Promjena ponašanja četverogodišnjaka

[micimici]

Pozdrav Rode, treba mi vaše mišljenje i savjet u vezi jednog problema.
Naime, moj sin (L) ima četiri godine i ide u vrtić već drugu godinu. Ispočetka se malo nećkao i nije mu se baš išlo ali kasnije se navikao.Ustvari nije nikad bio oduševljen time što ide (kao starija sestra) ali je išao bez negodovanja. On je tip koji se stvarno zna igrati sam i zaigra se lako sa svojim igračkama, obožava autiće, od skoro je počelo da mu se svidja da boji i crta tako da i sa tim može provesti dosta vremena. Kad je sa sestrom (7 god.) znaju se zaigrati i sa lutkama, igaraju se mame i tate, zatim škole, slažu lego, ma svašta se lijepo igraju.
Dok je bio manji, ustvari ja bih rekla dok nije pošao u vtrić, bio je jako, jako dobro dijete. Ne bi nikad udario nekoga bilo odrastlog ili dijete, i ako bi mu se to desilo jako bi se postidio i rastužio. Dijelio je svoje igračke sa prijateljima i sa sestrom, nije bio škrt. Slušao je sve, nije bilo onog neću, ili da ignoriše, nikad nije hiterisao ili kad mu se nešto ne kupi da divlja, da se baca po podu, znači stvarno je bilo lako sa njim. Od početka su za njega postojale granice (za razliku od ćerke sa kojom smo bili popustljiviji, kao većina sa prvim djetetom) koje je on poštovao.
U zadnje vrijeme se jako promjenio. Ne sluša, kad nije nešto kako on želi počne da viče da lupa igračku s kojom se igra, sestru zna udariti sa šakom ako se porječkaju, a nekad i bez razloga. Jako je grub, zna udariti i nas. Kad se vrati kući iz vrtića treba mu vrrmena da počne da se igra. Uglavnom skače bez veze ili trči besmisleno po kući, dok mu neko od nas ne započne neku igru i onda se smiri i zainteresuje se.
Od kad je L. krenuo u vrtić ostajala sam sa njim ujutro kad ga dovedem po 15-20 min, na predlog teta, dok se ne bi malo privikao. Primjetila sam dječaka sa tikovima(S.),koji bi kad mama ode sjeo na stolicu i počeo da se kalti. Ako to ne bi radio onda je samo hodao okolo, i na predlog teta da se igra ovog ili onog sve bi odbijao. Svidjalo bi mu se samo da ruši ili da smeta drugima, nije započinjao nikakvu igru.
U maju su me tete pozvale i rekle kako moj sin kopira tog dječeka, kako sjedne sa njim i zajedno se kalte. Rekle su da je sasvim sigurno da to nije njegovo ponašanje nego od S. i da ga L. kopira. Da su konsultovale vrtićkog psihologa koji je rekao da to odmah moraju prekinuti. Ako se to desi da ih odmah razdvoje. Pitale su me šta mi kaže kod kuće L. o tom dječaku, i da li sam primjetila da to radi i kod kuće. Ostala sam šokirana, naravno da to nije radio kod kuće, niti mi je pričao išta što bi mi djelovalo alarmantno. One su rekle da će to one riješiti da se ja ne trebam ništa brinuti ali da su samo htjele da me obavjeste. Da moj sin treba da prihvati S. kao drugara i da se s njim igra svega drugog ali da to neće dozvoliti. Naravno da ja nisam ostala ravnodušna, ustvari sam se šokirala. I dugo sam razmišljala kako da se postavim prema tome. Moj sin mi je na pitanje potvrdio da kopira tog dječaka ustvari mi je je rekao da se on i S. tako igraju. Odlučila sam da prihvatim njihov predlog i mom sinu sam rekla da to nije lijepa igra i da treba sa njim da se igra duge stvari, ali da to nikako ne smije. Rekla sam mu da S. ide kod doktora da bi to prestao da radi. Nakon nekoliko dana moj sin je zaista prestao, par puta sam pitala tete i rekle su da to ne radi više.
Prije nekoliko dana na redovnom razgovoru su mi rekle da se moj sin dosta dobro navikao,da je napredovao da se lijepo igra sa drugom djecom ali da i dalje postoji problem sa S. sa kojim se moj sin najviše "igra".Zajedno su nemogući, prave probleme, pričaju kad treba da paze, smiju se bez razloga, trče bez veze umjesto da npr. trče igrajući se ganje. Jednom rječju nemaju smislenu igru i još k tome odmetaju druge. Neki put se zaigraju i onda S. sve pokvari rasturivši igru. A i one su primjetile da moj sin traži S. i obrnuto. Sa dugom djecom L. funkcioniše odlično, lijepo se igra, za ručkom je ok, kad pišu ili crtaju isto je odličan. Ali problem je što se najviše vezao za S.
Kad su mi to rekle ja sam postala svjesna da se L i kod kuće promjenio. Nekako sam sve to prepoznala ali sam sad shvatila i uzrok toga. Sigurna sam da on tog dječaka kopira. I jako sam nesretna, stalno pričam sa L. objašnjavam mu da mora biti dobar, da se lijepo igra sa S. ali svaki put kad ga ostavim u vrtiću jako mi je teško jer vidim da on odmah trči k S. I kaže mi da se sa njim najviše igra. Još k tome ne želi da ide u vrtić i jako se opire.
Zanima me vaše mišljenje, kako bi ste reagovale. Sigurno ću da razgovaram sa tetama i da tražim da ih razdvoje što je više moguće. Razmišljam čak i da tražim prelazak u drugu grupu ali mozda je to ipak previše, mada sam jako ljuta jer znam koliko se prmjenio moj sin .A sa druge stran zašto bi on zbog nekog drugog trebao da trpi prelezak u drugu grupu.
Oprostite na dugom postu, nadam se da sam bila jasna

