Ne znam da li ovo mogu navesti kao problem ali da li vas druge koje dojite vaša beba promatra samo kao jednu veliku sisu? Imam bebu od mjesec i 5 dana, stalno je tokom dana na sisi, doslovice svako 20min jedna pa druga i tako cijeli dan sve do 22h navečer, ona uopće ne spava po danu (u kolicima vani DA ako se šetamo spava, u kući odrijemo možda po 5/10min 3do4 puta dnevno i to je to od dnevnog spavanja) jedino nas navečer pusti i spava po 4-5 sati u komadu (i tako 2 puta) uz jedno noćno buđenje do 9h/10h ujutro. Naravno dok dočekam tih 22h padnem s nogu od neprestanog dojenja i podrigivanja.
Kad je drugi drže ona se smiri, gleda ih, smije im se, oni joj pričaju, pjevaju, mirna je kod njih (MM, moja mama, kuma itd...) vrla lako se smiri i ostane mirna po 20min i više. Međutim kad je ja uzmem i ako joj ne dam sisu u roku od 30sek odmah plač, vrištanje, izvijanje, protest i ne mogu je nikako smiriti sve dok ne dam sisu.
Ja joj mogu pričat što god, pjevat ali u mene samo plače. okreće glavu, njuška i traži sisu. U mene neće ni da se ljulja ni da se ušuška, neće ni da joj pjevam, ako mi je u rukama onda to mora biti hranjenje inače je katastrofa i ne možeš je smiriti nikako.
Zar sam joj ja "samo sisa", ako da, dokle će to trajati?
Ljubomorna sam na muža koji joj priča, oni se po 20min tako gledaju i on joj priča i smije mu se, a kod mene samo vrišti i traži jesti i kao da ne želi nikakvu nježnost od mene već samo sisu i sisu