Pokloni za nadolazece praznike?

[marijanada]

Mi smo već puno toga pročitali, većinom posuđujemo u knjižnici, doslovno gutamo knjige i nikad nam ih dosta, a najviše su nas se dojmile ove i te ti stvarno od srca preporučujem:

G. Caviezel "Priča, priča, pričica" i "Pričice iz vesele šume" http://www.vbz.hr/Caviezel-G_a574.aspx

Marie-Jose Bardinat "Pospane priče" naslovnica (jako mašovite i tople priče sa lijepim radnjama, ima oko 20 priča, a mi smo svaku čitali sigurno po pet puta, duhovite ilustracije)

Ovo mi je super super knjiga. Neke su priče malo prekratke, ali onda pročitaš dvije, pa opet dobro. Ionako se čitaju po nekoliko puta. Ovdje se priče nastavljaju jedna na drugu, pa je znatiželja veća:
365 priča o slonićima (ovdje možeš vidjeti jednu stranicu u knjizi) http://www.sajam-knjiga.com/ProductD...?Product=55639
evo sa neta kopirano iz knjige: (to je sve skraćeno)

3. siječnja
Nino želi prijatelja slonića Nino ima u šumi puno prijatelja: leptira Filipa, vjevericu Maju, medu Bundića, ježića Bodljimira, kornjaču Juricu i zečića Martina. No najbolji mu je prijatelj mišić Pero. - Dragi Pero - šmrca slonić - ti si moj najbolji prijatelj, ali ja se jako bojim igrati s tobom. Tako si malen, a ja sam tako velik i debeo! Zašto nisi slon? Tada bismo mogli zajedno tutnjati šumom. - Pa mi uvijek tutnjimo šumom zajedno! - uvrijeđeno će mišić. - Oh, nemoj se ljutiti, Perice! Ja te jako volim, ali kad potrčim šumom i dignem silnu prašinu, uopće te ne vidim kraj sebe. Tako bih rado imao prijatelja slona! - tužno će Nino brišući suze.

4. siječnja Ima li u šumi još koji slonić? - Gdje da nađem prijatelja slona? - razmišlja Nino, a čelo mu se naboralo od silna napora. - Pa to ne bi smjelo biti teško - kaže vjeverica Maja. - Slonovi su tako veliki da ih se vidi nadaleko. - Baš zato i mislim da sam ja jedini slon u cijeloj šumi! Još nikada nisam sreo nekoga sličnog sebi. - Ali zato sam ja jučer kod jezera vidjela cijelo krdo slonova - ozbiljno će Maja. - Stajali su u vodi sve do koljena i surlama jedan drugome prskali trbuhe. Kakvo li je to bilo praćakanje! Ninu se zasvijetliše oči od silna uzbuđenja. - Hitam na jezero! Možda su još uvijek tamo - uzvikne Nino i potrči što su ga noge nosile.

5. siječnja Kupanje Jezero je veliko, u njem’ voda topla, gurkaju se slonići i u vodu - hopla! Bućkaju se, igraju, jedan drugog love, čas se surlom prskaju, čas po vodi plove.

6. siječnja Stotinu slonova Nino trči na drugi kraj prašume. Vjeverica Maja skače s grane na granu, uvijek malo ispred Nina. Ona točno zna gdje su se slonovi jučer kupali. Prašuma postaje sve svjetlija i svjetlija. Sve je manje drveća, a sunce sve češće obasjava Ninovu glatku sivkastu glavu. - Uh, kako je samo vruće! Tako bih se rado okupao! - dahće Nino. - Još malo pa ćemo stići na jezero - tješi ga Maja. - Eno tamo! Voda! - uzvikne Nino i zastane sav zadivljen. Gotovo ne vjeruje svojim očima. U jezeru se kupa barem sto slonova!

[tanja_b]

Mi smo već puno toga pročitali, većinom posuđujemo u knjižnici, doslovno gutamo knjige i nikad nam ih dosta, a najviše su nas se dojmile ove i te ti stvarno od srca preporučujem:

G. Caviezel "Priča, priča, pričica" i "Pričice iz vesele šume" http://www.vbz.hr/Caviezel-G_a574.aspx

Marie-Jose Bardinat "Pospane priče" naslovnica (jako mašovite i tople priče sa lijepim radnjama, ima oko 20 priča, a mi smo svaku čitali sigurno po pet puta, duhovite ilustracije)

Uf, kako se ukusi mogu razlikovati Knjigu "Priča, priča, pričica" na kraju sam sakrila na dno ormara da je više ne moram čitati jer sam je smatrala katastrofalno lošom (to je bio moj stav, malcu se sviđalo dok je imao 2-3 godine, poslije je više nije tražio).
"Pospane priče" su pak vrlo neujednačene - ima lijepih priča, ali ima i pomalo čudnih (npr. ona o divu, ili ona koja se zbiva na Božić, zaboravila sam točan naslov). Ilustracije su zgodne, to da. Inače, od istog ilustratora (Francoisa Ruyera) postoji i izdanje "7 zlatnih bajki", to mi se čini relativno najprihvatljivijim prepričanim verzijama klasičnih bajki (za manju djecu koja još ne mogu pratiti dulje tekstove).

Od priča sličnog opsega, preporučujem "Pikove priče za laku noć" (jedno vrijeme su bile vrlo tražene, a nije ih bilo u knjižarama, sad ih opet ima u prodaji), i sličnu knjigu "Pikove priče za igru i zabavu".

Za malčice starije (5+ godina, recimo predškolci i mlađi školarci) izvrsne su knjige priča litavskog autora Kestutisa Kasparavičiusa "Budalaste priče" i "Kratke priče" (izdavač je Ibis grafika). Zgodne su, kratke, simpatične, otkvačene, a dobroćudne.