[klokanica1506]

Moj savjet bi bio da svoje dijete prebaciš u drugu grupu, ako je ikako moguće.
Naime, vrlo sličan problem imala sam prošle godine kada je moj sin krenuo prvu godinu u vrtić, samo što sam imala sreću da je dječak kojeg je imitirao prebačen u drugu grupu. Da ne pišem o tome kako je ovo drugo dijete imalo neprihvatljive oblike ponašanja i iskreno me smetalo što se moje dijete druži s njim i još k tome ga kopira.
Znam da ovo što sam napisala djeluje grubo u prema "nestašnom" dječaku, iako mi ga je uvijek bilo nekako žao, kad je u pitanju loš utjecaj na moje dijete umiljata mačka pruža kanđe prema van.
Situacija je otišla toliko daleko da je skidao mog sina u wc-u i to nisam saznala od teta, nego od djeteta. U našem vrtiću je mješovita grupa, moj sin je tada imao tri godine, a ovaj drugi sedam (te godine je dobio odgodu za upis u školu), tako da je dobro znao kako takvo ponašanje nije u redu.

[oka]

Meni ovako na prvu i ne ulazeći dublje u post jako lijepo zvuči da je tvoj sin prihvatio tog dečka sa tikovima
i izgradio lijep odnos sa njime. To je za svako pohvalu tvome sinu.

Ja bi mu objasnila problematiku da je jako lijepo da se zajedno igraju i imaju svoj svijet, ali bih
na neki nenametljiv način pričala sa djetetom što on misli i kako doživljava tog dječaka i njegove tikove,
Također bih vrlo oprezno možda, kažem možda jer se ne mogu staviti u tu situaciju, objašnjavala
situaciju sa tikovima i neke stvari koje ne bih baš željela da radi iako bih prihvatila i mislim da bi to samo prošlo.
Nekako imam osjećaj da ne bi trebalo paničariti, da je to dijete od 4 godine koje se lijepo igra sa dječakom sa tikovima
i da će s vremenom moći shvatiti zašto ne bi bilo dobro da se ne ponaša jednako kao i dječak sa tikovima.
Mislim da će sve sjesti na svoje mjesto jer tvoje dijete ima tek četiri godine i nije mi realno od njega očekivati ništa
više od ovoga kako se on ponaša.

[klokanica1506]

Meni ovako na prvu i ne ulazeći dublje u post jako lijepo zvuči da je tvoj sin prihvatio tog dečka sa tikovima
i izgradio lijep odnos sa njime. To je za svako pohvalu tvome sinu.

Ja bi mu objasnila problematiku da je jako lijepo da se zajedno igraju i imaju svoj svijet, ali bih
na neki nenametljiv način pričala sa djetetom što on misli i kako doživljava tog dječaka i njegove tikove,
Također bih vrlo oprezno možda, kažem možda jer se ne mogu staviti u tu situaciju, objašnjavala
situaciju sa tikovima i neke stvari koje ne bih baš željela da radi iako bih prihvatila i mislim da bi to samo prošlo.
Nekako imam osjećaj da ne bi trebalo paničariti, da je to dijete od 4 godine koje se lijepo igra sa dječakom sa tikovima
i da će s vremenom moći shvatiti zašto ne bi bilo dobro da se ne ponaša jednako kao i dječak sa tikovima.
Mislim da će sve sjesti na svoje mjesto jer tvoje dijete ima tek četiri godine i nije mi realno od njega očekivati ništa
više od ovoga kako se on ponaša.

Ovo je dobar odgovor ukoliko se razgovorom nešto postigne, i da zaista je lijepo da što je prihvatio nekoga "drugačijeg" , ali udaranje i vrijeđanje je nešto što se meni osobno nikako ne sviđa ako prijeđe u nekakav učestali oblik ponašanja.

