima izlaziti van i lumpati do zore. Kada idem na misu, idem radi Božje riječi, ali zaista nije u redu iz mise u misu slušati isto, sve sama politika u priči, propovijed je po tri puta tokom mise i često uopče nema veze s vjerom, a kamoli s Bogom i Božjom riječi. E to mi smeta, kao što napisah, da želim slušati o tome, upalila bih TV i gledala svake vijesti i dnevnik, a i večinu emisija na programu. Od kada je svijeta i vijeka, svečenici se previše guraju u svjetovne stvari a sve manje u ono što ih se zaista tiče, a to je vjera njihove zajednice. Ili možda želiš reći da se slažeš i sa progonima i spaljivanjem vještica u doba inkvizicije, a samo zato jer su to provodili svečenici, dok su stradavale nedužne žene zbog zlobe, zavisti i nečije gluposti?

Na kraju nismo skužili za koga je bio kod izbora, ali mu je jedan od komentara bilo da je jedan kandidat ( neki neizabrani) mormon, a da je Obama i sam propovjednik ... U svakom slučaju nije ni vrijeme ni mjesto da se na dječjem vjeronauku govori o izborima ikakvima, a kamoli na drugom kraju svijeta. Druga stvar bi bila da je izbor bio za Papu, kardinala ili bilo što što se dotiče vjere i crkve. Čovjek zaista ne zna gdje je čemu mjesto. Nisam jedina koja misli da pretjeruje, ima tu kod nas dosta ljudi koji su zaista redovno na misi, ali smatraju da pretjeruje i s propovjedi i sa svojim idejama kako natjerati ljude u crkvu, a pristup djeci mu je ispod svih granica.

[zmaj]

upravo to mi se mota po glavi dok neke slusam, a ne mozes to reci.

znam da nisi na to ciljala, ali si pogodila srz i bit problema koji mene muci.

da se nadovežem
a ima i ona "opemeni brata svoga..pa ak te ne posluša, povedi još nekoga da ga opomene..."
a isto tako i ona "oprosti bratu svome 77x7 puta.."

to mi je, ono, baš duboko, nije jednostrano..i nekako je baš riječ za život i životne situacije..