[trampolina]

Drugi likovi, druge radnje ali vrlo slična situacija. Jako, jako sam se zabrinula, tim više što je trajalo neko vrijeme dok nismo ustanovili o čemu se radi. I baš je najviše bilo izraženo od 4 do 5,5 godina. Sad se bliži 6. rođendan i čini mi se da ga polako prerasta (dječaka), vidim da ga je počeo kritički promatrati.

Ja nisam za prebacivanje u drugu grupu (mada sam bila na korak da ga ispišem iz vrtića ), uvijek će se naći netko koga će imitirati u drugoj grupi/školi/aktivnosti.

Nama je puno pomoglo i što smo ostvarili kontakt s dječakom van vrtića. Ali problem nisu bili tikovi nego problematično ponašanje. Pa je moj valjda počeo kužiti da kad su 1 na 1 bez publike i nije tako zabavno družiti se s nekim tko te stalno napada.

[martinaP]

Ja sam u sličnoj situaciji promijenila smjenu (mi smo u smjenskom vrtiću), što je barem smanjilo kontakt s drugim dječakom (koji je k tome bio godinu stariji, i mome sinku svojevrsni "uzor"), I da, kao što kaže trampolina, baš je teško bilo između 4,5 i 5,5 godina. Kako se približavao 6. rođendanu, tako je neke stvari (koje mu ja nisam mogla objasniti, niti sam htjela neke stvari pred njim direktno izreći) shvatio sam. Svejedno, bila sam sretna kad je ovaj otišao u školu.

[micimici]

Eto, bar mi je drago da nisam jedina sa ovakvim slučajem.
Moram napišem kako smo, za sad, riješili situaciju. Pričala sam opet sa tetama da im naglasim kako sam vidjela to kopiranje ponašanja kod mog sina. I da bih zeljela da ih razdvoje u situacijama u kojim to mogu. One su rekle da to već rade i da su im stalno na oku ako se igraju zajedno i da ukoliko dodje do nekog neprihvatnjivog ponašanja odmah prekidaju tu igru. DA je nepravedno jednom djetetu oduzeti jednog druga, bilo mom sinu bilo tom djecaku,bilo nekom drugom djetetu, ali da niko ne moze biti nicija zrtva i da one uvijek pitaju mog sina da li mu se svidja ta igra sa S. ili ne (naravno ako se radi o prihvatljivoj igri) .Takodje su i rekle da imaju zajedničkih igara kojih se lijepo igraju i da ih onda uvijek pohvale.
Ja kod tog dječaka više ne primjecujem tikove, mada ne kazem da ih nema, ali mi npr smetaju ruzne rijeci koje govori bez veze iz cista mira, npr. L. mu je htio pokazati svoje rukavice a S. mu kaze "Baš su g...." i sl. Ne kazem da toga nema ni kod druge djece, takvog rijecnika.
Takodju su mi rekle da je najbitnije sta mi kaze moj sin, kako se osjeca u vrticu, šta mi prica o S. Da ne smijemo dozvoliti da trpi ne što od strane S.
Zadovoljna sam njihovim odgovorom, i ja mislim da nije rješenje prebacivanje u drugu grupu, jer bi to bilo bježanje od problema. Mada mi je ipak drago da su shvatile da nisam ravnodušna i sigurna sam da ce sada više obračati paznju. Uporna sam sa L. u objašnjavanju i nadam se da ce to prerasti. Usput, cijela grupa djece je od 4 god.
Rekla su mi još da i L. upozorava S. kad se ne ponaša lijepo, da mu je za ručkom rekao da ne lupa po stolu jer to se ne radi.
Uh nadam se da ce ovouskoro prerasti, valjda se ipak dijete formira kod kuće pod uticajem roditelja a ne vršnjaka koje kopira.
Hvala na odgovorima, javljam se uskoro kad vidim kako se odvija situacija

[micimici]

Pade mi na pamet, kad ste spomenule godine, situacija sa mojom cerkom prošle godine. Slična stvar. Krenula je u školu i poznavala samo jednu djevojčicu u razredu koja je iz njene vrtićke grupe. Ostale djevojčice nije poznavala mada su se one izmedju sebe sve znale iz vrtica. Sa ovom djevojčicom se ona u vrtiću jako malo igrala jer je bila jako napasna i nemirna. U školi je sticaje mokolnosti počela s njom da se najviše igra i stanlno je pričala o njoj kako je nemirna i kako ometa nastavu. Kad je htjela da je pozove u goste objasnila sam joj da mi se ne svidja L. ponašanje ida nije dobro da se bude takav u školi, da takvu djecu niko ne voli i da se ne druži s njima i da necu da ona bude takva. Moja ćerka je ubrzo počela da se druži sa drugom djecom a L. samo nekad spomene kad želi da ispriča kako je kaznjena i sl. Trajalo je nepunih 10 dana, mada sam se bila zabrinula